Na svečanom ispraćaju hrvatskih sudionika Europskih igara, najvećeg multisportskog skupa nakon Olimpijskih igara, bio je i jedan od pokretača tog natjecanja, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, nekadašnji hrvatski premijer.
Najvažnije su norme za Pariz
Na borilištima u Krakovu i Malopolskoj regiji nastupit će 131 hrvatski sportaš i sportašica u 18 sportova. Podsjetivši ga da smo na prvim igrama (Baku, 2015.) osvojili 11 medalja, a na drugim (Minsk 2019.) osam, priupitali smo predsjednika Matešu kojem se broju odličja ovaj put nada?
– Teško je to reći. Zapravo, ja više od samih medalja priželjkujem što više kvalifikacijskih normi za Olimpijske igre u Parizu što na ovim Igrama uglavnom donose zlatne i srebrne medalje.
Ovaj put Europske igre, koje počinju danas, imaju manje europskih prvenstava unutar sebe u odnosu na prethodna dva izdanja kontinentalnih igara.
– Tu smo imali problema s nekim federacijama koje nisu prihvatile naš stav da na ovim Igrama ne mogu nastupati ruski i bjeloruski sportaši ni kao neutralni. To je dovelo do toga da su neke federacije dislocirale svoja prvenstva.
Čini se da je sportski svijet oko te teme prilično podijeljen.
– Ne samo da je podijeljen nego tu vlada pravi kaos. Zapravo, tu ima toliko različitih pristupa da je teško reći što je tu zajednička politika.
Kada se očekuje konačni stav Međunarodnog olimpijskog odbora?
– To neće biti prije kraja godine, a s obzirom na to kako se neke federacije postavljaju, to će biti jako teško uskladiti. Smatram da Rusa i Bjelorusa u Parizu u ekipnim sportovima neće biti. U pojedinačnim možda, ovisno od federacije do federacije.
Ni pred kim ustuknuti
S obzirom na navijački spektakl vezan uz nastup vatrenih u završnici Lige nacija, gotovo bismo Rotterdam mogli nazvati CROtterdamom?
– Vatreni su daleko iznad sporta.
Kao što je nogomet više od igre?
– Jest, pri čemu, budi mi dozvoljeno reći, za Hrvatsku ima puno širi značaj zajedništva, poistovjećivanja s tom momčadi koja dokazuje da se zajedničkim radom i odlučnošću može jako puno. Oni su egzaktan primjer jedinstva iseljene i domovinske Hrvatske. Sada imamo Stanišića, prije smo imali Rakitića i Šimunića, a i među tih 25 tisuća hrvatskih navijača bilo je Hrvata iz cijelog svijeta. Ljudi to prepoznaju kao nešto što bi htjeli imati u svakodnevnom životu.
Očito je da na sportskom polju nismo imali nikad veće promotore.
– Ne samo na sportskom polju, nego ni na jednom polju nemamo većih promotora. Izbornik Dalić dobro je shvatio da je njegovo da, zajedno s Modrićem, promovira zajedništvo. A Dalić stalno ističe i poniznost, odnosno pristojnost što je u Hrvatskoj često više znak slabosti nego vrlina.
Zacijelo raduje i to što vatreni ne ustuknu ni pred kim ma koliko velika nogometna sila im bila nasuprot.
– Ja to gledam puno šire od sporta, kao poruku. Ni mi drugi bez obzira na to što radili ne moramo ni pred kim ustuknuti zato što smo iz male zemlje. Upravo suprotno, ako smo zajedno, sve možemo.
Oni su primjer Hrvatske kakvu smo sanjali . Dajte je u ruke Hdz-sdp-sdss-ids-očemo-a-neznamo i biti će uspješna kao ostalo u HR