Kada smo 15. siječnja u Pekingu proslavljali početak hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, nismo mogli ni slutiti da će to biti jedan od zadnjih diplomatskih događaja ne samo u Pekingu nego i u cijeloj Kini jer su se mjere zatvaranja počele provoditi od tjedna koji je slijedio. Danas, gotovo četiri mjeseca kasnije, život u Kini vraća se u svojevrsnu normalu: svi nose zaštitne maske, svakome se na ulasku u bilo koju poslovnu ili stambenu zgradu, restoran ili trgovinu mjeri tjelesna temperatura, prije ulaska u frizerski salon morate predočiti potvrdu svojeg mobilnog operatera da ste ‘zeleni’, a da biste uopće ušli u Peking, najprije morate proći trotjednu karantenu.
Tako svakodnevni život opisuje 46-godišnji Dario Mihelin, hrvatski veleposlanik u NR Kini. Na mandat u Peking došao u siječnju 2019., nakon što je četiri godine bio savjetnik za vanjsku i europsku politiku predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Kao cijenjeni diplomat, Mihelin je već prošao zahtjevne mandate u Washingtonu i Ankari, ali priznaje da je sadašnji mandat u Kini prepun izazova: “Svi veleposlanici pretvorili su se u priučene špeditere, veliko je natjecanje za slanje potrebne opreme u svoje zemlje”. U ekskluzivnom intervjuu za Večernji list Dario Mihelin opisuje život u Kini tijekom epidemije, kako je tekao proces izvlačenja Hrvata iz Wuhana, što je građanima Wuhana tijekom karantene značio poklič “dodaj ulje” i kako ovih dana izgleda odlazak u frizerski salon u kineskoj prijestolnici.
U Pekingu ste nešto više od godinu dana. Kako je izgledao život u Kini prije izbijanja epidemije?
U Kini sam od siječnja 2019. godine, ali i prije početka veleposlaničkog mandata nekoliko sam puta posjetio ovu zemlju. Kina je, s jedne strane, fascinantna u svom modernom razvoju, a zbog bogate tradicije, kulture i običaja koji su ovdje dio svakodnevnog života s druge. Uspjeh i rast vidljivi su i opipljivi, kao i visok životni standard jer ipak je riječ o drugoj gospodarskoj sili svijeta s perspektivom da postane prvom. Jednako tako, konkurencija je strašna, mlađe generacije natječu se u tome tko će dobiti bolje obrazovanje, time i odskočnu dasku za bolju poslovnu budućnost. S druge strane, u Kini je uloga zajednice i obitelji vrlo snažna. Ono što me fasciniralo jest to što se obitelji, čak nekoliko generacija, drže zajedno. Čest je prizor u gradskim parkovima da se cijele obitelji, zajedno sa svojim najstarijim članovima, među kojima su neki jedva pokretni ili u kolicima, zajedno šetaju ili sjede na travi, uživajući u suncu. Sve te generacije zajedno ćete susresti i u restoranima, a brižnost koju mlađi pokazuju prema najstarijima zaista je ganutljiva. Ovdje ljudi rano odlaze u mirovinu, a zbog politike jednog djeteta usredotočeni su, naročito, na unučad. Dok roditelji rade, bake i djedovi su ti koji se brinu o najmlađima pa je ova veza izuzetno jaka i u kasnijim godinama neraskidiva.
VIDEO Ugledni hrvatski znanstvenici otkrivaju što dosad znamo o koroni
Kad ste prvi put čuli za novi koronavirus? Kako su tekle zaštitne mjere?
Vijest o novom, nepoznatom virusu proširila se negdje početkom siječnja. Saznali smo da je pokrajina Hubei i njezin glavni grad Wuhan žarište, u kojemu je u prosincu bilo sve više novih slučajeva, onoga što se u tom trenutku nazivalo atipičnom upalom pluća pa utvrdilo da je riječ o novom koronavirusu. Još 15. siječnja u Pekingu smo proslavljali početak hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, a nekoliko dana kasnije počele su se provoditi mjere zatvaranja. Već tada gotovo svi u Pekingu nosili su maske, a ljudi su i masovno krenuli na dvotjedne blagdane tako da je grad bio dosta pust. Inače je to tako, tempo života tijekom novogodišnjih praznika smanjen je, aktivni i bučni Peking donekle utihne, a ove godine to je dobilo novi osjećaj praznine. Kad ste izašli na ulicu, osjećali ste se kao da ste uronili u priču „Pale sam na svijetu“.
