Posteri vojnika, radnika i seljaka, sa srpom i čekićem, tvorničkim dimnjaci, pšenica u klasu i natpisi 'tvornice radnicima' vide se još samo u Sjevernoj Koreji. Riječ je o zadnjim ostacima Agitpropa, Plehanovljeve stopljenice agitacije i propagande kako bi se utjecalo na javno mišljenje i vršila mobilizacija. Padom Sovjetskog saveza Agitprop nije nestao. Primirio se i bljesnuo u nikad većem sjaju – u obliku lažnih vijesti. Fake news nije samo prepoznatljiva laž, ona zvuči kao da mogla biti istina – što je i najveća opasnost. Eksponencijalno raste broj studija i članaka u kojima se daju nove i poboljšane definicije trenda lažnih vijesti, umjesto da se kaže da se nije dogodilo baš ništa novo.
Brexit je pratio obrazac Agitpropa, američki izbori također, dodatno začinjeni aferom s Cambridge Analyticom koja je dokazala da internet nije samo megafon, već i način kako se stvaraju vijesti. Sve više će biti legislativa koje se bave lažnim vijestima nastojeći prividno pomiriti slobodu govoru i govor mržnje kroz plasiranje netočnih informacija. U Njemačkoj, ideja nije da se uvode cenzura (premda to jest) ili da se eliminira sadržaj, nego da se prisili čitatelj da dvaput razmisli o izvoru koji vijest emitira.
U borbi protiv pojave izgleda da će pogaziti temeljni princip. Paralelno, i bitnije, počinje borba relevantnih medijskih kuća za prostor u doba digitalizacije kad su (pogotovo) mladi spremni plaćati zabavan sadržaj, no ne i vijesti. Mišljenja se ne temelje na logici već na predrasudama i konformističkim stavovima nalazeći svoj legitimitet u suludoj kovanici “alternativne činjenice”. Čitatelje treba osposobiti kroz obrazovanje da prepoznaju što je lažno, a što nije, jer svatko ima pravo na svoje mišljene, ali ne i na vlastite činjenice. Uostalom, ljudi nisu glupi, istraživanja centra Pew pokazalo je da samo 4 % ljudi vjeruje vijestima na društvenim mrežama.
I sve će se više okretati pravom novinarstvu, kritičkoj misli, potkrijepljenim činjenicama. I dok alternativni mediji jure za bombastičnim izmišljotinama, sve više će se cijeniti (i tražiti) objektivne vijesti s novinarima kojima možemo vjerovati, (iako u digitalnom obliku, ali to je druga tema) za koje će korisnici biti spremni platiti. Stvari su došle do apsurda u kojem je važan samo broj klikova i koji mora dovesti do jačanja onih koji ne plasiraju fake news. Tiraže tih novina počinju rasti. Tako je Times, nakon što se počeo reklamirati kao suprotnost fake-news, dobio stotinu tisuća novih pretplatnika. Zadatak medija je izvući istinu iz niza banalnih ili pak potpuno izmišljenih informacija. Mladi će se vratiti vijestima kada mediji povrate ono što je osnovna karakteristika dobrog novinarstva – sposobnost otkrivanja stvarnosti i istinskih ljudskih odnosa. Kada za novac koji daju, ma kako se on činio malen, dobiju odgovarajuću protuvrijednost. I budu sigurni da time čine pravu stvar.
Poštovana, što je to "pravo novinarstvo"? U svim redakcijama svijeta zna se hijerarhija i političko usmjerenje koje je dopušteno. Svi se gibamo u zadanim okvirima kod pružanja i primanja informacija. Sve je zadato, čak i u navodno tradicionalnijim novinama/portalima smjerr zadaju prikriveni igrači neoliberalizma. Dok se čitatelji love u njihove mreže, misleći da konzumiraju medije konzervativnog usmjerenja. Je li kod nas Leković predstavnik "pravog novinarstva"?