Prošao je Neven Kovačević sve u vaterpolu, pa je danas u pravom smislu – profesor. Predaje vaterpolo studentima kineziologije u Splitu i Zagrebu. Ali bi upit o tome što bi trebalo napraviti da Hrvatska u vaterpolu bude još jača najradije proslijedio nekoj drugoj adresi.
– To bi pitanje možda trebalo postaviti nadležnom Ministarstvu i HOO-u, pa ovima dalje. Što ova država želi od sporta, a posebno od vaterpola kao jednoga od naših najtrofejnijih sportova? Za vrhunske rezultate trebaju nam vrhunski igrači, a vrhunske igrače stvaraju vrhunski treneri. A naši klupski treneri, govorim o svim selekcijama, a ne samo o prvoj momčadi, uglavnom su potplaćeni, primanja su im čak i ispod minimalca od 4000 kuna ili malo više, kako u kojemu klubu. Prosjek je oko 5000 kuna, uglavnom svi su na ugovor, i to neredovito.
Znači, želimo li prestići konkurentske saveze, pod hitno moramo poboljšati materijalni status trenera. Tu se mora uključiti država, to sami klubovi ne mogu napraviti. U suprotnom ćemo se nastaviti gasiti i postati zemlja rekreativaca – kaže popularni Kova.
No o najboljem vaterpolistu godine nije puno dvojio. Za njega je to Bušlje...
– Pozicija braniča uvijek je nezahvalna, ali on to odrađuje perfektno. I u Olympiakosu, s kojim se popeo na krov Europe, i u hrvatskoj reprezentaciji s kojom se okitio europskom broncom, ali i zlatom u Europa kupu održanom u Rijeci. U bazenu i izvan njega iznimno pozitivan, uvijek besprijekorna ponašanja, u što sam se i sam mogao uvjeriti tijekom priprema kojima sam bio priključen kao član stožera.
Visoko cijenite i Bijača?
– Znaju se njegove vratarske kvalitete kao i njegov veliki doprinos rezultatima reprezentacije i Juga. Po mom sudu Jug je bio odličan na završnom turniru Lige prvaka, osim u posljednjoj utakmici za treće mjesto.
I mladi Fatović dočepao se visoke pozicije?
– Bila je ovo briljantna sezona za tog mladog igrača. Ono što je odigrao u Splitu i Rijeci protiv Srbije bilo je nestvarno. U najtežim trenucima je poput motora povukao cijelu kompoziciju. Iskazao se i potvrdio klasu. Ima fantastičan osjećaj za kontru, urođenu reakciju i startnost – u tome podsjeća na oca – gotovo ga je nemoguće čuvati cijelu utakmicu jer on čeka i čeka. Malo nepažnje i ode on.
A što kažete o Lončaru?
– Nosi gospare, a pokraj njega i ostali mladi igrači stasavaju, pa je tako i Lozina pokazao veliki napredak od kad je u Jugu. Discipliniran je, miran, staložen, trpi udarce, ne da se isprovocirati, fenomenalno koristi prostor i najbolji je kad to treba biti, ne libi se preuzeti odgovornost i u najtežim trenucima.
Izbor ste zaokružili Vukičevićem, Garcijom i Pavićem?
– Vukičević je, za razliku od Fatovića, više timski igrač, ali njih dvojica se nadopunjuju. Ante je radilica, radi za sustav koji je izbornik postavio, vuče kontre i zatvara ih, u pozicijskoj igri ulazi i zabija se poput šila. Garcia je istinski meštar, doktor obrane. A Pavić je u Olympiakosu bio najbolji kad je to najviše trebalo.
Kovačevićev izbor:
1. Andro Bušlje (Olympiakos) 7
2. Maro Bijač (Pro Recco) 6
3. Loren Fatović (Jug CO) 5
4. Luka Lončar (Jug CO) 4
5. Ante Vukičević (Marseille) 3
6. Xavier Garcia (Jug CO) 2
7. Josip Pavić (Olympiakos) 1
