Ovih dana malo, ali prelijepo ličko podvelebitsko mjesto Lovinac mogli bismo mirne duše proglasiti hrvatskim središtem mladosti, radišnosti, znatiželje, veselja, smijeha te ljubavi prema prirodi i života punog poštovanja prema svemu onome što nam ona daruje. Jer od 26. srpnja pa sve do 4. kolovoza upravo tamo održava se 11. Smotra izviđača Hrvatske koja je u srce Like dovela više od dvije tisuće izviđača iz cijele Hrvatske i brojnih drugih europskih zemalja: Ukrajine, Francuske, Bugarske, Slovenije, BiH, Izraela, Njemačke, Velike Britanije, Crne Gore...
A u sklopu izvođačke smotre od 29. srpnja do 1. kolovoza trajao je i četverodnevni Festival vještina za život, pod sloganom "putokaz za bolji život", koji je svaki dan – kako samim izviđačima, tako i svima koji su poželjeli doći, vidjeti, čuti i naučiti, ali i doživjeti čari izviđačkog života – nudio mnoštvo iznimno zanimljivih i poučnih radionica. Sva se ta mladost i živost u Liku se slila u organizaciji Saveza izviđača Hrvatske (SIH) kojima se u ulozi partnera ili pokrovitelja svih tih događanja pridružilo još 30 institucija i organizacija, da bi zahvaljujući svima njima gotovo svaka minuta dana bila ispunjena primamljivim sadržajima, stjecanju raznih znanja i vještina.
Stoga sam u nedjelju odlučila posjetiti Lovinac kako bih barem na nekoliko sati bila dio najvećeg višednevnog okupljanja djece i mladih u Hrvatskoj tijekom ove godine. I već na ulasku u samo mjesto moglo se shvatiti da je to već danima pravi raj za djecu i mlade, kao i mnoštvo odraslih, njihovih voditelja ili pak predavača na radionicama. Bilo je tu i roditelja koji su se pridružili tom uživanju, a i sami su mještani Lovinca živnuli. Sve im je oko srca milo kada vide i čuju svu tu graju, smijeh i veselje mladih ljudi koji po cijele dane nešto istražuju, uče, rade, propitkuju, zapitkuju, pomažu i dive se kraju u kojem borave. Jer došavši oko 9 sati ujutro, kamo god smo se okrenuli i pogledali mogli smo vidjeti livade prepune šatora, a u Lovincu ih je ovih dana više od 500 podignutih u više od 30 izviđačkih kampova, ili kolone izviđača raznih uzrasta kako negdje odlaze ili pak dolaze. I onako na prvu svima je nešto zajedničko – izviđačka marama oko vrata.
Omiljeno dežurstvo u kužini
Toga jutra dosta se njih kretalo u jednom smjeru, prema centru Lovinca i mjesnom Kulturno-informativnom centru (KIC). Kako je ta festivalska nedjelja bila određena kao dan kada će se obilježiti Europska godina mladih, za 10 sati bila je zakazana panel-rasprava na temu "Mladi u Hrvatskoj, mladi u Europi". Budući da je rasprava organizirana u suradnji sa Središnjim državnim uredom za demografiju i mlade, uredom Europskog parlamenta te predstavništvom Europske komisije u našoj zemlji, to je ispred samog ulaza u KIC sve mlade koje je zanimao panel dočekao štand Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade na kojem u mogli zaigrati svojevrsno "kolo sreće" te, ovisno što im se posrećilo, i dobiti neki od zgoditaka. Jedan od njih bila je i mala teglica sa sjemenom mente. Slična živahnost koja je vladala na tom štandu mogla se osjetiti i nekih 15-ak metara dalje u ograđenom parku za djecu gdje se grupa manjih izviđača iz Splita klackala, njihala i prskala vodom iz obližnje fontane, a neki su se, držeći u ruci komadiće bijelog konopa, zabavljali vježbajući vezati razne čvorove.
– Ja sam u izviđačima već godinu dana. Mama mi je rekla za njih i upisala me. I drago mi je zbog toga jer se u izviđačima baš lijepo družimo i svašta učimo. A ovdje sam dežuran u kužini. To baš volim jer želim biti kuhar – odmah nam je kazao 11-godišnji Grga Urlić na kojeg se odmah nadovezala Petra Čenić istog uzrasta i istog zaduženja u izviđačkom kampu. I ona se pohvalila dnevnim izviđačkim zaduženjem – dežurstvom u kužini. Ćakulanju se pridružio i treći njihov vršnjak Bruno Ćulav koji je spretno pokazao kako se radi ambulantni čvor.
