Prvi puta je jedan predsjednik jedne od republika bivše Jugoslavije odao počast žrtvama fojbi i prvi puta je jedan od talijanskih predsjednika odao počast slovenskim žrtvama fašizma, sve u Basovizzi (Bazovici) pokraj Trsta (Trieste).
Predsjednik talijanske republike Sergio Mattarella i predsjednik slovenske republike Borut Pahor postavili su vijence na spomen žrtvama fojbi i spomenik četvorici (trojica Slovenaca i jedan Hrvat: Ferdo Bidovec, Fran Marušič, Alojzij Valenčić i Zvonimir Miloš) streljanih Slavena. Dva spomen mjesta su međusobno udaljena nekoliko stotina metara. Na oba mjesta postavljen je po jedan vijenac, ali s dvije lente dvije zastave (talijanskom i slovenskom) na kojima su pisala imena dvojice predsjednika. Tijekom simbolične minute šutnje kod oba spomenika Mattarella i Pahor su se držali za ruke. To, kao i jedan vijenac s dvije zastave, bilu su simboli velikog značenja. Žrtve su zajedničke i treba gledati prema budućnosti.
Svakako je to bio povijesni susret, premda se njime neće smiriti one politike koje smatraju kako Pahor nije trebao odati počast žrtvama fojbi, a Mattarella četvorici streljanih, pošto su oni za dio talijanske javnosti bili članovi terorističke organizacije TIGR (Trst-Istra-Gorica-Rijeka), a prema slovenskoj verziji to je bila prva antifašistička organizacija, koje je 1930. osudio posebni sud za zaštitu države zbog atentata i koji su zatim streljani. Njihova borba bila je za pripajanje Trsta, Istre, Gorice i Rijeke jugoslavenskoj državi.
Iza leđa Mattarelle i Pahora je povijest prostora koji je patio zbog dvije diktature, Mussolinijeve i Titove, žrtve fojbi i fašizma, a prije svega tlačenja manjina. Cilj njihove geste odavanja počasti žrtvama nije bio stvaranje memorije koja bi bila zajednička, koju bi dijelili i u Sloveniji i u Italiji, jer je tako što gotovo nemoguće, već priznavanje patnji koje su prošli žitelji na tim prostorima. I, prije svega uspostaviti zajednički hod prema budućnosti Europe bez podjela i diktatura. Koliko je osjetljiva situacija na tim prostorima dokazuje i činjenica da novinari nisu mogli prisustvovati događaju, koji su izravno prenosile samo talijanska televizija RAI i slovenska televizija RTV SLO. Osim malobrojnih uzvanika nitko nije smio biti na tim prostorima sjećanja dok su dvojica predsjednika polagali vijence. Njihovo držanje za ruku podsjeća na slična koja su se dogodila u povijesti Europe. Primjerice, njemački kancelar Helmut Kohl i francuski predsjednik François Mitterrand 1984. na obilježavanju 70. obljetnice Prvog svjetskog rata.
Mattarella i Pahor su zatim u Trstu uručili talijanskom piscu slovenske manjine Borisu Pahoru orden talijanske republike. Boris Pahor ima 107 godina i kao šestogodišnje dijete bio je očevidcem spaljivanja zgrade Narodnog doma u Trstu. Borisa Pahora su proganjali fašisti, nacisti su ga poslali u logor, a šezdesetih godina su bila zabranjena sva njegova djela u Titovoj Jugoslaviji, jer je kritizirao režim u Beogradu. Boris Pahor je nekom vrstom živućeg simbola totalitarizama 20. stoljeća i patnji ljudi na pograničnim prostorima.
Dvojca predsjednika potpisala su i protokol kojim je zgrada Narodnog doma, zapaljena 13. srpnja 1920., vraćena slovenskoj manjini. I oko toga kako i zašto je zapaljenja zgrada hotela Balkan u sklopu koje je bio i Narodni dom, okupljalište ne samo slovenske, već i hrvatske i drugih slavenskih manjina, postoje razne verzije.
Poslije ručka dviju delegacija (uz ostale ministri Luigi Di Maio, Luciana Lamorgese, Anže Logar, Helena Jaklitsch…), Mattarella se sastao s predstavnicima talijanskih izbjeglica, esula, a Pahor s predstavnicima slovenske manjine. Inače, Mattarella i Pahor su se do sada sastali čak 14 puta, a ovaj njihov 15. susret ulazi u povijest.
