Ponedjeljak, 7. travnja
Nije mi jasno zašto Josip Šimunić i njegovi odvjetnici nastoje dokazati da Šimunićev uzvik s travnjaka “Za dom!” poslije utakmice s Islandom u Zagrebu, na koji je publika uzvraćala “Spremni!” nije ustaški. Jest, ustaški je, nikad Hrvati u povijesti, osim u NDH, nisu imali pozdrav “Za dom spremni!”. Ali, ali... Kao što reče dr. Franjo Tuđman, NDH nije bila samo kvislinška tvorevina nego i izraz težnje hrvatskog naroda za svojom državom. Ideja o neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj nedužna je i legitimna. Povjesničar Kazimir Katalinić precizno je dokazao da NDH nisu stvorili i proglasili ni Talijani ni Nijemci nego isključivo Hrvati.
Mnogi ustaški vojnici nisu išli braniti svoju državu s namjerom da kolju i istrebljuju nehrvatske narode. Kao oporbenjak sadašnji premijer Zoran Milanović u jednom je intervjuu u ljeto 2007. o odlasku u ustaše rekao: “Za ubojice nemam razumijevanje ni u kojem režimu. A za one koji su bili mobilizirani, ucijenjeni, poneseni, ili su vjerovali u nešto što nisu mogli u potpunosti sagledati, imam razumijevanje.” Ta se izjava bitno ne razlikuje od prije citirane Tuđmanove. U knjizi eseja “Pisanje ili nostalgija” pisac Mirko Kovač piše kako mu je jednom prilikom Milovan Đilas o (jugoslavenskom) komunizmu rekao: “Kad se otkrije istina o komunizmu, bit će strašnija od otkrića koncentracionih logora.”
To ne znači da su svi partizani i komunisti bili sudionici toga zla. Ako predsjednik države sriče hvalospjeve kapi pod kojom su ta zla činjena, ako imena ulica, škola i trgova još nose Titovo ime, ako se taj zločinac bez ikakvih posljedica slavi i veliča, zašto bi bilo kakve posljedice trebao snositi nogometaš Šimunić koji, skupa s publikom, jednim pozdravom proslavio pobjedu hrvatske reprezentacije, pozdravom koji jest bio ustaški, ali je nevin i plemenit po značenju riječi koje u sebi sadrži. A može biti nevin i plemenit i po oduševljenju koje je uspostavom NDH obuzelo mnoge Hrvate, zacijelo ne zato što su dobili priliku da prave zločine nad Srbima, Židovima i drugima, nego zato što su bili spremni za svoj dom, za svoju državu.
Možda ono što rade Šimunić i njegovi odvjetnici može biti djelotvorno, možda će FIFA doista suspendirati odluku o kazni i možda će taj vrsni nogometaš ići u Brazil, ali je njegov “ispad”, koliko god sam ga u početku i sam osuđivao a i danas ga smatram vrlo štetnim, prilika da se napokon u hrvatskom društvu i u zakonu i u kriterijima javnoga komuniciranja definira uravnotežen odnos prema komunističkom i ustaškom režimu, što preciznije odredi što je kažnjivo a što nije. Osobno držim da niti jedan pozitivan izričaj i o jednom i o drugom režimu ne bi trebao biti sankcioniran ako nije izravni poziv na zločin, jer ni zakon, ni sud, ni odvjetnici, ni druge institucije nikad ne mogu posve proniknuti u sentimente iz sjećanja na prošlost.
Subota, 5. travnja
Iskompleksirani Englezi prozivaju “prljave svinje”
“Ti svinjo” i “Ti prljava svinjo” – tim su riječima dva engleska lista, The Sun i The Daily Mirror, počastila Bayernova igrača Schweinsteigera poslije utakmice u Ligi prvaka Manchester United – Bayern, na kojoj je njemački reprezentativac dao gol ali i dobio crveni karton. Jedan se list, The Sun, ispričao, drugi nije. Englezi sebi mogu dopustiti takve uvrede, jer oni i jesu osvojili, pokorili i opljačkali tolike zemlje i narode te poubijali milijune ljudi iz osjećaja da su bogomdani i posebni, a svi ostali su svinje. Nijemci ih pak iz mnogih razloga iz prošlosti posebno motiviraju da ih tako rasistički nazovu. Ali nije riječ samo o prošlosti – i sada su njemačke “svinje” bolje od Engleza, tako reći u svemu pa i u nogometu. You dirty inferiority!
Nedjelja, 6. travnja
Dobro došla u klub koji truje narod i štiti svoje!
Mirela Holy zauzela se za legalizaciju marihuane, u prvom redu u medicinske svrhe, ali kako je marihuana manje zlo od cigarete i alkohola, ozakonila bi i uživanje te droge. Ona je nikad nije uzimala niti bi to učinila. Ali bi mladima otvorila ulaz u pakao, licemjerna kao i ostali političari, kojima su puna usta sirotinje i nezaposlenih, ali bježe od njihove sudbine, koji suze rone nad odlaskom Hrvata u inozemstvo, ali oni nikad neće tamo. Premda je Holy kao ministrica ostavku dala zbog političkog pritiska kojim je na poslu zaštitila prijateljevu suprugu, i premda se bori za legalizaciju marihuane, zahvaljujući napušenim obožavateljima, pankerima, darkerima i ljubiteljima nepotizma, stranka joj dobro kotira, a politička elita mogla bi je dočekati s uzvikom: dobro došla u klub koji truje narod i štiti svoje!
