Prije točno pet godina, 11. srpnja 2018. godine u Moskvi, hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila je najveću i najznačajniju pobjedu u svojoj povijesti: u polufinalu Svjetskog prvenstva svladala je Englesku s 2:1.Ta je epska predstava za Hrvatsku imala dramatičnu uvertiru, zbog zabrinjavajućega zdravstvenoga biltena momčadi (ozljede Vrsaljka i Rebića, bolest Rakitića...), usto momčad je fizički bila na izmaku snaga, nakon što je u osmini finala igrala po 120 minuta protiv Danske i Rusije, dakle na travnjaku je bila provela čak 60 minuta više od svoga moćnoga suparnika.
I opet, unatoč svim nedaćama, pa i pogotku primljenome već u 4. minuti, Dalićeva je momčad te tople moskovske večeri smogla snage za još jedan nevjerojatan preokret. Zbog svih tih okolnosti, naravno i zbog snage suparnika, i povijesne važnosti, ova utakmica sigurno je vrh vrhova karijere svih naših reprezentativaca i naravno njihovoga trenera Zlatka Dalića. Na nju podsjećamo kroz citate iz Dalićeve autobiografije 'Rusija naših snova'.
- Engleske su najave bile bombastične. 'Football's coming home', pjevali su navijači i potencirali mediji, tvitalo se s kraljevskog dvora. Dečke je to iritiralo, osjećali su i podcjenjivanje novinara na konferencijama za medije, kao da smo predestinirani da budemo poraženi, a oni nezaustavljivo jure dalje. 'Hrvati ne mogu dalje, provlače se', pisalo su. Izazvan, rekao sam: 'Da je nama u nogometu novca koliko ga ima Engleska, gdje bismo bili? Pa u Hrvatskoj se nema gdje igrati'. Puno je toga govorilo njima u prilog i samo jačalo naš prkos, inat, čak i drskost. Mislili su da smo se zadovoljili polufinalom. Ne, ne... (...).
- Utakmica počinje, Rusi zvižde Vidi na svaki dodir s loptom. Nije ga to nimalo zabrinulo. Ostao je koncentriran. Međutim, 4. minuta i 1:0 za Engleze. Prekršaj Luke koji je pokušao spasiti da nam dođu sami na obranu. Bek Trippier pogodio je vrhunski. U rašlje. Opet, zar opet!?, samo pomislim. Više nisam ni šokiran. Ni uznemiren. Ne, vratili smo se s Danskom i Rusijom, to je očito isti scenarij – rezoniram. Bit će dobro, govorim sam sebi. (...)
- Harry Kane ima zicer za 2:0. S manje od dva metra pogađa Subašića u nogu. Pa vratnica. To nas je spasilo. Sretno smo se izvukli da nakon prvog dijela gubimo samo 1:0. Sada ne odajemo dojam ekipe koja može okrenuti rezultat. Na poluvremenu im kažem: 'Dečki, dobro je, samo sačuvajmo mir. Spustimo loptu na tlo, puno smo bolja ekipa kada je dolje, kad se igra kombinatorno'.
Bio sam malo u sumnji. Vidim, ili mi se bar tako čini, da smo pali fizički. Nije bilo prave trke. Nisam bio siguran da ćemo moći, strah me da plaćamo danak prekomjernoj potrošnji. (...).
GALERIJA
- Međutim, izađemo na drugo poluvrijeme i odmah, od prve minute druga smo ekipa. Krenuo je pas, suradnja, posjed, počinjemo dominirati. Što više minute teku, sve smo uvjerljiviji. Ponovo je jasno da možemo. Još malo, još samo malo i imamo ih. Perišić opet igra slabo. Okrećem se suradnicima: 'Što ćemo, hoćemo li ga mijenjati?'. Čekat ćemo i dalje - dogovorimo se. Igra se 68. minuta. Centaršut Vrsaljka, Perišić čini fantastičnu stvar, uđe ispred igrača, zakuca nogom iz zraka. Englezi staju, čekaju faul, njihov je branič išao glavom, međutim gol je čist. Regularan 1:1! Evo ga... Perišića! Evo ga... Savršen odgovor na sva naša zazivanja. To tražimo. To on može. Njegove su vrline iznimne. (...).
