Za nedjelju su zakazani izvanredni, ali i najvažniji izbori u novijoj turskoj povijesti. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan očekuje potvrdu promjene ustava izborenu tijesnom pobjedom od dva posto na prošlogodišnjem referendumu.
Novi predsjednik turske imat će mnogo šire ovlasti nego do sada, koje podrazumijevaju i da predsjednik ujedno bude i premijer. A Erdoğan, jasno, očekuje kako će te ovlasti imati upravo on. Tako bi zapravo postao turskim sultanom pogotovo ostvari li i pobjedu na izborima za 600 parlamentarnih zastupnika.
Nitko u Turskoj takvu moć nije imao još od Mustafe Kemala Atatürka. Zemlja je u izvanrednom stanju od pokušaja puča 2016. godine. Erdoğanu bliski poduzetnici kontroliraju oko 90 posto medija, ne treba posebno spominjati koliko mu je sklona javna televizija. Ali, možda neće sve biti tako jednostavno.
Erdoğanovo autoritarno ponašanje stvorilo je kod velikog dijela turskih birača animozitet. Napravio je i taktičku pogrešku. Dopustio je koaliranje kojim je mislio u parlament uvesti svoje partnere, nacionaliste iz MHP-a koji ne mogu doseći izborni prag od deset posto. No, priliku za koaliranje iskoristila je i do sada razjedinjena opozicija.
Erdoğan sada ima protiv sebe kompaktnog protivnika. Četiri opozicijske stranke po anketama dobivaju oko 40 posto glasova, kada im se pribroji i oko deset posto glasova koje dobiva kurdski HDP, vidimo kakva je to opasnost za Erdoğana.
Opozicija se uzda u Muharrema Incea, čvrstog zastupatelja sekularne Turske. U samo par mjeseci stekao je popularnost i potezima poput onog kad je otišao posjetiti Selahattina Demirtasa, predsjedničkog kandidata Kurda koji iza rešetaka čeka ishod optužbi za terorizam. Obećava da će četiri milijuna Sirijaca koji su sada u Turskoj poslati kući, no to je nešto što obećava i Erdoğan.
Bolje Ince udara na ekonomskim pitanjima, tursko gospodarstvo zbog međunarodnog pritiska i Erdoğanove izolacionističke politike slabi, lira pada, kriza je pred vratima. Ince obećava brze i radikalne mjere da se trend preokrene, a Erdoğan obećava smanjenje broja ministarstava.
Erdoganova je pobjeda osigurana. Oporbu proglasi neprijateljima Turske, pa nešto pohapsi, nešto pobije i to je to. Živjela demokracija na janjčarski način! Mi smo ju osjećali 500 godina, pa znamo kako to ide.