Ne može biti slučajnost što se Subversive festival održava baš kad i kampanja za lokalne izbore! Jedino, kako je moguće da se na takvom okupljanju subverzivaca u Zagrebu, uz imena kao što su Slavoj Žižek, Tariq Ali, Oliver Stone ili Alexis Tsipras, nije našlo mjesta za najveće hrvatske subverzivne face poput Damira Kajina, Milana Bandića, Željka Keruma pa i Zorana Milanovića ili Tomislava Karamarka.
Organizatori Subversive festivala očito ne znaju cijeniti njihov nemjerljiv doprinos razvoju subverzivne ideje u Hrvatskoj. Njima možemo zahvaliti razinu spoznaje o mogućim posljedicama demokracije kakvu poznajemo i svijesti o negativnostima koje može izroditi klanjanje vladajućim političkim, bankarskim, gospodarskim ili socijalnim dogmama.
Milan Bandić živući je spomenik subverzivne politike koji, po svemu sudeći, koristeći blagodati gradskog proračuna, populističke diktature i nemoći kontrolnih mehanizama na čelu sa “strašnim” Mladenom Bajićem, nezaustavljivo juriša po svoj peti mandat. Njegova kampanja čista je subverzija moderne političke kampanje. Odrekao se svoga lika na plakatima, PR agencija, sučeljavanja s protukandidatima, kampanju neće voditi, samo će se nakon radnog vremena družiti s građanima.
U Hrvatskoj nema PR stručnjaka koji bi ga znao bolje promovirati od njega samog. Dovoljno je zaguglati “Bandić obišao” da bi se otkrilo tajnu njegova uspjeha. Nižu se medijski naslovi Bandić obišao Podsused-Vrapče, Sljeme, beskućnike, Hitnu pomoć, Brezovicu, Črnomerec, vatrogasce, Trešnjevku-sjever, Gornju Dubravu, Trnje, Donji grad, novu nastambu za lavove... Velemajstor je populizma. Dakako, sve to i sve što će kao gradonačelnik do izbora obići, njegovu kampanju neće koštati ni lipe. Prilično grotesknim se doima što se istodobno njegov navodno najljući protivnik Rajko Ostojić preznojava kako bi birače uvjerio da ga neće vidjeti s autom ministarstva u kampanji, tijekom koje je uzeo godišnji odmor, a zbog čega ministarstvo neće biti zakinuto.
Čak i Vladin projekt legalizacije Bandić je lukavo iskoristio za svoju kampanju. I naravno da mu PR ne treba kad ga mediji, kao “psi čuvari” njegove vladavine, vjerno slijede gdje god se pojavi. Doduše, iako za protivnike ima stranačke sustave, jedinu svježu političku ideju ovih lokalnih izbora iznjedrio je upravo on kao politički veteran angažiranjem zavidne intelektualne “ženske snage” naglašavajući time s pravom da je lokalna politika još uvijek “muški posao”. Žene, poput Margarete Mađerić, mogu biti gurnute u prvi red tek kad muškarci procijene da nemaju nikakve šanse. Željko Kerum još je veći subverzivac.
Zalažući se za vladavinu svoje obitelji, zasad je u kampanji obišao samo Sabor, otvorio Zapadnu obalu, i još će križ na Marjanu i spomenik Tuđmanu, što je, uz dva sina koja je, kaže, napravio kao gradonačelnik, sasvim dosta za još jedan populistički uspjeh. “Partizan” koji je “jamio” u skladu sa svojim mogućnostima i time se nametnuo SDP-u, nakon što Hrvati nisu poslušali njegov poziv “Svi za mnom”, sada uz premijerov poticaj glasače vabi kao “vidoviti” Damir Kajin, vičući po Istri, dok ga Ivan Jakovčić u čudu gleda: “Progledao sam!”.
I nudi oklade da će pobijediti, unatoč anketama. Politički “šibicari” opet su na ulicama, rječito nudeći što naivno biračko tijelo želi vidjeti i čuti. Njihovoj slatkorječivosti opet će mnogi nasjesti, uzalud kasnije kukajući gdje im je bila pamet.
