Predsjedništvo Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata na žurno sazvanoj sjednici u srijedu navečer jednoglasno je izbacilo Radimira Čačića iz stranke. Uz ranije dokazano hrvatstvo i narodnjaštvo, stranka je sada pokazala i liberalnost i demokratičnosti. Čačiću nije omogućeno da se brani, već je odluka o političkom odstrelu donesena točno između dva vikenda, dakle, lovački kazano, dok je medvjed čvrsto iza rešetaka. Stranačka središnjica je svom bivšem predsjedniku zamjerila tajne političke sastanke za slobodnih vikenda koje dobiva tijekom izdržavanja zatvorske kazne zbog izazivanja prometne nesreće u Mađarskoj u kojoj su život izgubile dvije osobe. Neformalno se saznaje da je iskazivao nezadovoljstvo radom stranke te pokušavao i dalje u njoj zadržati utjecaj i kadrovirati iz zatvora. Navodno je i neovlašteno, uime stranke, sklapao neke dealove s Bandićem.
Time je, kažu, nanosio štetu ugledu stranke, koji je, kao što je poznato, neizmjeran.Čačić je najzaslužniji za to što je HNS, zahvaljujući povoljnom koalicijskom sporazumu, dobio četiri važna ministarstva u Vladi i utjecaj nerazmjeran realnoj političkoj snazi stranke. Poznajući mu karakter, bilo je jasno da ni u zatvoru neće mirovati. Da moć kakvu nudi ovakva vrsta vlasti stvara doživotnu ovisnost, svjedoči i upornost kojom se odbijao povući dok je trajao proces, a na koncu i kršenje vlastitih izjava kako se više neće baviti politikom ako bude pravomoćno osuđen. Ne može se jasno utvrditi u kojoj je mjeri njegov odstrel izazvan stvarnim djelovanjem mimo stranke jer, otkako je u zatvoru nije davao nikakve političke izjave niti se tijekom slobodnih vikenda i s kim službeno sastajao, a koliko je riječ o korištenju situacije dok je u zatvoru da se novo vodstvo učvrsti i osigura od povratka alfa mužjaka. Vjerojatno su prisutna oba motiva.Odstrel je najavljen prošlotjednim novinskim intervjuom, a potom i očito dobro tempiranim nastupom u Nedjeljom u 2 ministrice i nasljednice Vesne Pusić, s kojom se Čačić smjenjivao na čelu stranke kao Putin s Medvedevom na čelu Rusije.
Povukao konce
Čačić je na to odmah povukao konce, koje je još uvijek držao u rukama, a na kojima drži o njemu politički i poslovno ovisnu stranačku kremu iz varaždinske i međimurske županije.Međimurski i varaždinski HNS-ovci su se oglasili braneći Čačića tvrdnjom kako na spornim vikend-sastancima nije bilo riječi o politici, političkom djelovanju, a kamoli udruživanju i koaliranju. O potpori koju je Čačić do ove srijede tamo uživao svjedoči i sjednica Predsjedništva međimurskog HNS-a, kojoj su nazočila 22 od 25 članova, a svi su jednoglasno iskazali protivljenje mogućem izbacivanju Čačića iz stranke. Zanimljivo će biti vidjeti što će misliti sljedeće srijede. Reakcija predsjedništva na početak neposluha na terenu bila je munjevita i Čačić je iste večeri šupiran iz stranke koju je stvarao.Time se opet ponovio toliko puta viđeni obrazac ne samo u hrvatskoj i ne samo u suvremenoj politici. Još je Machiavelli u Vladaru prije petsto godina istaknuo važan poučak: onaj tko je uzrok tome da je netko postao moćan propada, jer će ga uništiti taj novi moćnik. Primjeri su brojni i kod nas: Tako je Sanader instalirao Jadranku Kosor, a ona ga je, kad se pokušao vratiti u igru, politički definitivno eliminirala, na vrlo sličan način kao i Pusić Čačića danas. Kosor je kasnije u stranku na velika vrata uvela Karamarka, koji ju je na koncu isključio. Bandiću su nož u leđa zabili “skojevci” za koje je isticao kako im je on osobno dao partijske knjižice.
