Kao predsjednik Europske središnje banke, Mario Draghi ostao je upamćen po tri engleske riječi: “Whatever it takes”. Kad je u srpnju 2012. rekao da će ECB unutar svojih ovlasti učiniti što god je potrebno da sačuva euro, to je bila točka preokreta nakon koje opstanak eura kao jedinstvene valute više nije bio u pitanju, bez obzira na veliku krizu kroz koju je prolazila eurozona. Na neki način, jučerašnja vijest o tome da je Italija zabranila izvoz 250 tisuća doza cjepiva AstraZenece u Australiju predstavlja sličan, drugi Draghijev “whatever it takes” trenutak. Sada u ulozi novog talijanskog premijera, Mario Draghi odlučio je učiniti što god je potrebno, pa i dosta neugodne stvari kao što je zaustavljanje pošiljke cjepiva koje kroz Italiju prolazi iz SAD-a prema Australiji, a s ta dva europska saveznika nitko ne želi otvarati vakcinacijski rat.
Što god je potrebno da natjera kompaniju AstraZeneca na isporuku obećanih količina cjepiva Europskoj uniji, a ako zaista ima problema s proizvodnjom, onda da smanjene količine rasporedi ravnomjerno prema svim kupcima, a ne samo prema EU. Ovo je prvi put da je zaista i zabranjen izvoz neke pošiljke nakon što je, prije mjesec dana, EU uvela novi mehanizam transparentnog prijavljivanja i kontrole izvoza cjepiva protiv COVID-19 u treće zemlje izvan EU i izvan neposrednog susjedstva Unije. Poruka ovog poteza je jasna: taj mehanizam kontrole izvoza ne znači automatski zabranu izvoza, jer u mjesec dana dopušten je izvoz 547 pošiljki u 30 zemalja, ali, ako treba, taj će se mehanizam kontrole pretvoriti u zabranu izvoza cjepiva onih farmaceutskih kompanija koje ne poštuju ugovorene obveze i ritam isporuke državama članicama EU.
Pfizer i BioNTech, koji poštuju ugovorene obveze, a kad se i pojave problemi onda ulažu iskren i maksimalan napor da ih riješe, neće dobiti zabranu svojih pošiljki koje izlaze iz EU. Moderna također. Ali će zabranu dobiti AstraZeneca, čiji su predstavnici izgradili dojam da muljaju Europsku uniju kao kakvi šibicari, pa malo-malo iz nedovoljno objašnjenih razloga drastično smanjuju isporuke u prvom, a sada i u drugom kvartalu od odobrenja njihova cjepiva. Tko ne poštuje svoje obveze s EU, može računati da će EU i njezine države članice učiniti “što god je potrebno” da zaštite svoje interese. SAD imaju zabranu izvoza cjepiva. Velika Britanija ima de facto zabranu izvoza cjepiva AstraZenece (iako se AstraZeneca u ugovoru s EU obvezala da će isporuke za EU stizati i iz britanskih pogona).
U takvoj situaciji, EU je posljednja uvela nešto slično, i to ne klasičnu zabranu, nego zaista mehanizam kontrole, ali kontrole koja se može pretvoriti u targetiranu zabranu za kompanije koje se ne ponašaju korektno. Pritom valja naglasiti da potez nije nimalo bezazlen. Jedna nesmotrena zabrana može pokrenuti vakcinacijski rat na zapadu, koji ne bi koristio nikome, pa ni Europi.
Zbog toga reakcije na prvi takav potez Italije sežu od podrške u Francuskoj, gdje iz vlade najavljuju da bi oni mogli učiniti isto, do opreza u Njemačkoj, gdje ministar zdravstva izražava nadu da to neće dovesti do eskalacije drame od koje bi EU imao koristi u prvom, a štete u drugom činu. Ali baš zato što nije bezazlen, što nije bez rizika, to je potez u rangu izjave koja je spasila euro. Hoće li Draghijeva “whatever it takes” filozofija spasiti EU i od početnog fijaska oko cijepljenja?
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
