Svake turističke sezone tisuće radnika stižu na dalmatinsku obalu kako bi u tih nekoliko mjeseci zaradili svote o kojima u unutrašnjosti mogu samo sanjati. Dio njih bude zadovoljan uvjetima rada te se rado vraćaju svake godine, no uvijek postoje oni koji se nađu u situacijama kao iz horor filma. Jadnu od takvih priča anonimne sezonske radnice u mjestu blizu Makarske prenio je Nova.rs.
“Sve je u početku djelovalo kao dobra priča. Radiš osam sati u restoranu koji gleda na more, a imaš organiziran i smještaj i hranu. Plaća je bila skoro dvije tisuće eura za ispomoć u restoranu. Jedino na što se ljudi nekako fokusiraju prije nego odu tamo su more i novac. Stigla sam u malo mjesto blizu Makarske i bila orna raditi." započela je svoju priču "Pokupili su me na autobusnoj stanici i cijelo vrijeme su me upućivali u posao, a nisam bila ni svjesna da ću nakon 13-satnog putovanja odmah biti bačena u kuhinju raditi. Imala sam sat vremena da se smjestim i spremim za smjenu. Možete misliti u kakvom sam stanju bila.”
U razgovoru za posao ženi su rekli kako će biti smještena u dvokrevetnoj sobi s kupaonicom, pa možete zamisliti njen šok kada se ispostavilo da su sobe natrpane krevetima na kat, a istu kupaonicu koristi čak 12 ljudi. "WC je bio u sklopu apartmana u kojem su boravile gazde. Ne daj Bože da ti je sila usred noći, oni bi zaključali svoj apartman da se naspavaju te smo se mi morali snalaziti. Samo ću reći, postojalo je veliko dvorište…"
Ni na poslu uvjeti nisu bili puno bolji. "Prvi radni dan sam doživjela da se deru na mene jer sam previše spora, kao i da gulim krumpir previše ‘debelo’. Ali rekla sam sebi da neću odustati i da sam došla zaraditi makar crkla- ipak je to vrlo značajan novac i mogla bih biti mirna za barem dvije godine studija" izjavila je, otkrivši svoju motivaciju za sezonski rad. A ni o restoranu, za kojeg sugovornica tvrdi da je ponos mjesta i na glasu kao jedan od boljih, nema lijepih riječi- "Ako mislite da na moru u skupocjenim restoranima jedete svježe morske plodove – varate se. Uglavnom su to bili smrznute uvezene namirnice, jer je tako jeftinije, i da ne pričam da se to nekoliko puta zamrzavalo i odmrzavalo."
Na novce su se pozivali i gazde, opravdavajući loše uvjete stanovanja i rada velikom isplatom koju su radnici dobivali tek na kraju odrađene sezone. Da je istina da se zaradi slaže se i sugovornica, no smatra da tu postoji više faktora od broja nula na računu- "Od umora nemaš snage ni otići do trgovine, a kamoli u neki izlazak. Za prvih mjesec dana otišla sam tri puta na plažu, i bilo je jezivo" otkrila je. "Liniju sam dotjerala od silnog znojenja, tegljenja teških vreća, ali i ograničenih porcija koje su nam gazde određivale" požalila se, "Jedan dečko, koji je inače bio dva metra visok i kao od stijene odvaljen, onako jak, grdosija, je nekad bio toliko gladan da bi jeo ostatke koje bi gosti ostavili u tanjuru. Svaka pauza se mjerila, svaka cigareta brojila i svaki odlazak u toalet bilježio. Bili smo kao u vojsci" kaže.
No iz svih ovih iskustava rodilo se prijateljstvo i suosjećanje, pa su tako po isteku prvog mjeseca rada 8 od 10 zaposlenih dali otkaz te su proveli dva tjedna uživajući u hrvatskoj obali. I dalje su, doduše, dijelili sobu, što je sugovornica nazvala stockholmskim sindromom. I dan danas se sprdamo hoćemo li tamo ponovo, a iskreno da vam kažem- mislim da se u to mjesto više nitko od nas nikada ne bi vratio” završava svoju ispovijest.
A gdje su sad ti silni inspektori.Ali izgleda uvjek i svugdje je ona stara poslovica "vrana vrani oko nr kopa" Hrvati su pohlepan narod do zla Boga.Zar vas nije sram i zar se ne bojite Boga