Hoće li biti bolje, pitali smo napuštajući Rujevicu Vjeku Miletića, prvog pomoćnika Rijekina trenera Matjaža Keka.
– Pa zar nije dobro? – odgovorio je u klasičnom riječkom flegma stilu čovjek koji uz Keka već četiri i pol godine prolazi brojne uspone i poneke padove, kakav se dogodio u posljednjih desetak dana. Zajedno su od 2013. svaki put izašli na pravi put, pa je vjerovati da će i sada uspjeti riješiti krizu pred kojom, naravno, neće zatvoriti oči. Kad tri utakmice ne zabiješ gol, onda znaš da si u problemu koliko god dobri bili suparnici. I Keku to nikad nije bio problem priznati, pa ni sada.
Pljesak čak i Mateiju
Naravno da se može naći puno alibija za prvi poraz na Rujevici koji je morao doći prije ili poslije jer ne postoji na svijetu neosvojivi stadion. I da je nedostajalo više od pola šampionske postave, i da je Rijeka zapravo stvorila više izrazitih prilika u derbiju od Dinama, čiji je mladi vratar u vrhunskoj formi, i da je bilo i puno peha s vratnicama, a plavi zabijali “ni iz čega”. Ali u svjetlu velikih izazova koji dolaze, to ne bi bilo dobro.
U jednome Dinamo još uvijek može pozavidjeti aktualnom prvaku – podrška koju Kekovi igrači imaju od navijača rijedak je primjer u našim arenama. Nisu dužni ni medijima ni šefovima, već navijačima za naklon koji su dobili i poslije poraza. Dinamo je, primjerice, u Maksimiru nakon pobjede nad Oddom ispraćen zvižducima. Rujevica je pljeskala čak i Mateiju kad je izlazio iako se u derbiju potvrdilo da trener nije bez razloga u šampionskoj sezoni gurao druge u prvih 11. Rumunj je umjetnik s loptom, no u najjačim utakmicama postaje “mazalo”, tako je bilo i u derbiju. Svako strpljenje ima svoje granice, pa ni najvjernije navijače neće dugo radovati utakmice bez golova. I zato već u Pirej Riječani moraju ponijeti – bazuke. “Osvajanje Olimpa” sada se možda čini prezahtjevna misija, ne samo zbog forme, no Kekovi igrači, tko god istrči, iz sebe moraju izvući puno inata, drskosti i bezobraštine. Zato je ta utakmica u vrućem ozračju kao stvorena za Marka Vešovića. Kad je maksimalno fokusiran, Rijeka s njim mijenja ćud, postaje Rječina.
– Nismo bili dovoljno agresivni niti smo dobro napadali. Šteta moje šanse. U nogometu nemaš pravo na pogrešku. Vjerujem da se možemo dići za Olympiacos. Trebamo skupiti glave, imamo puno toga pred sobom, liga je otvorena. Idemo tražiti tamo što bolji rezultat – rekao je Matej Jelić koji je prvi put od 1. minute krenuo umjesto Gavranovića čiji je termin povratka jako upitan.
I njemu kao i svim ostalim igračima koji su novi ili “rezervisti” treba jako puno podrške – suigrača, trenera, ljudi u klubu. Jer, nije lako doći na mjesto onih koji su ispisali povijest kluba. Gavranović će se vratiti, ali neće ni njega jednog dana biti, kao ni Andrijaševića i Ristovskog. Kukanja nema, to je za babe.
Derbi i Risto zaklopljene knjige
E, kad smo već kod Makedonca čiji je odlazak izazvao dosta repova... Portugalski novinari pitali su Sportingova trenera hoće li ga koristiti u utakmicama play-offa Lige prvaka protiv Steaue. Iskusni stručnjak hladno je odgovorio:
– Protiv Steaue? Ma neeeee... Ristovski prvo treba pohvatati naše linije kretanja. Pa treba poloviti naš način razmišljanja. Pa kad se jednog dana prilagodi, počet ćemo ga polako koristiti...
Dakle, jasno je, transfer je mogao pričekati još ta dva tjedna, no kad zašuška lova, menadžeri postanu nestrpljivi. Ostat će lijepe uspomene, no za Rijeku je to zaklopljena knjiga. Kao i poraz u derbiju.
Cijeli tjedan čitamo od izostancima Rijeke i kaj sad??? Dinamo već nekoliko godina stalno ima bar 3-4 ozlijeđena igrača(po meni greška kondicionih trenera) pa nitko to ne spominje.