- U tom čas kao da nam je netko uključio turbopogon. Zapinjemo čudesnom silom, dominiramo, do kraja osnovnog dijela bilo je samo pitanje hoćemo li zabiti. Nismo. Ponovno bez pobjednika. Nikoga nisam zamijenio, jednostavno su svi bili toliko dobri da nije postojala potreba. Nisam imao koga. Razgovarali smo na klupi što uraditi. Nešto moram učiniti, jer reći će ljudi ako izgubimo – bili su umorni, iscrpljeni, a niti jednu izmjenu nije napravio. Međutim, što god dirnem, pokvarit ću. Trčimo fenomenalno.
Okupljamo se. Pitam: 'Dečki, tko ne može? Tko je umoran? Tko je u problemima?'. Svi bježe od mene. Ne gledaju me u oči.
- Nemoj mene, nemoj mene – samo se čuje. Nitko ne želi van. Čak ni Rebić koji je bio dvojben do koji sat uoči početka, ni Šime sa svojim bolnim koljenom. Zato sam kasnije rekao da nisu normalni. (...).
Zapnemo još jednom i dajemo ga. U 109. minuti. Ušla je, probila golmana. Nije to bila sjajna akcija, Pivarić donosi inicijativu, centrira. Kyle Walker nogom bez prave kontrole odbija u zrak, Perišić se čudesno vine, izvija se u skoku, svojim košarkaškim odrazom i s pozicije izvan kaznenog prostora vraća loptu unutra, na pet metara. Mandžukić ostaje sam, ne znamo je li zaleđe, nije zaleđe, prima je i pogađa pokraj golmana. Kraj strašnoga Jordana Pickforda. Najvažniji gol Hrvatske u povijesti.
VEZANI ČLANCI:
- Na klupi se sve lomi. Nitko više ne zna gdje se nalazi. Igrači ruše fotoreportera iz Meksika pokraj korner-crte, a stožer i pričuve su na njima. Lud sam. Svi trče lijevo, ja desno prema našim navijačima. U džepu čvrsto stišćem krunicu i ponavljam. 'Bože, samo da izdržimo, samo da ostane tako'. Sačuvao sam samokontrolu, koliko sam mogao, a u meni vulkan, erupcija. Čovjek s fotoaparatom u ruci iza gola skoro je nastradao, ali i tada se vidi koliko su dečki unutra, dižu ga ispričavaju se, grle ga, ljubi ga netko, a dali smo gol za finale Svjetskog prvenstva. (...).- Ivan Perišić proglašen je igračem utakmice. Dao je gol koji smo toliko trebali pa asistirao
. Najsporniji je bio najbolji. Vagao sam ga i prije susreta, i tijekom njega. I koliko god puta podvrgnuo Perišića skeneru, kad god to učinim, uvijek uvidim – on je taj, on je najkvalitetnije rješenje. Bio je strijelac i u finalu, dragi Bog ga je nagradio za sve što je činio. Četiri-pet godina vukao je momčad. Čovjek koji ima vlastiti stav, gard, živi na svoj način. Otišao je kao dijete iz Hrvatske, izborio se, što je jako rijetko. Golema većina takvih odavno je propala, Perija se izvukao, lansirao u zvijezde, to je potvrda volje i karaktera. Gdje su sad svi ti razni drugi Perišići? - napisao je Zlatko Dalić.
Utakmica Hrvatska – Engleska igrana je pred 78.011 gledatelja, sudio je Turčin Cakir, a Večernji list ovako je ocijenio aktere:
HRVATSKA: Subašić 8 – Vrsaljko 8.5, Lovren 7.5, Vida 8.5, Strinić 7 (od 95. Pivarić 7) – Brozović 7.5, Rakitić 7.5 – Rebić 7.5 (od 101. Kramarić 7), Modrić 7.5 (od 118. Badelj -), Perišić 10 – Mandžukić 10 (od 115. Ćorluka -). Izbornik: Zlatko Dalić
ENGLESKA: Pickford 7 – Walker 6.5 (od 112. Vardy -), Stones 6, Maguire 6 – Trippier 7, Dele Alli 5, Henderson 5 (od 97. Dier -), Lingard 5, Young 5 (od 91. Rose -) – Sterling 5.5 (od 74. Rashford 5), Kane 6. Izbornik: Gareth Southgate
ŽUTI KARTONI: Mandžukić (48.), Walker (54.), Rebić (96.)
IGRAČ UTAKMICE: Mario Mandžukić
Ta utakmica je pokazala da su u Katar trebali i morali ići - Ivan Rakitić i Mario Mandžukić. Karte koje su nedostajale i za koje je izbornik Dalić pogriješio, jer je trebao učiniti sve da - ostanu.