Nakon nedavnog zastrašujućega marša kroz Trnavu, iz izjava naših reprezentativaca dalo se naslutiti kako ne žale previše što među njima nema Ivana Rakitića, uvjereni kako im i bez ''raketnoga pogona'' ne gine plasman na EP 2020.
Dapače, svi istupi naših igrača, obojeni hladnim bojama prema igraču Barcelone zbog njegova misterioznoga otkazivanja nacionalnoj momčadi, dali su naslutiti kako je Ivanova reprezentativna priča gotova.
Pročulo se u kuloarima kako Ivan u Barceloni već sprema oproštajno pismo.
Jedini tračak nade na ovaj misterij bacio je predsjednik HNS-a Davor Šuker, kao iskusan dužnosnik mudro poručivši kako su ''svi dobrodošli u reprezentaciju i trebamo svakog igrača, uz pridržavanje pravila koje izbornik postavi''.
Mizerna prezentacija naše momčadi u drugom poluvremenu utakmice u Bakuu ponovno je razotkrila slabosti Dalićeve vojske, koja još uvijek posjeduje kreativnu i fizičku moć, zanos i strast, ali joj ipak kronično nedostaje – klasa.
Klasa Matea Kovačića i klasa Ivana Rakitića, plemenitih nogometaša, onih koji rade razliku na travnjaku i koji su u stanju povući momčad kada se ugase Modrić ili Brozović.
Otrežnjenje u Bakuu stoga ne treba shvatiti kao podbačaj, jer on to i nije, jer u konačnici neće spriječiti naš plasman na Europsko prvenstvo, nego kao upozorenje izborniku dok još nije prekasno: zaputite se u Barcelonu i pokušajte izgladiti stvar s Rakitićem.
On je neprocjenjivo važan ovoj reprezentaciji, ne samo u kvalifikacijama nego i za ambicije vatrenih na Euru sljedeće godine. Za medalju na EP-u, u koju imamo pravo vjerovati, trebat će nam i izbornik u boljoj formi od ove u kojoj smo zatekli Dalića u Bakuu.
Srebrnome izborniku ne bi se smjelo događati da ovako zablokira na klupi, i njegova je sreća što mu se to nije dogodilo u nekoj važnijoj utakmici, kao primjerice Anti Čačiću u osmini finala Eura 2016.
Međutim, za kiks u Bakuu najmanje je kriv Dalić, koji je uoči utakmice papagajski ponavljao ‘ozbiljno, ozbiljno’, a momčad koja onako podcjenjivački pušta azerbajdžanskog igrača da nam se ušeta u gol ili igrač (Rebić) koji onako promašuje ipak je manifestirala preveliku dozu neoprostive nonšalancije.
I tako, umjesto 3:0, 4:0, Hrvatskoj je ostalo bljedunjavih 1:1 s Azerbajdžanom, tek 109. reprezentacijom svjetske rang-liste, a potpisuje ga dokazani svjetski trenerski autoritet Zlatko Dalić.
Remi u Bakuu i nova komplikacija u pohodu na Euro nije nužno loša vijest u kontekstu utakmice s Mađarskom. Sad znamo – treba nam pobjeda pod svaku cijenu, i treba nam uragan s tribina. Sad znamo i da će to, u ovim okolnostima, biti nevjerojatan doživljaj.