– Taj vam čvor služi za imobiliziranje ozlijeđene osobe. I nije ga uopće teško naučiti napraviti – pojašnjavao je mali Bruno na kojeg se nadovezao 10-godišnji Igor Pavić demonstrirajući vezanje detektivskog čvora. Na pitanje čemu služi taj čvor, on u hipu uzvraća: "Za spajanje." I njega je mama uputila u izviđače. Kaže, nije ga baš trebala puno nagovarati jer voli biti u prirodi i družiti se.
– Josipe, hajde i ti pokaži neki čvor – potiče Igor i dječaka do sebe da pokaže što je naučio pa i njegov vršnjak Josip Jurčević u tren oka od konopa izrađuje vatrogasni čvor. Nakon kraćeg razgovora i s dvoje njihovih starijih voditelja vraćam se u KIC čija je poveća dvorana već dupkom ispunjena izviđačima.
Otvarajući panel, poslovni direktor saveza izviđača Hrvatske Dan Špicer ukratko je kazao što se to ovih dana događa u Lovincu, a onda je sve okupljene pozdravio i domaćin, načelnik Lovinca Ivan Miletić.
– Kada ste načelnik jedne male ličke općine koja ima 957 stanovnika pa kada vam stigne više od dvije tisuće mladih, onda vam ne mogu ni reći koliko smo sretni i koliko nam je srce puno. Veseli nas čuti vaš smijeh, vašu radost, vašu pjesmu. To je ono čega u Lici nedostaje. To što smo dobili s vama pomaže da se vaga nagne na stranu optimizma i bolje budućnosti. I zato vas mi sve pozivamo – dođite nam opet. Pa zašto ne – i ostanite. Iako smo mala općina, mi omogućavamo i stambeno zbrinjavanje. Ako netko od vas jednom poželi i odluči doći ovdje živjeti, mi ćemo biti sretni. Kako je do kraja smotre ostalo još nekoliko dana, želim vam da i dalje uživate u našem kraju, a ja se posebno veselim i druženju 4. kolovoza kada ćemo zajedno feštati – kazao je načelnik Ivan Miletić čiji je poziv da se mladi izviđači vrate u Lovinac kada god to požele izazvao veliki pljesak.
Humanitarac i dobitnik 19 Oscara znanja
Potom su o svojim izviđačkim i volonterskim iskustvima okupljenima govorila dvojica mladića čiji uspjesi već sada izazivaju divljenje. Tako je Zagrepčanin Patrik Radotić, koji je u izviđačima već 12 godina, opisao kako je došao na ideju da krene pješice iz Zagreba prema Rijeci i kako je u tom humanitarnom pothvatu uspio prikupiti 37 tisuća kuna za kupnju ruksaka za djecu slabijeg imovinskog statusa.
Slušajući što za njega znači solidarnost, ljudskost , nesebičnost i briga za druge, nije nimalo čudno zazvučalo kada je Dan Špicer kazao da je 17-godišnji Patrik, mladi humanitarac iz Zagreba, dobitnik priznanja "Ponos Hrvatske" za prošlu godinu. Da imamo razloga za ponos, dokazao je idući mladi govornik, izviđač Ilija Srpak iz Varaždina, dobitnik čak 19 Oscara znanja koji sad završava studij u Cambridgeu, a bavi se teorijskom kemijom i kvantnom dinamikom. Ilija je otkrio što mu je i koliko u životu značilo to što je bio izviđač, a onda se opširno osvrnuo i na sustav obrazovanja u našoj zemlji te programe koji se mladima nude za studiranje u Europi.
– Kada bi svi profesori u Hrvatskoj bili poput nas izviđača, naš bi školski sustav bio puno, puno bolji – zaključio je naš budući mladi znanstvenik Ilija Srpak čije članstvo u izviđačima traje već 14 godina. Poticajno je potom bilo čuti još troje mladih volontera Europskih snaga solidarnosti – Karla Kolara i Dženitu Vugdalić iz Bosne i Hercegovine te Evu Zucchiati iz Slovenije. Način na koji su i oni govorili o svojim volonterskim iskustvima, skromno, ali ozarenih i nasmijanih lica te ispunjenih duša, bio je blagotvoran. Zar treba uopće reći da su sve te mlade ljude njihovi vršnjaci pozdravili i nagradili velikim pljeskom. A ako se u koga od njih baš tada javila ideja ili želja da krenu istim putem i što se tiče obrazovanja i što se tiče volontiranja, dobro je došlo kratko informativno obraćanje državne tajnice u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade Željke Josić, kao i voditeljice iz odjela za Europske snage solidarnosti u Agenciji za mobilnost i programe EU Katarine Brajdić.