Kako su se počeli otkazivati letovi u Kinu i iz nje te zatvarati granice za kineske državljane i strance koji žive u Kini, postalo je jasno da se suočavamo sa stanjem u kojem se nikada nismo našli. Čak i nekolicina kolega koji su ovdje bili u vrijeme SARS-a kažu da se reagiralo mnogo brže, transparentnije i strože negoli tada. Odjednom su pred ulazima u stambene blokove niknule posebne kontrolne točke na kojima se počela mjeriti temperatura, svi su nosili maske, neki i rukavice, a vijesti iz Wuhana pratile su se sa zabrinutošću.
Broj zaraženih i mrtvih u tim je prvim tjednima rastao, a ozdravljenih još nije bilo i ta krivulja rasta bila je prvo s čim smo se budili i zadnje s čim smo išli na spavanje. Jako je teško staviti u izolaciju cijeli jedan grad od 11 milijuna i pokrajinu od 60 milijuna ljudi, ali upravo taj kineski kolektivizam, važnost zajednice i brige za zajednicu pokazali su se ključnima u preuzimanju odgovornosti svakog pojedinog građanina za sebe i svoje bližnje. Dirljivo je bilo gledati snimke iz Wuhana u kojima stanovnici jedni drugima preko balkona viču „Jiayou!“, što bi se najbolje moglo prevesti kao „naprijed!“, a doslovno znači „dodaj ulje“, kako bi se međusobno ohrabrili, zatim snimke lica medicinskog i liječničkog osoblja izranjavanog višesatnim nošenjem maski…
I Peking je protekla tri mjeseca na neki način bio odsječen od svijeta. Što se promijenilo u svakodnevici?
Bilo je od početka jasno da je isključivo izolacija konkretna mogućnost dobivanja na vremenu, što se pokazalo točnim. Tad još hladna i siva zima u tome je pomogla. Tako smo se i prilagodili tom novom načinu života, koji nitko od nas nije mogao zamisliti samo nekoliko tjedana prije. Čak je i Peking u tim prvim tjednima izgledao poput grada duhova, s tek nekoliko vozila na gradskim prometnicama, rijetkim usamljenim prolaznicima koji su žustrim koracima odlazili u nabavu hrane. Ljudi su se počeli osjećati sigurnijima i zaštićenijima upravo kada su vidjeli da postoji strategija borbe protiv bolesti i njezina širenja te da se načini na koji se ona provodi poštuju. Da, to podrazumijeva mjerenje tjelesne temperature na svakom koraku i pri ulasku u svaku poslovnu ili stambenu zgradu, restoran ili trgovinu, nošenje maski, sjedenje do najviše dvoje ljudi za stolom u restoranu, znatno smanjen tempo života u inače izuzetno dinamičnom Pekingu i Kini.
GALERIJA Koronavirus u Kini
Organizirali ste povratak četvero Hrvata iz Wuhana u Hrvatsku, kako je tekao njihov povratak, koliko je to bilo zahtjevno organizirati?
U samo predvečerje Kineske nove godine naše je veleposlanstvo putem najsveobuhvatnije kineske društvene mreže We Chat, u skupini Hrvati u Kini koja okuplja naše državljane, odmah zamolilo da nam se jave svi koji se nalaze u Wuhanu. Nekoliko minuta kasnije ljudi su se počeli javljati i tako smo utvrdili da se u Wuhanu nalazi četvero naših državljana. S njima smo cijelo vrijeme bili u kontaktu, dijeleći sve informacije kojima smo u tom trenutku raspolagali, i profesionalno i ljudski, nastojeći im olakšati neizvjesnost s kojom su se susretali u odsječenom gradu. Uloga predsjedanja Vijećem Europske unije koju smo tek preuzeli početkom siječnja podrazumijevala je pritom i koordinaciju država članica u području lokalne konzularne suradnje, što posebice uključuje i ovakva krizna stanja. Tako smo zapravo bili angažirani i na repatrijaciji svih državljana EU pa i četvero hrvatskih državljana iz područja grada Wuhana i pokrajine Hubei.
