Prvi privremeni službeni rezultati njemačkih parlamentarnih izbora potvrdili su rezultate izlaznih anketa: socijaldemokrati (SPD) s osvojenih 25,7 posto tijesno pobijedili su konzervativnu uniju kršćanskih demokrata (CDU) i bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), koja je osvojila 24,1 posto glasova. SDP-ov kancelarski kandidat Olaf Scholz stoga poručuje demokršćanima da odu u opoziciju pozivajući na formiranje tzv. Semafor koalicije, u koju bi, uz crveni SPD, ušli i žuti liberali (FDP) i Zeleni, što je, kako je naglasio, u skladu s voljom birača.
Zeleni i žuti već pregovaraju
Za njemačke demokršćane, koji su dobili čak devet posto glasova manje nego prije četiri godine, to je najlošiji rezultat u povijesti, dok je SPD osvojio 775 tisuća glasova više od CDU/CSU-a ostvarivši rast od pet posto u odnosu na 2017., čemu se sve donedavno malo tko nadao. SPD je na nedjeljnim izborima odnio simboličnu pobjedu čak i u nekadašnjem okrugu Angele Merkel u saveznoj državi Mecklenburg-Zapadno Pomorje na sjeveroistoku zemlje, gdje je prije četiri godine uvjerljivo pobijedila Merkel.
Zeleni su osvojili 14,8 posto glasova, što je najviše u povijesti i gotovo dvostruko više nego prije četiri godine, čime je ta stranka postala treća politička snaga u zemlji i nezaobilazan akter pri sklapanju buduće koalicije, ali istodobno i veliko razočaranje, s obzirom na to da su Zeleni prije samo nekoliko mjeseci uživali dvostruko bolji rejting u anketama, kada je ta stranka bila popularnija i od demokršćana i od socijaldemokrata. Međutim, na izborima je SPD povratio svoju snagu, a čak je i kancelarski kandidat SPD-a Scholz pobijedio kancelarsku kandidatkinju Zelenih Annalenu Baerbock u utrci za izravni mandat u Potsdamu, čime je SPD također odnio simboličnu pobjedu nad Zelenima.
Liberali (FDP) osvojili su 11,5 posto, a ekstremno desna Alternativa za Njemačku 10,3 posto, što je oko dva posto manje nego prije četiri godine, dok je krajnje lijeva Ljevica (Die Linke) također u padu s osvojenih 4,9 posto glasova, što je manje od izbornog praga od pet posto, ali Ljevica ipak ulazi u Bundestag zahvaljujući pravilu da prag od pet posto ne važi za stranku s najmanje tri osvojena izravna mandata.
Međutim, rezultati AfD-a i Ljevice potvrđuju pad popularnosti radikalnih opcija. Pregovori Zelenih i liberala, kojima je cilj provjeriti je li uopće moguća njihova koalicijska suradnja, već su počeli, a jasno je da neće biti jednostavni. Dok je Zelenima prioritet zaštita klime, liberali ne žele da zbog toga trpi gospodarstvo, a ne žele ni podizanje poreza. FDP i Zeleni zasad se slažu samo u jednoj točci – legalizaciji marihuane, šaljivo je poručivao šef FDP-a Christian Lindner, koji je itekako svjestan svoje političke moći, a slično raspoloženje vlada i kod Zelenih.
Pokušaj sastavljanja vlade najavljuje i izborni gubitnik Armin Laschet, šef CDU-a i kancelarski kandidat demokršćana, tako da u ovom trenutku još nije jasno tko će naslijediti Angelu Merkel premda većina Nijemaca, njih 53 posto, smatra da bi to trebao biti SPD, a ne CDU. Prema anketi objavljenoj na javnoj televiziji ZDF, čak 55 posto ispitanika preferira vladu pod vodstvom SPD-a, dok bi vladu koju bi predvodila unija CDU/CSU-a radije vidjelo 36 posto upitanih, a devet posto je neodlučnih.
Spašava vlastitu glavu
Relativna izborna pobjeda ne znači i jamstvo za sastavljanje vlade s obzirom na to da o tome nema formalnih pravila i da će mandat za sastavljanje vlade dobiti onaj tko bude sposoban osigurati većinu u parlamentu. U prošlosti je već bilo slučajeva da koalicijsku vladu nije formirala relativna izborna pobjednica. Iako Laschet uvjerava da je dobio mandat za formiranje vlade kojom neće dominirati Ljevica, crveno-crveno-zelena koalicija SPD-a, Ljevice i Zelenih, kojom Laschet već danima plaši Nijemce, nije moguća zato što te stranke nemaju potrebnu većinu za formiranje vlade.
Laschetovu vladu sastavljali bi CDU/CSU, Zeleni i FDP u tzv. Jamajka koaliciji, nazvanoj po bojama tih stranaka, dok je treća, ujedno i zadnja preostala mogućnost za razrješavanje postizbornog čvora nastavak velike koalicije demokršćana i socijaldemokrata, ali ovaj put pod vodstvom SPD-a. S obzirom na sve što smo posljednjih tjedana čuli, to je malo vjerojatno. Inzistirajući na okupljanju Jamajka koalicije koju bi predvodila unija CDU/CSU-a Laschet zapravo pokušava politički spasiti vlastitu glavu, s obzirom na to da se unutar stranke već može čuti da Laschet mora odstupiti zbog najgoreg rezultata u povijesti, dok su se neki čelnici CDU-a, poput premijera Saske Michaela Kretschmera, obrušili i na samu činjenicu da Laschet uopće razmišlja o preuzimanju kancelarskog mandata nakon povijesnog debakla stranke.
Neki čak upozoravaju da bi čelnik sestrinskog CSU-a Markus Söder, ogorčen izbornim rezultatima, mogao provesti “puč” i preuzeti stranačko vodstvo, dok sam Söder zasad šuti iako je zasigurno uvjeren da bi s njim kao kancelarskim kandidatom demokršćani izbjegli ovakav debakl.
Ne razumijem; zasto CDU ili SPD ne kupe dodatne “zetoncice” iz redova drugih stranaka?