Pedesettrogodišnji Jene Feher, dragovoljac Domovinskog rata
i 30-postotni invalid koji boluje od teškog PTSP-a, od
srpnja prošle godine, kad mu je netko zapalio vikendicu u
polju kod međimurskih Pušćina, živi u vreći za spavanje pod
vedrim nebom. Za vikendicu još uvijek otplaćuje dva kredita
od svoje privremene mirovine od 1646 kuna.
Logor Mitrovica
– Bio sam kod Zlatka Horvata, zamjenika gradonačelnika
Varaždina, koji je jedini imao razumijevanja za mene i uputio me
ravnatelju varaždinskog Centra za socijalnu skrb Nikoli Dugandždiću
koji me smjestio u prenoćište za beskućnike na samo sedam
dana, jer kao za dulje nema mjesta, a bilo je. Usto, Horvat mi je iz
vlastitog džepa dao 100 kuna.
Gradonačelnik Ivan Čehok nije reagirao na moje probleme. Gotovo me
otjerao. Sada sam opet na ulici. Spavam gdje stignem. Obično sam noću
budan u vreći za spavanje, a danju spavam. Često mi kukci i puževi
slinavci plaze licem, no meni to ne smeta. Navikao sam.
Svašta sam već prošao u životu.
Po nacionalnosti sam Mađar i do početka rata živio sam u Subotici, u
Srbiji, sa ženom i troje djece. Zaprijetila mi je da će se razvesti ako
se prijavim u Hrvatsku vojsku. Nisam je poslušao. Otad nisam
vidio ni nju ni djecu. Jedino kontaktiram s najstarijom sestrom. Ostali
dobro znaju gdje sam, pa me mogu potražiti ako žele – kaže
Feher. Dodaje da je nakon samo nekoliko mjeseci ratovanja
završio u logoru u Mitrovici.
Tamo je bio više od tri godine. Srbi ga nisu htjeli
razmijeniti jer je bio njihov državljanin, pa je uspio pukom srećom iz
logora izaći uz pomoć Međunarodnog Crvenog križa. U Mitrovici je, kaže,
sasvim izgubio zdravlje, ostao je bez zubi koje su mu svakodnevno
rasklimavali dok mu ih nisu potpuno izvadili.
Nakon izlaska iz logora u Srbiji nije mogao ostati, a tamo su ga
kasnije i osudili, najprije na 14, pa na pet godina zatvora zbog ratnih
zločina. Kao Mađar od Mađarske je tada zatražio azil, no oni su ga
odbili.
Noge pere u Dravi
U Hrvatskoj je dobio domovnicu i privremenu mirovinu, no nema krova nad
glavom.
– Zadnji put sam noge oprao prije više od tjedan
dana u Dravi. Sva sreća da jedem u Caritasu – kaže.
Više nikoga od gradskih vlasti ne želi moliti za
smještaj.Danas će, kaže, leći u vreću za spavanje na
varaždinskom korzu ispred Gradske vijećnice i štrajkati
glađu dok mu to organizam bude mogao podnositi. Priznaje da ponekad
zbog muke i napaćenosti popije malo, no ne pravi nikakve nerede.
SUDBINA Jene Feher na varaždinskom korzu započinje štrajk glađu
Dragovoljac Domovinskog rata spava u vreći dok mu slinavci plaze licem
