Baš kao i na klupi, za vrijeme finala, gdje je pazio na svoje srce potpomognuto stentom, ni pred hrvatskim novinarima hrvatski izbornik Ivica Tucak nije bio euforičan. Nakon velike pobjede nad Italijom (15:13-11:11), izborene u ruletu peteraca, više je djelovao kao čovjek kojem je pao ogroman kamen s leđa.
- Hvala Bogu da je ovako završilo. Zaslužili smo to. Odigrali smo vitešku utakmicu, padali, dizali se, protiv strašnog suparnika koji je danas igrao možda i najbolju utakmicu otkako ih ja gledam i skautiram. Išli su preko glave, nisu se štedjeli niti oni niti mi. Da je netko krajem prošle godine kazao da ćemo u tako kratkom roku igrati dva finala nitko u to ne bi vjerovao a i ja sam vjerojatno još nisam svjestan svega.
Tucak je svjetski prvak bio i u Budimpešti 2017. kada je u finalu pobijeđena reprezentacija domaćina (8:6) no tada je na raspolaganju imao tri svjetske igračke veličine Sukna, Jokovića i Bušlju.
- Ovo zlato je izboreno s novom momčadi formiranom prije dvije godine. Sjećam se riječi velikog broja ljudi koji su govorili da hrvatski vaterpolo čekaju teški dani a mi smo u međuvremenu postali europski i svjetski prvaci. Ovo mi je životna matura. A malo sam i umoran i ne znam što bih govorio.
Pobijediti u polufinalu i finalu u ruletu peteraca slika je velike psihološke moći ovog sastava.
- To vrijedi kao ovo zlato, to da nikad nismo pokleknuli. Da niti u jednom trenutku nismo pali moralom, željom, voljom... Nekad te peterci nagrade, nekad ne. Opet smo pogodili s Matom Anićem.
Za Tucka je ovo deveta medalja na najvećim svjetskim natjecanjima a peta na svjetskim prvenstvima s kojih ima dva zlata, jedno srebro i dvije bronce. Tu su još i olimpijsko srebro iz Rio de Janeira te tri europske medalje (po jedno zlato, srebro i bronca). Jedino zlato koje mu nedostaje jest ono olimpijsko.
- To je moja životna želja, moja misija. Dok to zlato ne budem imao u vitrinama neću biti miran. Nadam se da ću ga osvojiti s Hrvatskom, s ovim predivnim momcima koji mi toliko vjeruju a i ja njima pa imamo jednu sjajnu kemiju.
A kada je u pitanju odnos s igračima, Tucak se našalio na temu bacanja u bazen kojeg je, u prvom naletu euforije, izbjegavao. No, onda ga je za sobom u vodu povukao Loren Fatović.
- Ja velim Lorenu da me ne baca u bazen jer imam stent a on me ipak baci. Možda je to zato što me se želi što prije riješiti.
No, njih dvojica će zasigurno u boj još jednom ove godine, onaj olimpijski.
- Napravit ću sve da i u Parizu napravimo veliki rezultat, a onda, što se mene tiče, mogu i u mirovinu - kazao je Tucak.
