I Mamić i Štimac pripadaju generaciji koja je u školskim klupama morala
slušati o "besklasnom društvu" i "klasnim razlikama". Ako i nisu
pratili nastavu, dosad su već naučili da u nogometu i poslu nisu "svi
jednaki, a samo neki jednakiji".
Ta klasna razlika opet nas je zapljusnula u srijedu navečer. Dinamo
može igrati ravnopravno s Werderom, ali to ne znači da su u istoj
klasi. Prvo, Dinamo nema Weser, za hrvatske standarde svemirski brod, a
za njemačke, samo simpatični, neugledni stadion. U Bremenu nisu igrane
ni utakmice SP-a 2006.
Razlika u proračunu od devedesetak milijuna eura je klasa za sebe.
Nadalje, Werder u subotu dočekuje Bayern, a prije uzvrata u Zagrebu
igrat će u Nürnbergu. Nema odgoda, nema pomicanja termina. Ritam
svake velike momčadi, srijeda - subota.
Dinamo je već pomaknuo "teško" gostovanje u Osijeku na nedjelju, a
"neugodno" Međimurje doći će dan prije, u petak 24. kolovoza. I sad bi
Štimac još produbio te klasne razlike, podarivši Dinamu i Sesvete,
Siget, Imotski, Žrnovnicu ili neki peti "vrući teren s licencijom" za
ligu 16.
Smiješno. Pogotovo što Štimac ozbiljno u ligi 16 vidi preduvjet
nogometne (r)evolucije. Dovoljno je skoknuti preko Vinjana Donjih
vidjeti "ekspanziju" u BiH, u ligi 16 koja se igra u Vrapčićima ili
Laktašima.
Čak se i Srbija svela na "superligu" od 12 klubova. Ali Štimac ne
odustaje. I ne može Dinamov glas vrijediti kao Zadrov ili Cibalijin.
Dinamu treba liga 10, a pitanje Mamiću glasi: zašto je nitko iz
Maksimira nije gurnuo HNS-u, kao što Štimac i Hajduk guraju svoju ligu
16?
NAGLASAK