– Sjećam se da je na jednom panelu netko od izviđača kazao kako funkcionalan mladi čovjek traži funkcionalno društvo. I to je točno. Mladi imaju mogućnosti za obrazovanje koje treba iskoristiti, a naš je posao da vas potičemo da se obrazujete, družite... Zato i dalje ostajemo institucija koja vam je potpuno otvorena. A što se tiče Like, kao što je načelnik Lovinca i kazao, ovaj kraj možda još uvijek nije prepoznat, ali nudi zaista mnogo mogućnosti – istaknula je Željka Josić, dok je Katarina Brajdić na vrlo zanimljiv i interaktivan način uspjela kod okupljenih pobuditi veliki interes za pridruživanje volonterima Europskih snaga solidarnosti navodeći da obrazovni program Erasmus+ i Europske snage solidarnosti u ovoj godini organiziraju čak 3700 događanja za mlade, od kojih su 264 događanja u Hrvatskoj.
Da je cijela ta atmosfera ponijela i njega, pokazao je i voditelj predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Ognian Zlatev, inače iz Bugarske, koji je svoj govor održao na vrlo dobrom hrvatskom jeziku.
– Neću vas nazvati budućnošću Europe jer vi ste njezina sadašnjost. Postoji mišljenje da su mladi danas pasivni, da samo gledaju u mobitele i računala, ali to nije tako. To pokazujete i dokazujete i vi ovdje. I zato budite proaktivni, iskoristite sve prilike koje nosi članstvo Hrvatske u Europskoj uniji jer Europa je najbolje mjesto za život i rad u svijetu – poručio je Zlatev, a onda se kao posljednja sudionica panela okupljenima obratila i predsjednica Saveza izviđača Hrvatske Lidija Pozaić Frketić.
Odlazeći iz KIC-a bilo je teško odlučiti na što sad krenuti jer istodobno se održavalo nekoliko radionica. Prolazeći pored povelike livade moglo se vidjeti 60-ak izviđača podijeljenih u nekoliko grupa. Jedni su se uz glasno bodrenje i navijanje natjecali u nekim sportskim vještinama, drugi su sjedili i prepričavali svoje dogodovštine, treći su motali veliko šatorsko krilo, a četvrti slušali neko predavanje.
Prolazeći pokraj starog kamenog Travič mlina naletjeli smo na mještanina Nikolu Pavelića koji veselo reče kako su izviđači šatore podignuli i na njegovoj zemlji.
Učilo se o Japodima
– Bilo im je važno da se ulogore do rijeke. Oni vole biti u blizini vode. Rekoh im, samo se vi rasporedite gdje god vam paše. Ma, ovo je divota. Toliko djece i mladih. Eto je mjesto živnulo. Ima ih zbilja mnogo, veselo je, no zaista vlada red i disciplina. Svaka im čast – pohvalio je Lovinčanin Nikola Pavelić privremene mlade izviđačke stanovnike njegova mjesta usput pokazavši i unutrašnjost starog mlina koji je izvana obnovljen, a kada bi se uložilo i u obnovu unutrašnjeg dijela, mogao bi biti prava etnoatrakcija.
Valjalo je požuriti i u lovački dom Cvituša, gdje su predavači s Odsjeka za arheologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta izviđačima i svima onima koje je to zanimalo održali radionice izrade povijesnih tkanina i glinenih posuda, a onda i iskapanja te obrade nalaza. Sve to zato što je Lovinački kraj nekada davno bio japodsko središte. Predavanja su već bila završila, no sudionici radionica marljivo su i vješto prionuli praktičnoj primjeni svega onoga što su čuli i naučili.
Za drvenim stolom na verandi lovačkog doma 17-godišnjaci Helena, Dora, Juran i Franka te 20-godišnji Vedran još su uvijek bili pod dojmom svega što su čuli pokazujući različite šarene uzorke povijesnih tkanina.