Na djelu se pokazala europska solidarnost pa je let organizirala Francuska, a HR PRES u Bruxellesu je pokrenuo mehanizam zajedničkog odgovora na krizna stanja. Od 27. siječnja počela je organizacija repatrijacijskog leta koji je ostvaren, uza sav složen postupak koji ga je pratio, u nedjeljno jutro 2. veljače iz zračne luke u Wuhanu. Pratili smo pritom svaki korak četvero naših državljana u posebnoj We Chat skupini koju smo s njima uspostavili, na putu od jutarnjih sati subote 1. veljače, od njihovih domova, okupljanja u konzulatu Francuske, niza kontrolnih točaka, do zračne luke, kao i svaki korak u samoj zračnoj luci, tijekom cijele noći, do ranojutarnjeg zrakoplova. Sve smo odmah javljali i službama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, na čelu s ministrom Grlićem Radmanom, koji je i sam pozorno pratio ovu operaciju. Ostali smo u kontaktu s ovih četvero državljana i tijekom njihova boravka u karanteni u južnoj Francuskoj, gdje su proveli dva tjedna prije povratka u domovinu. Tad je brigu za njih preuzelo naše veleposlanstvo u Parizu, koje je također dalo nezaobilazan obol ovoj repatrijaciji, s obzirom na koordinaciju oko leta koja se i tamo odvijala. Posebno nas je veselilo što nitko od tih četvero mladih nije bio zaražen virusom. Na sreću, isto je, dosad, i neka tako ostane, i sa svim članovima hrvatske zajednice u Kini. U stalnom smo kontaktu s našom zajednicom putem We Chat skupine i s njima dijelimo sve informacije, a i oni su se i sami organizirali da bi prikupili sredstva i donirali maske za pomoć Hrvatskoj.
Kakav su dojam na vas ostavljali Kinezi tijekom epidemije? Jesu li se bojali? Kako su reagirali građani? Jeste li među kineskim predstavnicima vlasti osjetili strah?
Straha nije bilo, ali opreza jest. Ljudi su se držali pravila i nastojali na najbolji mogući način izdržati dvotjednu izolaciju i daljnje mjere, zabavljajući se kod kuće, čak snimajući neke od tih trenutaka i objavljujući ih na društvenim mrežama. Naravno, bilo je puno duhovitih i kreativnih uradaka, a tehnologija je pokazala koliko je korisna u ovakvim trenucima jer se većina dostava naručivala online. Inače, istraživanje objavljeno u kineskim dnevnim novinama dalo je uvid i u to kako su Kinezi provodili dane izolacije. U odnosu na isto razdoblje lani, prodaja pekarskih proizvoda i brašna skočila je stotinu puta, prodaja kvasca četrdeset puta, a tijesta za kineske okruglice sedam puta. Kupnja raznih začina i dodataka jelu narasla je osam puta, a najpopularniji su bili oni od ljutog sušenog mesa te prerađenog kiselog povrća. Jednokratna kupnja u trgovini bila je u prosjeku veća 80 posto. Najviše su se prodavali instant-rezanci, tofu, sokovi i povrće, riba i plodovi mora. Prodaja lijekova za razne vrste kroničnih bolesti povećala se 237 posto, kao i dodaci prehrani, biljni lijekovi i različite vrste čajeva. Čak 80 posto cjelokupne prodaje, uključujući namirnice, obavljeno je online te potom dostavljeno na kućne adrese. Online aktivnost u Kini doživjela je rekordni porast pa su, osim filmova i serija koji su se gledali preko mobitela, šaljivi videouraci bili izrazito popularni i pokazivali su svu kreativnost običnih Kineza koji tjednima nisu napuštali svoje domove. Poseban zamah primijećen je u najbrže rastućoj internetskoj industriji u Kini, live-streamingu. Tako je više od 18 milijuna novih pratitelja dobio jedan ne odveć popularan kineski glumac koji je doslovce spavao pred kamerom, a popularan je postao i kineski poljoprivrednik koji je prenosio rast svojih rajčica, krastavaca i jagoda! Koliko god da ovo djeluje bizarno, naglasimo da je isti taj poljoprivrednik izjavio da je potražnja za njegovim proizvodima trenutačno barem stotinu puta veća od mogućnosti proizvodnje.
VIDEO Kako će izgledati život nakon koronavirusa? "Nema više rukovanja, ni sastanaka.."
