Zagreb ne razumije more, poručili su prije nekoliko dana pomorci u povodu Svjetskog dana pomoraca. Istina je malo tužnija. Zagreb ne razumije ništa. Ni more ni kopno, ni Dalmaciju ni Slavoniju, ni one u gradovima ni one u selima.
Zagreb Hrvatsku gleda na televiziji, ako uopće gleda televiziju. Iznimno, kada dođe do neke katastrofe, navuče gumene čizme ili stavi kacige na glavu i prošalabaza pognuvši glavu pred dobacivanjima dok hita prema službenim automobilima koji će ih vratiti u njihovu posve drugačiju stvarnost.
Pod Zagrebom se, naravno, podrazumijeva koncentracija moći i vlasti u glavnom hrvatskom gradu, sve one silnice koje se međusobno prepleću i kojima, na žalost, kumuje loša politika iz koje za građane ne proizlazi ništa što bi im dokazalo da se vlast doista brine za njih, da politika svoju moć koristi za njihovo dobro.
Vojni avioni padaju, imovina očajnih ljudi nestaje u poplavama (kojima se u Hrvatskoj u posljednje vrijeme čude kao zimska služba prvom snijegu), nikome važni škverani viču na ulicama tražeći da brodovi zamijene broševe, radnice Kamenskog nitko i ne primjećuje, mogu visiti na cesti pred tvornicom dok im ne dojadi.
Za politiku i one koji žive od nje i na njoj život je, što bi rekao Kundera, negdje drugdje, ali ostaje nejasno gdje bi to drugdje moglo biti. U Vladi, za koju premijerka kaže da nije naučila misliti ni mjesec dana unaprijed? Ima li sramotnije definicije nesposobnosti za jednu vladu nego kada to kaže ona koja joj je na čelu, premijerka koja misli da je Hrvatska pozornica na kojoj ona prigodno nastupa i za svaki nastup treba dobiti pljesak odobravanja.
Premijerka koja ne može podnijeti kritiku iz opozicijskih redova i koja se duri na Luku Bebića koji odbija glumiti njezina viteza zaštitnika na svakom aktualnom satu. Može li stvarni život biti Vlada čiji ministri njurgaju kako im je teško, ali ne daju ostavke? Koji se po kavanama žale da nemaju podršku za reforme, koji svojim prijateljima povjeravaju da u državi vlada potpuna blokada, zbog izbora i grča vladajućih, ali za javnost tvrde da sve ide “ko po špagi” i da malone nikad nije bilo bolje. Vlada čiji prijedlozi zakona znaju biti toliko šuplji da ne izdrže ni do dolaska u parlament, već padaju na prvom testu zdravog razuma?
Vlada koja stvara te prijedloge lijevom nogom ne promišljajući ni dan, a kamoli mjesec dana unaprijed, i koja je svoj posao predlaganja suvisle legislative, umjesto u ozbiljan posao, pretvorila u puštanje probnih balona. Pa ako prođu dobro, a ako ne prođu, pisat će se novi. Ili je život možda Sabor u kojem se vode besmislene i uzaludne rasprave kako se ne bi razgovaralo o onome o čemu se stvarno treba razgovarati, o čemu se stvarno trebaju donositi odluke i preuzeti za njih odgovornost?
Sabor u kojem se šef opozicije iz nekih samo rijetkima shvatljivih “strateških razloga” ispričava HDZ-u zbog izjava svojih zastupnika kojima čak ni Luka Bebić nije želio dati opomenu? I to nakon što je govorila Mirela Holy, jedina koja je imala petlje ispričati se Zagrepčanima što je SDP deset godina okretao glavu i pravio se da nema nikakve veze s tim što radi Bandić. Tako je ona među rijetkima koji su stekli i moralno pravo žestoko se okomiti na Vladu, ne samo zato što zemlju vodi u lošem smjeru već i zato što svoj tzv. rat protiv korupcije pretvara u niz sitnih kalkulantskih bitaka.
Jer što bi se strašno dogodilo da je HDZ izašao iz sabornice nakon žestokog opozicijskog plotuna? Baš ništa, osim što bi narod mogao pomisliti da je sve izrečeno istina, da je opozicija konačno bez kočnica progovorila o nečemu iz stvarnog života: o tome koliko ih još treba u zatvor da bi se prostor barem malo raščistio za normalan život i normalne probleme. No u Hrvatskoj se netko uvijek pobrine da stvarni život nema veze s politikom i obrnuto. I zato je nepredvidivi Kerum u pravu. Ovdje su političari jeftini, a narod su, na žalost, učinili još jeftinijim.
O,jest taj Soros siroke ruke! Bas me zanima dokle ce financirat tu silu antihrvatskih novinara i udruga i sto ce na kraju iz toga ispast;vjerojatno \"nova jugoslavija\",a predsjednik Grga Soros!