– Inače smo i same kreativne pa nas je ova radionica jako zanimala, a njen je smisao bio u tome da ljudi osvijeste kako su Japodi prije tri tisuće godina izrađivali jako lijepe i složene tkanine - kazale su Helena i Franka. Kako su svi oni u izviđačima već osam ili devet godina, Juran je otkrio da je on izviđačku maramu oko vrata stavio, između ostalog, i zato što je to organizacija koja gradi karakter mladima i povezuje ljude. Dora i Vedran istaknuli su pak osjećaj zajedništva kao nešto što im u izviđačima jako mnogo znači. I za stolom do njihova bilo je živahno i kreativno. Tu se malim i velikim rukama mijesila glina i oblikovale su se razne posude.
– Mi nismo izviđači, no čuli smo za ovu smotru i Festival vještina pa smo već u subotu došli iz Zagreba. Ponijeli smo vlastiti šator, razapeli ga na jednoj livadi i prespavali ovdje. Već u subotu bili smo na radionici izrade drvenih konstrukcija na kojoj su iskusni članovi Saveza izviđača Hrvatske pokazivali kako se izrađuju vidikovac, jarbol i dječja klackalica, kako se postavlja šator te kako napraviti sklonište od šest kolaca, isto toliko komada užeta i šatorskog krila. A danas smo čuli kako se izrađuju glinene posude pa sad i mi pokušavamo nešto napraviti – ne krijući ushićenje svime što ih je u Lovincu dočekalo raspoloženo su kazali Marina i Igor iz Zagreba pohvalivši pritom i izviđače.
– Unatoč velikom broju djece i mladih, atmosfera je zapravo smirena. Sve je odlično organizirano, vlada red i baš smo zadivljeni – na lijepim riječima nisu štedjeli Marina i Igor. S njima su se složili i tata Siniša i njegov osmogodišnji sin Janko koji su u Lovinac stigli iz Velike Gorice. I oni su za istim stolom vješto mijesili glinu. Janko je već oblikovao manju posudicu nalik na čašu ili vazu.
– Janko je također izviđač, no on je poletarac, a njegov je odred tu vodio samo starije članove pa smo mi onda samoinicijativno došli i pridružili se izviđačima na nekoliko dana. I danas smo odlučili doći na ovu radionicu gdje su predavači govorili o Japodima i tome kako su izrađivali razne predmete od gline – kazao je gospodin Siniša i sam izrađujući glineni tanjur.
Promatranje noćnog neba
I tako, riječ po riječ i već je bilo oko 13.30. Izviđači podsjetiše da je vrijeme ručku i da valja poći na Cvitušu, gdje se u velikom šatoru priprema objed. Usput smo doznali da u poslijepodnevnim satima slijedi po još jedna radionica izrade drvenih konstrukcija, preživljavanja u prirodi i promatranja sunca, dok će se na jezeru Sveti Rok moći vidjeti kako se izrađuju splavi i indijanski kanui. U mjesnom je parku pak na programu bio Euro sajam na kojem su izviđači iz svih pristiglih zemalja prezentirali svoje aktivnosti, igre i običaje, a večer je bila rezervirana za druženje s međunarodnim kulturno-zabavno-umjetničkim štihom. Tko je htio, u kasnim noćnim satima mogao je prisustvovati i radionici promatranja noćnog neba.
Sve su svemu, od rane zore do večeri program je bio toliko bogat i raznovrstan da smo se i sami mogli uvjeriti u istinitost riječi koje nam je već prije rekao Dan Špicer. Naime, razgovarajući o tome da svi upozoravaju na to da su djeca danas previše vezana uz sve vrsta ekrana, ne kreću se, mahom sjede, ne igraju se baš na ulici, a onda ih se i previše štiti pa im se mahom zabranjuje i penjanje na drveće, pitali smo ga što on misli, koliko je važno djecu od najranije dobi usmjeriti prema takvim društvima kao što su izviđači te može li se reći da djeca u izviđačima imaju neko zdravo odrastanje u kojem stječu i radne navike, uče štošta, borave u prirodi, aktivni su i izgrađuju zajedništvo?
– Mi našim izviđačima nudimo toliko programa da nemaju vremena ni za kakve mobitele ili laptope. To ne znači da ih pokušavamo otuđiti od toga. Ne, ali oni na ovakvim okupljanjima jednostavno nemaju potrebu da se negdje zabiju i igraju igrice koje klincima inače služe za popunjavanje slobodnog vremena. Ovdje oni slobodnog vremena gotovo i nemaju. Stalno su u nekoj akciji, na nekoj radionici, uči se, stječu nove vještine, zabavlja, druži, planinari... – naveo je Špicer sve ono što smo u nedjelju mogli vidjeti vlastitim očima.