Jeste li bili u kontaktu s drugim diplomatima na službi u Kini?
Naravno, bili smo u kontaktu s kolegama cijelo vrijeme. Neka veleposlanstva drukčije su se organizirala od našeg pa su imali dvotjedne rotacije, neki su poslali obitelji i dio osoblja doma. Moram reći da su svi djelatnici našeg veleposlanstva ostali na svojim radnim mjestima, a njihove obitelji u Pekingu, tako da smo cijelo vrijeme svi ovdje, solidarni međusobno i s našim kineskim domaćinima.
Jeste li primijetili da su u Kini na snazi neke mjere koje su drukčije nego u ostatku svijeta?
Mislim da je u odnosu na druge zemlje kontrola temperature učestalija i sveprisutna, kao i nošenje zaštitnih maski. Kud god krenete, dočekat će vas netko s toplomjerom da bi vam izmjerio temperaturu, a u trgovačkim centrima preko megafona upozoravaju one koji ne nose maske. Osim toga, svi se podaci zapisuju kako bi vas mogli kontaktirati u slučaju bliskog kontakta s nekim od zaraženih. Isto tako, Kina jako dugo uopće nije razmišljala ni o kakvom popuštanju mjera pa je Wuhan bio u “lockdownu” 76 dana, što je jako dugo. S popuštanjem se počelo tek nakon što nekoliko tjedana zaredom više nije bilo lokalnih slučajeva, nego samo uvoznih, a to su bili u 90 posto slučajeva kineski državljani koji se vraćaju kući. Peking je cijelo vrijeme pod posebnim mjerama, u njega ne možete izravno doći iz inozemstva, nego preko neke od 12 ulaznih točaka, ovisno o zrakoplovnoj tvrtki, pa nakon provjere zdravstvenog stanja i testiranja na virus ostajete tamo u karanteni i tek onda idete u Peking.
Kakva je situacija u Kini ovih dana? Koje su mjere ukinute ili smanjene?
Život u Kini, u većini gradova, sada je na nekih 75 posto od uobičajenog života. Upravo smo saznali da će se za koji dan početi otvarati škole, i to najviši razredi srednjih škola počinju prvi, a potom sredinom svibnja niži razredi srednjih škola. Očekujemo da bi tim tempom moglo doći i do daljnjeg otvaranja za ostale školarce. Velik broj restorana otvoren je, neki od njih radili su cijelo vrijeme jer njihovo osoblje nije napuštalo Peking, isto tako i teretane, frizerski i kozmetički saloni. Zanimljivo je da su Appleovi dućani trenutačno otvoreni samo u Kini. Međutim, trenutačno svaki grad donekle živi za sebe jer je u slučaju putovanja u neki drugi dio Kine obvezna dvotjedna karantena po povratku, a od neki dan i trotjedna kad je riječ o Pekingu. Očekujemo da će se i te mjere tijekom idućih nekoliko tjedana ublažiti.
Prije nekoliko dana na Facebooku ste objavili fotografije iz frizerskog salona, vjerojatno niste svjesni koliko vam ljudi u Hrvatskoj zavidi na šišanju… Kako je izgledao odlazak frizeru nakon epidemije?
Razmišljao sam hoću li podijeliti taj osobni doživljaj ili ne pa sam odlučio to ipak učiniti kako bih pokazao da i taj trenutak u nošenju s epidemijom jednom dođe. Kako se na fotografiji može vidjeti, sve se odvija pod zaštitnim maskama pa, kad dođe red na šišanje kose oko uha, ako želite dobar rezultat, masku ipak morate skinuti s uha, ali i pridržati je na licu. Da biste ušli u salon, morate skenirati kod svojeg pružatelja mobilnih usluga koji vam onda pošalje poruku da ste posljednja dva tjedna boravili u gradu i da imate „zeleno svjetlo“ za ulazak. Jasno, uz mjerenje temperature i upisivanje u njihov popis klijenata tog dana.