Kako prekjučer reče Viviane Reding – dug je put do demokracije, stoga ne bi čudilo da nakon prvog neuspjeha u bliskoj budućnosti Milanović bude izbačen iz SDP-a ili Karamarko iz HDZ-a. Mnogo puta viđena situacija kristalizirala se kao gorka narodna mudrost u izrekama poput – “kad drvo padne, svi skoče na njega”, ili šovinističkoj – “što prvo napravi Cigo kad dođe na vlast? Ubije oca.”
Jedan varaždinski podupiratelj dan prije Čačićeva izbacivanja, dok se ono još spominjalo samo kao moguća opcija, izjavio je kako bi to bilo nezamislivo, jer je on stvorio HNS pa bi to bilo kao da HNS izađe iz sebe. Nezamislivo valjda kao da Roma izbaci Tottija.Kult partije i pripadnost partiji kao metafizička kategorija kod nas su se često manifestirali u mislima poput “mogu oni mene izbaciti iz partije (ili HDZ-a), ali ne mogu partiju (ili HDZ) iz mene.” Partija je u takvoj svijesti mistično tijelo kojem se predaje u cijelosti.
Na jednoj konferenciji gradskog Saveza socijalističke omladine Zagreba sredinom osamdesetih su, nakon višesatnih besmislenih govora, gurnuli i jednog zbunjenog studenta da, eto, i on nešto kaže. Ne znajući, po vlastitom priznanju, ni sam što mu bi, izašao je pred govornicu i ispalio kako smatra da treba ukinuti štafetu. Na to je kao oparen skočio čelnik Socijalističke omladine (koji se i danas gura u političku igru) i rekao kako se dotičnog druga zbog takve blasfemije mora odmah izbaciti iz partije. Kad su mu rekli da dotični nije član partije, glavonja je sav zajapuren uzviknuo: onda ga treba učlaniti i odmah izbaciti. U njegovu sirotom vrijednosnom univerzumu nije postojala gora kazna od izbacivanja iz partije. I smrt je prema tome bila kamilica. Jer pripadnost partiji mu je bila život. Ekskomunikacijom iz partije takav gubi bit, bez nje ponovo postaje nitko i ništa.
Društvena elita
Našim sudbinama upravljaju ljudi bez ikakvih posebnih stručnih, intelektualnih, moralnih odlika, kojima je samo pripadnost partiji i umješno pentranje u njenoj hijerarhiji dovelo u poziciju društvene elite. Otud atavistički strah da se ne bude izbačen i potreba da se neposlušnika upravo na taj način kazni. Rijetki su kod nas primjeri da su izbačeni politički uspijevali.
Jedini primjer su Glavaš i HDSSB, koji je donekle sličan Čačićevu slučaju. Zajednička im je regionalna koncentriranost i poslovno-interesna mreža ovisna o jakom vođi, koji je iza rešetaka. Čačićeve šanse da zadrži pod svojom kontrolom bazu u dvije županije koje su temeljna snaga HNS-a ovisit će o karijerističkoj procjeni tamošnje HNS-ove vrhuške. Isplati li im se stati uz vodstvo stanke i tako ostati još neko vrijeme na pozicijama pa kasnije izgledno potonuti s njom na sljedećim izborima ili ući u političku avanturu s Čačićem i njegovim novim partnerima što bi sigurno značilo trenutačnu žrtvu kao ulog za srednjoročnu nesigurnu dobit. Vidjet će se uskoro. Javnost je dobila novu zabavu, koja je istisnula glavnu vijest, a to je nečuveni pravosudni cirkus u kojem DORH sudi sudu, a politika se sve više vrti oko rešetaka.
>> Ovi su političari izbačeni iz stranaka!
"Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu................ I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće." (Meša Selimović, Tvrđava)