Pitali lojalnost što donosi stvarnost
kada se u trenu... stvari izokrenu.
A ona im reče: Ovisi čovječe
želiš li biti prodan ili ostati odan.
To je samo jedna od dvjestotinjak pjesama koje je, otkako sjedi u saborskoj klupi kao zastupnik HDZ-a, napisao Jerko Rošin, poznati splitski arhitekt i jedan od najboljih prijatelja Ive Sanadera. Tu pjesmu napisao je u hotelskoj sobi dok je bio na svjetskom kongresu u Shanghaiju, a za nju ga je inspirirala politička svakidašnjica. Baš u vrijeme dok je on boravio na Dalekom istoku, u Hrvatskoj su se rasplamsale glasine o mogućim Sanaderovim spavačima u Saboru, pa je tih dana Rošin preko mobitela odgovarao na brojna pitanja hrvatskih novinara o toj temi, koja ga je i inspirirala da napiše tu pjesmu.
Koliko je fer neki škver
– Te večeri bio sam s Ćirom Blaževićem na večeri. I kada sam se vratio u hotelsku sobu, potaknut brojnim novinarskim pitanjima toga dana i razgovorom s Ćirom, dobio sam inspiraciju i napisao sam tu pjesmu o lojalnosti jer je ona bila ključna – kaže Jerko Rošin, koji će tu, ali i brojne druge pjesme koje su nastale za njegova saborskog mandata, objaviti u zbirci pjesama koja bi na neki način mogla biti dnevnik iz Sabora.
– Počeo sam pisati pjesme otkako sam došao u Sabor. Pišem ih u istoj formi, dva katrena, svaki stih od šest slogova i kroz rimu. Mislim da kroz takve male pjesme najbolje mogu izraziti svoj osjećaj, raspoloženje, kritiku i ocjenu onoga što se događa u Saboru i politici. Pišem ih zato što mislim da moje saborsko iskustvo može poslužiti i drugima, jer do sada nitko od zastupnika nije to iskustvo prenio na ovakav način. U Sabor sam došao kao promatrač šahovskog meča, gledam ploču sa strane, nisam profesionalni političar i od politike mi život ne ovisi. Zato mogu iznijeti svoja viđenja određenih pojava i ljudi kroz teme koje su mi intrigantne. Pišem o saborskim zastupnicima, političarima i svima koji su u Saboru ili oko njega, pa tako i o novinarima, novinama, fotoreporterima i konobarima u Saboru. Ne spominjem imena jer ne želim pisati protiv tih ljudi, nego o pojavama u kojima oni sudjeluju i koje me isprovociraju. Oni koji ih budu čitali sami će se prepoznati. Učinilo mi se da kroz tu zbirku pjesama mogu napraviti dnevnik Sabora jer imam onoliko pjesama koliko je bilo dana zasjedanja Sabora. Doduše, svaki dan nisam imao temu, ali bilo je dana u kojima sam imao nekoliko tema – kaže Rošin, koji je u srijedu, kada smo razgovarali u Saboru, napisao i bilješke za dvije nove pjesme.
Jedna će govoriti o tome “koliko je fer bio neki škver”, a druga o latinskim izrekama kojima svoje istupe u raspravama kite njegovi saborski kolege. Zapisao ih je rukom na komadiću papira, a kada bude imao vremena i dobije pravu inspiraciju, pretočit će ih u stihove. Tako su nastale i sve njegove ostale pjesme iz Sabora u kojima je obradio čak 400 tema iz sabornice i opjevao četrdesetak svojih kolega kojima ne spominje ime. Naravno, sve te pjesmice koje je napisao kao zastupnik neće se naći u njegovoj saborskoj zbirci poezije, nego samo one najbolje.
A jedini pjesnik među zastupnicima u ovom sazivu Sabora svoj je pjesnički talent otkrio još dok je bio srednjoškolac. Jerko Rošin je kao splitski gimnazijalac pisao pjesme i eseje u gimnazijalskom listu “Mladi klasičar”, a prije nego što je postao zastupnik izdao je dvije knjige: zbirku pjesama za djecu “Čudnovate pjesmice” i “Tuču na tanjuru”, zbirku pjesama koje je uglazbio u igrokaz.
Djeci stih umjesto bukvice
– Moje pjesme za djecu začete su još u vrijeme kada su mi djeca bila jako mala. Počeo sam im pisati te čudnovate pjesmice sa željom da ih poučim, da ih ukorim i zabavim. Svakome prijekor teško pada, a posebice djeci. Tako je i meni bilo kada sam bio dijete, pa sam svojim roditeljima znao reći: “Kaznite me, ali nemojte mi puno govoriti, jer sam shvatio gdje sam pogriješio”. Zbog toga sam odlučio djeci kazati gdje su pogriješila na duhovit način. Nisam im govorio da su kriva što nisu oprala zube, što se nisu počešljala, što nisu poslušala, što gacaju po lokvi, što su vani na zimu izašla bez kaputa, što se boje injekcije, što su nemirna u školskoj klupi, što im bilježnice imaju uši, nego sam kroz te dječje pjesmice obrnuo stvari. Dakle, nisam im htio reći “Sram te bilo, kakva ti je to bilježnica!”, nego sam kroz stihove na duhovit način rekao da je bilježnica kriva što ima uši, da je kriva školska klupa, da je kriva torba što je u sobi nered... Na takav način lakše ostvarite komunikaciju s djecom i ne doživljavaju vas kao nekoga tko ih tlači, nego kao nekoga tko im kaže što jest, a usput se još i nasmiju – dodaje Rošin, koji je svoju dječju zbirku započeo kao otac, a završio kao djed.
Iz zbirke pjesama za djecu Jerko Rošin izabrao je 24 pjesme koje je također sam skladao, a u izdanju Dallas Recordsa otpjevali su ih Oliver Dragojević, Arsen Dedić, Giboni, Karan, Tedi Spalato, Nina Badrić i brojni drugi pjevači. Inače, ističe Rošin, pjesmice za djecu i saborske pjesme pisane su na isti način i zasoljene su humorom jer se kroz njega može mnogo toga reći.
– Strahovito vjerujem u humor kao način na koji se mogu kazati vrlo, vrlo ozbiljne stvari na neposredniji, ležerniji i prihvatljiviji način. Zato je duhovitost tako prisutna u mojim pjesmama – kaže HDZ-ov zastupnik Jerko Rošin.
koji jebivjetar, i jos debelo zivi na racun poreznih obveznika.....ako mu se pisu pjesmice neka ide u skolu raditi s dejcom....u saboru trebamo imati ljude koji su dovoljno zreli da bi sprijecili korupciju, i spasili zemlju od pljacke...ovaj pedercic nema muda za tko sto, on samo pise pjesmice, i skuplja placu koja vrijedi vise od lijecnika. nije ni cudo da je drzava u banani