Mijenjaju li se svijest, navike i ponašanje Kineza? Nedavno je osvanula i kampanja usmjerena prema smanjivanju ili ukidanju višestoljetne tradicije konzumiranja neuobičajenih životinjskih vrsta…
Prije svega, u obranu kineskih običaja, istaknuo bih da postoji jedna pogrešna percepcija dijela zapadne javnosti o tome da u restoranima u Kini možete na jelovniku pronaći psa, šišmiša, različite egzotične životinjske vrste. To nije tako. Ono što je jedina egzotika koju ćete pronaći, a koja nama možda nije gastronomski najmilija, morski je krastavac koji ovdje slovi za veliki specijalitet. Moji kolege koji su više godina tu kazali su mi da su, na primjer, psa na jelovniku vidjeli samo u pokrajinama uz korejsku, odnosno vijetnamsku granicu, i to samo na određenim mjestima. Šišmiša i slično nikada.
Da, postojale su tzv. mokre tržnice kakve postoje u cijeloj jugoistočnoj Aziji, ali one, kakve su donedavno bile, odlaze u povijest zahvaljujući novoj regulativi kako se ovakvi slučajevi, kao što je izbijanje virusa COVID-19 (iako se još uvijek ne može sa sigurnošću tvrditi da se virus pojavio na takvoj tržnici), ne bi više ponovili. U Pekingu je postojao jedan dio grada u kojemu su se na otvorenom prodavali raznorazni kukci pečeni na ražnjićima, uključujući škorpione i meduze, ali to su u najvećoj mjeri jeli stranci i bila je riječ o svojevrsnoj turističkoj atrakciji. Manje nego ikada vidjeli smo da Kinezi posežu za ovim „poslasticama“.
VIDEO Znanstvenik Ivan Đikić o pandemiji i situaciji s koronavirusom
Spomenuli ste da u Kini već postoje mobilne aplikacije kojima možete saznati epidemijsko stanje na određenoj mikrolokaciji. Možete li nam opisati kako te aplikacije izgledaju i što točno iz njih možete doznati?
Postoji cijeli niz aplikacija koje se tiču zdravlja i praćenja epidemiološkog stanja na području grada u kojemu živite, pokrajine ili cijele Kine. Postoje interaktivne karte na kojima vidite gdje su lokacije na kojima su prijavljeni zaraženi, i one mijenjaju boju u odnosu na razdoblje zaraze – crvene točkice prvih tjedan dana od odlaska u bolnicu koje postaju žute nakon dva tjedna. Postoji i takozvani „zdravstveni kod“ koji može biti zelen – što znači da ste zdravi i da niste napuštali grad u kojemu živite posljednja dva tjedna. Ako je narančast, to znači da ste manje od dva tjedna na toj lokaciji i morate biti doma u samoizolaciji dok ne „pozelenite“, a crveni, nažalost, znači da ste zaraženi i u bolnici. Osim toga, kada ulazite u bilo koju poslovnu zgradu, postoje aplikacije putem kojih se registrirate i koje onda pokazuju da ste „zeleni“, što vam omogućava slobodno kretanje. S obzirom na to da se u NR Kini gotovo sva plaćanja obavljaju pomoću mobitela, dovoljno je samo sa sobom nositi telefon i na njemu je i vaše zdravstveno, ali i financijsko stanje.
Osjećate li se sigurno? Što ste vi osobno, a i djelatnici u veleposlanstvu, promijenili – od poslovnih i diplomatskih pravila pa do novih životnih navika?
Kina je i inače vrlo sigurna zemlja. Kriminala ovdje gotovo i nema, najgori je dio promet jer su prometni običaji drukčiji i ne poštuju se baš prometna pravila pa se jedino na cesti osjećate donekle nesigurno. Sve ostalo, gradska sigurnost, šetnja po ulicama i bilo kojim dijelovima grada noću, sve je to izuzetno sigurno.
Nitko od nas ni u jednom trenutku nije se bojao i mislim da uopće nismo ni razmišljali o tome. Jednostavno smo prihvatili činjenicu da smo se našli u jednom čudnom, neobičnom vremenu za koje nam se ranije činilo da postoji samo u filmovima i da mu se moramo prilagoditi kako bismo svi zajedno iz njega izašli sa što manje posljedica.
Posljednjih dana aktivni ste u dopremanju pomoći Hrvatskoj. Kako izgledaju ti procesi? Je li uopće lako/moguće pronaći robu poput maski i rukavica?
