– Vozili smo se automobilom i normalno razgovarali. Bila je noć. Odjednom me počeo dirati po nogama i grudima, na silu me pokušavao poljubiti. Vikala sam mu “Djede, nemojte”. Zaustavio je vozilo i sjeo na moju stranu – započela je Osječanka Ivana P. (25) traumatičnu priču. Imala je tada 15 godina. Zbivalo se to u srpnju 2002. Prošlo je cijelo desetljeće od te srpanjske noći, a Ivana se i danas povlači po sudovima tražeći zadovoljštinu za proživljenu dramu.
Tražili 100.000 kuna
Zbog bludničenja, Zagrepčanin Antun Đ. (75) osuđen je na godinu dana zatvora, ali uvjetno na dvije godine. Spor za naknadu štete, pak, još traje. Svih tih godina, Ivana ne može započeti dan bez antidepresiva. Svako joj ročište donosi nove noćne more.
– On je djed moje krizmane kume. Nas dvije smo htjele ići kod njega u Zagreb na praznike. Kuma nije mogla ići odmah zbog obveza pa je djed rekao neka idem ja sama s njim, a ona će doći kasnije. Moji su roditelji pristali, a ja sam se veselila putu – nastavlja ona. Negdje na pola puta djed joj je počeo govoriti da je voli. Predlagao joj je da mu bude ljubavnica.
– Govorio mi je da ne mora nitko znati za to, da mu je supruga nepokretna, da bi mi mogao sve ostaviti. Nisam mogla pobjeći jer je bio mrak, a nisam poznavala kraj – prepričava nam dok joj crvenilo oblijeva lice. Uspjela ga je odbiti od sebe. Ostatak puta nisu prozborili ni riječi. U stanu ih je dočekala njegova supruga. Ništa joj nije rekla. Nazvala je ujutro baku koja je iste večeri došla po nju. Bludnik je osuđen 2005., ali je presuda pobijena i vraćena na novo suđenje. Tek kada je osuda postala pravomoćnom, Ivana je mogla, objašnjava njezina odvjetnica, pokrenuti postupak za odštetu.
– Ta nam je presuda pravni temelj za tužbu koju smo podignuli u srpnju 2008. – objašnjava odvjetnica Gordana Pope. Tražili su 100.000 kuna naknade. Ivana ima 10-postotno trajno oštećenje kao posljedicu traume. Popustila je nakon toga u školi, plašila se sama izaći na ulicu, nije se više družila s vršnjacima. Borila se s noćnim morama, a približavanje ročište donosi joj napadaje gušenja. Liječila se i na psihijatriji. No, i tu je presudu Županijski sud u Osijeku ukinuo. Uslijedio je novi postupak, u kojem je nedavno “odobrena” za trećinu manja naknada, od 71.000 kuna. No druga će strana, koja poriče krivnju, vjerojatno uložiti žalbu, kaže odvjetnica Pope. Za Ivanu i njezinu majku Mariju to znači novu agoniju.
Bez odugovlačenja
– Razboljela sam se otad, išla sam na dvije biopsije, ali odgađam operaciju... Hoću li doživjeti da sve ovo završi? – očajna je majka. Pisala je ministrima pravosuđa, predsjedniku države, a oni su slali požurnice. Na Općinskom sudu ističu, pak, kako je postupak “vođen po pravilima struke i bez ikakvih odugovlačenja”. Dodaju kako su od srpnja 2008. do prosinca 2011. donijeli dvije presude, ali i da je “predmet bio dulje vrijeme na Županijskom sudu”.
– Potpuno je razumljivo da je svakoj stranci njegov predmet prioritet. Konkretni je slučaj riješen za manje od godinu i pol, što, smatram, ne odstupa od rokova rješavanja takvih sporova – ističe, pak, Ninoslav Ljubojević, predsjednik Županijskog suda.
Dakle, možda jednog dana i oni naiđu na nekog \"jačeg\" od sebe.