Luka Modrić i dalje vozi punom parom i ne pokazuje znakove usporavanja. Hrvatski kapetan, koji je 9. rujna napunio 35 godina, igra već devetu sezonu za Real, čime se uvrstio u najtrajnije i najvažnije strance klupske povijesti. U nedavnom Clásicu na Nou Campu odradio je 350. utakmicu i obilježio je pogotkom koji je zaokružio Realovu pobjedu s 3:1.
Taj je ishod katapultirao Madriđane na vrh Primere, ostavljajući Barcelonu da se kiseli u donjoj trećini ljestvice, zabrinuta za plasman u iduću Ligu prvaka. Modrić bi zacijelo volio biti protagonist u sezoni potpunog poniženja za Katalonce, poput predmesijevske 2002./2003., kad je ostala bez mjesta u prvorazrednom europskom natjecanju, dok je Real slavio još jedan naslov.
Luka se prošle sezone s pet golova i osam asistencija iskupio za blijedu 2018./2019., u kojoj je veći dio momčadi bio u konfuziji zbog lutanja s trenerima, dok se Zinedine Zidane nije odmorio i vratio na klupu. Koronavirusna kampanja bila je Modriću najplodnija po broju golova, od kojih je pobjednički protiv Real Sociedada imao veliku težinu u utrci s Barcelonom. Iako ima sjajan udarac s 15 do 20 metara, poslovično je suzdržan kad se nalazi u zoni iz koje bi mogao odapeti prema vratima. Ostvario je poboljšan učinak u sezoni s 40 nastupa, najmanje od 2014./2015., kad ih je zbog dugotrajnih oporavaka od ozljeda skupio samo 25.
Mjesto među elitom
Modrićeva vrlo visoka kvaliteta igara dijelom je posljedica prošlosezonske reducirane minutaže od 2628 minuta. Prisutnost Federica Valverdea dala je momčadi širinu i omogućila Zidaneu da poštedi glavnog kreatora za ključne utakmice. Zizou i predsjednik Florentino Pérez sretni su što zbog Modrićeve dugovječnosti imaju istodobno dvojicu igračina sličnih osobina koji rasterećuju jedan drugoga i od kojih će mlađi naslijediti starijeg na mjestu standardnog srednjeg veznog.
Koliko će dugo Modrić ostati u Realu? Naša je pretpostavka da će Luka htjeti ostati procijeni li da bi i 2021./2022. imao pristojan status i prihvatljivu minutažu. A to bi bila ona koja mu omogućuje da se osjeća korisnim, a istodobno štedi mišiće i zglobove.
Ugovor mu istječe 30. lipnja 2021., ali po potrebi može lako biti produljen. Svjestan je da ga Zidane i Pérez cijene i da će ga htjeti zadržati dok god može donositi prevagu u važnim utakmicama.
– Preostaje mi još ova godina u Realu, a poslije nje vidjet ćemo što će biti. Znam samo da se neću vratiti u Tottenham, prestar sam za to – rekao je u nedavnom intervjuu za britanski Four Four Two.
– Osjećam se dobro i želim igrati još nekoliko godina, ali ne znam gdje. Da budem iskren, nisam mnogo razmišljao o tome. Posvećen sam Madridu i dostignućima koja možemo ostvariti ove sezone. To mi je trenutačno jedini cilj. Nakon toga sjest ću s upravom i potražiti najbolje rješenje za sve.
Otkad je krajem rujna 2012. došao u Real iz Tottenhama, Modrić je izrastao u jednog od najutjecajnijih stranaca koji su nosili bijeli dres s ljubičastim detaljima.
Prema našem sudu, zaslužuje mjesto među najboljih deset koji su stvarali povijest kluba s Bernabéua.
Prvi je među elitnim Realovim strancima neizbježno Alfredo di Stéfano, koji je ujedno redovit izbor među nekoliko najvećih nogometaša svih vremena uz Pelea, Diega Maradonu i Lea Messija.
Argentinac talijanskih korijena, napadač i srednjak u jednoj osobi, stigao je u Real 1954. i odmah promijenio tijek povijesti.
Zvan Plava strijela, doveo je “merenguese” do pet uzastopnih Kupova prvaka zabivši najmanje jedan gol u svakom finalu i osvojio dvije Zlatne lopte.
Drugi kolosalni Realov stranac, Mađar Ferenc Puskás, pridružio se Di Stéfanu 1958. i formirao s njim ubojit napadački dvojac od kojeg su klecale noge svim obranama i vratarima. Poznat kao Galopirajući major, zabio je četiri gola Eintrachtu u finalu Kupa prvaka 1960., a njegov pajdaš dodao je tri.
Španjolski je savez šezdesetih uveo zabranu angažiranja stranaca, ali kad ju je 1973. ukinuo, Real je odmah krenuo u skupljanje novih dragulja. Nijemac Uli Stielike, genijalni libero, pomogao je Realu u osvajanju triju Primera od 1978. do 1980. odmah nakon što je ponio tri uzastopne Bundeslige s Borussijom iz Mönchengladbacha!
Kad se Stielike 1985. oprostio od Bernabéua, zasjala je zvijezda Meksikanca Huga Sáncheza, elastičnog i prepredenog golgetera koji je s bijelima pokorio La Ligu pet puta zaredom, od 1986. do 1990., u kojem je intervalu četiri puta bio najuspješniji strijelac prvenstva. Brazilac Roberto Carlos, prema mnogima najbolji lijevi bočni svih vremena, doveden je na Bernabéu 1996. godine. Rezultat? Tri Lige prvaka u pet sezona i vječna slava za malog mišićavka, koji je 2002. osvojio i Svjetsko prvenstvo!
Modrić i CR7 donijeli trofeje
Novi predsjednik Florentino Pérez od 2000. je tri uzastopna ljeta slagao Galacticose, počevši s Barceloninim kapetanom Luisom Figom. Da i nije pružio seriju vrhunskih igara u pet godina s Realom, Portugalac bi zaslužio mjesto među najvažnijim strancima već i po načinu na koji ga je Pérez “oteo” Barceloni, obećavši Figa klupskim članovima ako ga izaberu za predsjednika.
Zinedine Zidane, prema Pérezu “igrač rođen da igra za Real”, doselio se na Bernabéu 2001. i potom volejom pod prečku Bayeru donio klubu devetu Ligu prvaka.
Slijedio ga je Ronaldo Nazario, centarfor kojem nije bilo ravna pod uvjetom da je zdrav, što, međutim, njegovo koljeno nije uvijek uvažavalo.
Deveti na našem popisu Cristiano Ronaldo potpisao je za bijele 2009. i u devet sezona srušio sve klupske rekorde u broju golova, ali prvu je od četiri Lige prvaka osvojio tek 2014. – zahvaljujući Luki Modriću, koji je spasio momčad u finalu protiv Atletica servirajući Sergiju Ramosu asistenciju iz kornera u sudačkoj nadoknadi.
CR i Luka još će se tri puta popeti na europski tron i zgrnuti hrpu drugih trofeja, jedan kao glamurozni strijelac, drugi kao majstor ceremonija, mislilac iz sjene, koji daje igri smisao i obličje.
Luka je klasa i sa loptom pravi balkanski dasa. Sjajan igrać, igraćina.