Kratko bi se moglo reći da je stanje opsadno. Proizvođača kvalitetne opreme, koja ima sve valjane potrebne certifikate da ispunjava različite standarde, nema previše, a svi su oni zatrpani narudžbama iz cijelog svijeta i svi žele takvu zaštitnu opremu, posebice maske, i to odmah.
Zakoni tržišta doveli su do znatnog rasta cijena. Posebice u trenutku kad je Kina uvela nadzorne mjere kako bi se onemogućio izvoz opreme koja nije takve kvalitete, a nakon što su se neke države suočile s isporukom nekvalitetne opreme od kojekakvih dobavljača, a ne, primjerice, od uglednih državnih tvrtki, od kojih je Hrvatska naručila opremu koja sad pristiže. Potražnja za unajmljivanjem teretnih zrakoplova također je porasla. Uistinu je riječ o složenoj operaciji praćenja stanja tereta za svaki let, od njegove isporuke, pripreme i prolaska carinskog nadzora do njegova stavljanja na palete i utovara u zrakoplove. Sva veleposlanstva pretvorila su se u svojevrsne priučene špeditere i veliko je natjecanje za pravodobno slanje potrebne opreme u svoje zemlje. Upravo ta svijest da možemo pomoći svima u domovini daje nam poticaj i energiju da ispraćamo let za letom do ranih jutarnjih sati.
Kad je riječ o kineskom gospodarstvu, ono je zabilježilo znatan pad u prvom tromjesečju, procjenjuje se oko deset posto. Poteškoće se očekuju u većem dijelu drugog tromjesečja prije nego što se stanje počne popravljati u drugom dijelu godine. Kineski mediji pišu o ohrabrujućim podacima nakon uvođenja poticajnih mjera, da više od 75 posto glavnih kineskih uvoznika i izvoznika ponovno posluje već na 70 posto operativnog kapaciteta. Svejedno, mnoge izvozno orijentirane tvrtke suočit će se sa zaostatkom neispunjenih narudžbi od sredine veljače, kada je epidemija dosegla vrhunac u Kini, no, iako se proizvodnja vraća u normalu, tu je još veći izazov, jer će kineski izvoznici imati znatno smanjen broj narudžbi iz inozemstva, a odgađaju se i veliki sajmovi, važne platforme uvoznicima i izvoznicima za pristup potencijalnim klijentima. Ipak, porasta cijena i problema u isporuci živežnih namirnica i kućanskih potrepština nije bilo.
Kako Kinezi reagiraju na pojavu kritika iz nekih zemalja jer je novi virus potekao baš iz Kine?
Lokalni predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije ističu da, a s time se slažu i brojni zdravstveni stručnjaci, s obzirom na to da se u prvom trenutku, tijekom prosinca, nije znalo da je riječ o novom virusu, nego o pojavi atipičnih upala pluća u Wuhanu, bez da su utvrdi da je riječ o nečemu takvome, nadležne kineske institucije nisu ni mogle ranije izvijestiti Svjetsku zdravstvenu organizaciju o pojavi novog virusa. To su neslužbeno učinili već na Staru godinu, a službeno 3. siječnja, dok su kineski znanstvenici vrlo brzo nakon toga podijelili njegov genom sa svijetom, što je omogućilo utrku kad je riječ o pronalaženju lijeka i cjepiva. Unatoč početnim nesnalaženjima s mjerama, koja i sami priznaju, kineska strana osjeća da je napravila veliku žrtvu, naravno i zbog sebe i svojih građana, time što je izolirala gradove, zaustavila gotovo cijelu ovu golemu zemlju na nekoliko mjeseci, dala vremena svima da se pripreme za nošenje s virusom, dok se diljem svijeta to držalo samo kineskim problemom. Puno toga još nije poznato o pojavi ovog virusa i njegovu širenju i sigurno će trebati još dosta vremena kako bi se utvrdio, bude li to uopće moguće, cijeli tijek razvoja pandemije, pa i pitanje odgovornosti raznih dionika diljem svijeta. Tako da međusobno optuživanje u ovom trenutku svakako ne prihvaćaju dobro, naglašavajući da je sad vrijeme za zajedničku borbu protiv ove pandemije i upozoravajući na nužnost zajedničkih priprema za mogućnost drugog vala kako bi se izbjegle slične posljedice kao s ovim prvim, dok se ne razviju lijekovi i cjepiva, odnosno raširi imunitet na ovaj virus.
