Barcelonin predsjednik Josep Bartomeu obećao je prošlog tjedna da će danas obznaniti identitet novog trenera, no javnost već zna o kome se radi. Nasljednik Luisa Enriquea bit će dosadašnji trener Athletica i bivši igrač blaugrane Ernesto Valverde.
U Baskiji znan kao Txingurri (Mrav), Valverde je bio brz i tehnički darovit napadač, koji je profesionalnu karijeru počeo u netom spomenutom Alavésu. Proboj u elitu ostvario je pod ekscentričnim Javierom Clementeom u Espanyolu, s kojim je 1988. finale Kupa Uefe izgubio na jedanaesterce protiv Bayera iz Leverkusena.
Déjà vu s Espanyolom
Odmah nakon toga prodan je Barceloni kao jedno od pojačanja koja je naručio tek pridošli Johan Cruyff, ali je na Nou Campu vrlo brzo obnovio ozljedu gležnja i iduće dvije sezone samo sporadično nastupao za prvu momčad. Ipak, iskustvo rada s Cruyffom dobro mu je došlo i u igračkoj i u kasnijoj trenerskoj ulozi.
Nakon nesretne epizode u Barceloni, ponovno se susreo s Clementeom, ali u Athleticu iz Bilbaa. Među crveno-bijelim lavovima proveo je šest godina, vodeći napad zajedno s Joséom Zigandom i postigavši 50 golova u 188 utakmica. Okončao je karijeru 1997., u Mallorci, u sezoni kad se otočki klub vratio u Primeru. Jednom je nastupio za Španjolsku, 1990. protiv Islanda, i jednom za Baskiju, 1993. protiv Bolivije.
Zakoračio je u svijet treniranja 2001. kao pomoćnik u Athleticu, da bi 2003. preuzeo svoj stari klub kao prvi trener. Između 2006. i 2008. vodio je Espanyol i doživio bolan déjà vu kad je dopro do finala Kupa Uefe i izgubio na jedanaesterce od Seville, kao i 19 godina ranije protiv Bayera. Pohod na korak do europskog trofeja priskrbio mu je skupocjen ugovor s Olympiakosom, koji je u dvije etape doveo do triju naslova prvaka i dvaju grčkih kupova. Njegov nasljednik, bivši realovac Míchel González, priznao je da među fanovima Olympiakosa Valverde ima status mitskog božanstva.
Nakon manje uspješnih avantura u Villarrealu i Valenciji opet se našao na San Mamesu, gdje je 2015. orkestrirao senzacionalnu pobjedu u Superkupu s 4:0 i 1:1 nad Barcelonom. Bio je to jedini od šest mogućih trofeja koji sastav Luisa Enriquea nije uspio osvojiti te godine.
Valverde je privržen sustavu 4-2-3-1 i traži od igrača da visoko pritišću kad protivnik ima loptu. Izdvaja se od drugih španjolskih trenera po sklonosti okomitom nogometu s mnogo nabacivanja i smanjenom naglasku na posjed lopte.
Poboljšava obranu
Prati ga ugled trenera koji značajno poboljšava obranu svojih momčadi. Olympiakos je u prvoj sezoni spustio s 27 na samo 14, a Athletic sa 65 na 39 primljenih golova u prvenstvu, podigavši ga usput s 12. na četvrto mjesto.
Na Nou Campu bit će mu zahvalni uspije li stabilizirati i Barcinu obranu, ranjivu u protekloj sezoni. Valverde je hvaljen i zbog diplomatičnog odnosa s medijima i vještog upravljanja svlačionicom iako ga ništa ne može pripremiti na izazove koji ga čekaju u utrobi Nou Campa – od budućih igrača do predatorskih reportera s kakvima dosad nije imao posla.
Treba vjerovati u Barcelininu upravu i presjednika Barcelone,jer oni uzimaju najbolje.