Utorak, 8. travnja
Sramota “samo zato što je druge nacionalnosti”
Ministar Predrag Matić se u povodu spora između vukovarskog Stožera i Rade Šerbedžije zgraža nad tim što se “nekoga može napasti samo zato što je druge nacionalnosti, ma koliko on mogao doprinijeti i ma koliko doprinosio svjetskoj promociji Republike Hrvatske”. Taj doprinos seže u 1991. godinu kad Šerbedžija napušta Hrvatsku i odlazi u Srbiju odakle mu agresori ruše domovinu i ubijaju tisuće ljudi. Toj sramoti Šerbedžija po povratku u Hrvatsku dodaje još jednu – Riječko ga sveučilište 2011. godine mimo propisa bira za redovitog profesora, na što je reagirao dekan zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti Enes Midžić, rekavši kako se taj izbor obavlja po utvrđenoj proceduri koju je Riječko sveučilište “zaobišlo iz meni nepoznatih razloga”. Svake smo godine, pa tako i ove, svjedoci još jedne sramote – Šerbedžijinu brijunskom kazalištu Ulysses, zakidajući druge, Ministarstvo kulture dodjeljuje golem novac. Rekao bi ministar Predrag Matić kako njegova kolegica Zlatar novcem napada toga hollywoodskog milijunaša “samo zato što je druge nacionalnosti”.
Srijeda, 9. travnja
Ljevičarima je u navici da Hrvatsku svak udara
Eto se izvjestiteljica Europskog parlamenta za BiH Doris Pack nije složila s Vesnom Pusić koja predlaže “novi pristup Europske unije BiH”, to jest ubrzane pregovore te zemlje i Bruxellesa. No nije Vesna Pusić jedina, cijeli državni vrh bi sve susjede rado što prije vidio u EU, pogotovo Srbiju. Zašto? Pa zato što je ljevičarima u navici da Hrvatsku iz bivšeg brloga bratstva i jedinstva svak taba dok ona pred svakim skida gaće. Koliko god su mogli, Slovenci su sprečavali završetak naših razgovora s EU, a da su mogli, sprečavali bi ga zauvijek. Srbi su pak “poludjeli” na početak tih razgovora, pa su se, u zahvalu za Sanaderov posjet Beogradu, razletjeli po europskim metropolama ne bi li ga cinkarenjem odgodili. Rogušenja je na Hrvatsku bilo i iz Bosne i Hercegovine... Josipović, Milanović, Pusićka...? Svi smo mi Dejan Jović.
Četvrtak, 10. travnja
Jak predavački kadar o korupciji, demokraciji...
Čitam naslov “Od jeseni građanski odgoj u svim školama” i podnaslov “Jednom tjedno đaci će učiti što je korupcija, demokracija, identitet...” Korupciju će predavati Željko Sabo. Spašavanje svoga novca iz propalih i blokiranih banaka podučavat će Ivo Josipović. Državni novac kao privatna svrha – bit će predmet Marine Lovrić Merzel. Za lijepo izražavanje (“Pogledajte se u ogledalo i pljunite u ono što vidite”) zadužen je ministar Jovanović. Lekcije iz isključivosti zvane tolerancija davat će premijer Milanović. O Udbi i KOS-u kao rasadnicima demokratskih kadrova školarcima će govoriti Goran Radman i Mirjana Rakić. Profesori građanskog odgoja za zapošljavanje u inozemstvu bit će ministri Vrdoljak, Linić, Maras i Mrsić. Da učenici ugledne građane ne zasipaju izmetom brinut će se ministar Rajko Ostojić. Teme o Hrvatskoj kao političkoj zabludi učenicima će propisivati predsjednikovi savjetnici. Nastavu domoljublja kao cinkarenja domovine izvodit će Vesna Pusić, itd. Uglavnom, bit će posla za cijelu Kukuriku koaliciju.
Petak, 11. travnja
Velikosrpski kontekst tekstova malosrbina
S nešto zakašnjenja upozoren sam na jedan hvalospjev Dejanu Joviću, u kojem se citiraju i ove dvije njegove rečenice: “Piše Ivkošić u Večernjaku da sam veliki velikosrbin. Ja mislim da su njemu u velikom strahu velike oči”. Autor teksta podsjeća na Jovićevu slavnu prošlost, pa i na mladonovinarske godine u komunizmu, a ja sam sačuvao neke brojeve Poleta u kojima su taj Šuvarov isprdak i drugi cinkeri objavljivali polupismene udbaške prijave protiv nepoćudnih, pa i protiv mene. Na početku je, dakle, bio kao stvoren za nastavak školovanja u Velikoj Britaniji, a na kraju kao uspješni britanski đak bio je kao stvoren za glavnog analitičara Ive Josipovića. I ovo: za me je velikosrbin zbog velikosrpskog konteksta njegovih tekstova, a izvan toga konteksta on je malosrbin, malosrbin do nezamjetljivosti.
Mijenjam Dejana Jovića za Sonju Biserko odmah sada odmah.