Mali Ivan zatrčao se preko dvorišta u zagrljaj majci Klaudiji.
Mama, tata ih je sve razbio...
Suze olakšanja i smijeh. Mirkova supruga Klaudija sama je pred televizorom u obiteljskoj kući iznad Gajnica gledala mečeve iz Japana. U kući je bio i njezin mlađi brat Danijel, ali pred drugim ekranom. S njim ne mogu gledati. On skače, navija, od njegove vike samo mi se pojača nervoza. I ovako sam, prvi put, noć prije morala popiti apaurin za smirenje kazala je Klaudija neposredno nakon Mirkova trijumfa. Zatekli smo je uplakanu, suznih očiju. Baš tog trenutka javio se i Mirko iz Japana.
Jesi li živ? Ne mogu ti opisati koliko sam sretna...
Klaudija je još dugo bila u šoku.
Svaki meč mi je sve teži, danima drhtim. Molim se Bogu da ne nastrada. Strepim i zbog leta avionom. Radim u bolnici (anesteziologinja u Vinogradskoj, op. a.) i svakodnevno vidim kakve mogu biti posljedice udaraca u glavu. A Mirko je tamo među zvijerima. Potres mozga može biti najblaži, na komu ne smijem ni pomisliti.
Klaudija za mužev 32. rođendan ima posebnu želju, ali neostvarivu. Bila bih najsretnija da završi karijeru. Znam da je to nemoguće, odmah će se okrenuti Fjodoru, živi za taj revanš.
Troipolgodišnji sin Ivan ne smije gledati borbe. Jučer ujutro bio je kod Klaudijinih roditelja u Vrapču. Pustili su ga pred ekran tek na kraju, kad je sve bilo gotovo, ali okrenuo je glavu i pobjegao čim je vidio krv na tatinu licu. Smirili su ga, a baka Đurđa vratila ga je kući. Ozbiljnim je glasom prepričavao mami Klaudiji:
Znaš, tati nije ništa, samo se ogrebao.
Mirkova mama Ana u vrijeme meča bila je u bolnici, u posjetu starijoj kćeri Sandri koja je rodila prije nekoliko dana. Dogovorili su se da će se obitelj navečer okupiti, no prava proslava Mirkova rođendana i trijumfa bit će u utorak, nakon povratka iz Japana.
