Sara Kolak, najbolja hrvatska bacačica koplja, na mitingu Dijamante lige ušla je u povijest. U jednom hicu, u zadnjoj seriji, srušila je rekord mitinga, ostvarila najbolji hitac sezone, srušila hrvatski rekord, ali i europski rekord do 23 godine.
A upravo je jednom prilikom rekla da joj je jedan od ciljeva ove sezone srušiti taj rekord čija je vlasnica od 2008. godine bila Ruskinja Marija Abakumova, koja je u Irkutsku bacila 67,25 metara.
Najmlađa olimpijska medalja
Sara je na najboljem putu da dostigne rezultate Blanke Vlašić i Sandre Perković koje su do sada osvojile zajedno 15 medalja na velikim atletskim natjecanjima na otvorenome. Od 15 medalja njih dvije osvojile su deset zlatnih. Uspješnija je Sandra koja ima jednu osvojenu medalju više (osam), ali ima i više zlatnih medalja (sedam naspram tri).
Ako gledamo samo Olimpijske igre, onda je Sara zlatnu medalju u Riju osvojila s manje godina nego što su olimpijske medalje osvajale Blanka i Sandra. Sara je u Riju imala 21, Sandra u Londonu 22, a Blanka u Pekingu 22 godine. Sandra je od njih tri s najmanje godina osvojila prvu seniorsku medalju. S 20 godina postala je europska prvakinja u Barceloni, 2010. godine.
Zanimljivo je da su sve tri iza sebe imale i odlične rezultate u mlađim dobnim skupinama. Tako je Blanka dvaput zaredom bila svjetska juniorska prvakinja, Sandra je bila europska juniorska prvakinja te druga na Svjetskom juniorskom i Svjetskom mlađejuniorskom prvenstvu.
Sara je bila treća na Europskom i Svjetskom juniorskom prvenstvu. S obzirom na godine, Sara bi sljedećih deset godina morala vladati svjetskim kopljem. Od trenutačno prvih deset na ovosezonskoj rang-listi od nje je mlađa samo Turkinja Eda Tugsuz koja je na mitingu u Bakuu u ožujku ove godine bacila koplje 67,21 metar što je do mitinga u Lausannei bio najbolji rezultat sezone. No, za razliku od Sare, Turkinja za sada nema nijednu seniorsku medalju, a prošle je godine bila treća na Svjetskom juniorskom prvenstvu. Sara i Eda srest će se prvi put na istom bacalištu na Europskom prvenstvu u Bydgoszczu u nedjelju 16. srpnja.
Po mišljenju Sarina stručnog tima, ona ima neviđeno dobro razvijenu motoriku.
- Po meni je samo pitanje dana kada će baciti preko 70 metara. Gledao sam taj njezin zadnji hitac u Lausannei. Ima tu još puno prostora jer taj hitac nije bio sto posto savršen. U svakom slučaju ima sve potrebno za velike stvari - rekao je Matija Jakopović, trener bacačkih disciplina.
Prvo je bacala lopticu
Može li Sara baciti preko 70 metara na Svjetskom prvenstvu u Londonu?
- Ne znam. Na velikim natjecanjima obično se ide na što bolji plasman, a ne na rekord - naglasio je Matija koji trenira Lauru Štefanac, još jednu perspektivnu kopljašicu.
- Franja Želimkorski i Laura Štefanac nasljednice su Sare Kolak. Obje ponekad odu na treninge k Andreju Hajnšeku. Inače, Laura je gluha i za dva tjedna očekuje nas nastup na Olimpijskim igrama gluhih - zaključio je Matija.
Olimpijska prvakinja u bacanju koplja Sara Kolak rođena je Ludbrežanka. Ne kaže se uzalud da je Ludbreg centar svijeta kada ima ovakvu prvakinju. Svoje prve atletske korake napravila je u osnovnoj školi. Tako je na nastavi tjelesnog počela bacati lopticu, varijaciju bacanja kugle, te je u toj kategoriji ubrzo počela odlaziti na natjecanja. Budući da je još kao sedmašica najdalje bacala lopticu u Erste plavoj ligi, počela je trenirati bacanje koplja u atletskom klubu Sloboda iz Varaždina.
Kada je krenula u srednju školu, preselila se u Rijeku gdje je postala članica kluba Kvarner. Nakon svog prvog juniorskog odličja ozlijedila je leđa i rame, zbog čega je propustila nekoliko manjih juniorskih susreta. Poslije osvojene bronce na juniorskom SP-u ponovno je počela osjećati bolove te je u listopadu 2014. operirala napuknuto desno rame u Krapinskim Toplicama.
Nakon teške i dugotrajne operacije izgubila je na težini i počela s oporavkom. Zbog oporavka nije se natjecala cijelu 2015. godinu. Povratak je bio kao iz bajke - europska bronca i olimpijsko zlato u Riju.
300 komentara glede Lazljivca, a Ovo dijete nitko ne primjećuje.