Nikad ili gotovo nikad nije ispod 50 posto. Reprezentativni vratar Mladosti Ivan Marcelić (27) briljirao je i u četvrtoj utakmici finalnog niza doigravanja za naslov hrvatskog vaterpolskog prvaka i jedan je od najzaslužnijih za uvjerljivu pobjedu Mladosti nad Jugom – 12:8. Bila je to zapravo najuvjerljivija pobjeda u ovogodišnjem finalu (Jug je prve dvije utakmice dobio s 12:9 i 10:8, a Mladost je u trećoj bila bolja s 12:10), a Marcelić je obranio čak 12 od 20 udaraca koji su prijetili njegovu golu, 60 posto. Pa, kako Ivan objašnjava taj preokret s 0:2 na 2:2 u finalnom nizu.
Ostajem u Mladosti
– Malo je ljudi vjerovalo da ćemo se nakon 0:2 vratiti i izjednačiti s Jugom. A nismo ništa ludo mijenjali, ono što smo dogovarali u prve dvije utakmice sad smo i ostvarili. Isti ljudi, ista taktika, tako je to u sportu, ponekad je neke stvari teško objasniti – kaže Marcelić.
Vidimo da ste prilično ljutiti na suigrače koji skrive pogodak. Autoritativno ih upozoravate na propust?
– Moram ih upozoravati, tako ih činim budnim i usredotočenim tijekom cijelog susreta. Jer samo malo “spavanja”, malo nepažnje može nas u konačnom rezultatu skupo stajati.
U prvoj reakciji nakon subotnje pobjede metaforički ste ovu povećanu neizvjesnost oko toga tko će biti konačni pobjednik usporedili s kuhanjem?
– Da, zakuhali jesmo, nadam se da će na kraju ispasti dobra čorba, ha-ha...
Kakvi su realno izgledi Mladosti da nakon 13 godina suše napokon dođe do naslova hrvatskog prvaka?
– Vratili smo se kad su nas svi već otpisali. Jugaši su možda i sami očekivali da je gotovo, vodili su se logikom da je tako bilo i prošle godine, tada su nas “riješili” u tri utakmice, bez obzira na to što su dvije odlučene petercima. Sad smo ih izbacili iz ritma, na njima je da se usredotoče, da vide u čemu griješe, a neće im biti lako jer nemaju puno vremena. Ja vjerujem u nas, vjerujem u momčad, koja će na neki način nakon srijede postati završena priča.
A vi, ostajete ili odlazite?
– U klubu su nam rekli da sljedeće godine neće moći pratiti ugovore koje smo imali ove godine. Žao mi je zbog toga, ali tako valjda mora biti. Ja imam ugovor na još godinu dana, prema tome ostajem.
Kakve su vaše reprezentativne ambicije da nastupite na OI u Tokiju. Neće biti lako, posebno ako izbornik Tucak ostane pri ideji da ide s jednim vratarom jer imamo pravo samo na 12 igrača?
– To će biti njegova odluka, ali malo jest riskantno. Može se pogoditi, ali može se i “fulati”. Moje je da na treninzima i utakmicama pružim najbolje što mogu, a izbornik će odlučiti.
Promiče borbu s dijabetesom
Kao dijabetičar od malih nogu, vrlo ste aktivni u promicanju sporta među oboljelima od šećerne bolesti. Ima vas na društvenim mrežama, gostujete na televiziji?
– Mislim da je vrlo važno promicati svijest da se i ljudi oboljeli od dijabetesa, pogotovo djeca i mladi, mogu baviti sportom, pa čak i profesionalno. Dapače, tjelesna aktivnost i sport su poželjni. Dijabetes je bolest, može vam zakomplicirati život, ali ima i dobre strane. Nauči vas redu i disciplini. Dijabetes mi je dijagnosticiran kao desetogodišnjaku, bilo mi je to stresno iskustvo.
Marcelići su podrijetlom iz Zadra, košarkaši, kako to da ste vi otišli u vaterpolo?
– Bivši košarkaš Bruno Marcelić didin je rođak. I ja sam u djetinjstvu trenirao košarku, ali brzo sam odustao. Prespor sam za taj sport.
Ali zato nije prespor među vratnicama. Na utakmicama izgleda kao da hipnotizira suparnike, obrani i ono što svi već vide da će završiti u mreži.
>> Pogledajte i video
