Rijetko je koji hrvatski veleposlanik u posljednje vrijeme bio angažiran kao što je to Dražen Hrastić (51), karijerni diplomat koji Lijepu Našu zastupa u Japanu.
Zbog pandemije koronavirusa njegov radni dan traje po 16 sati, a uz servis hrvatskim građanima koji su se za vrijeme te pošasti zatekli u Japanu, bio je na usluzi i HOO-u u pripremama za tokijske Olimpijske igre.
A njih je, iako je to bilo neizbježno, domaćin prilično nevoljko odgodio.
– Vlada, guvernerica Tokija, poslovna zajednica, svi su činili sve da do te odluke ne dođe. Japan jest bio spreman za održavanje Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, no isto tako činjenica je da nitko ne očekuje da će se epidemija virusa COVID-19 smiriti do ljeta kako bi sportaši iz svih zemalja svijeta mogli ravnopravno sudjelovati – priča nam Hrastić i objašnjava poslovnu stranu odgode Igara:
– Olimpijske igre su i sveobuhvatni poslovni projekt u kojem su prisutna velika očekivanja od turizma odnosno od niza proizvodnih i servisnih sektora koji ga podržavaju. Uloga domaćina Olimpijskih igara znači i određeni prestiž i Japan to jako dobro zna jer je s održavanjem Igara 1964. stupio na svjetsku scenu kao globalna sila. Taj imidž zadržao je do današnjeg dana, a ove Igre trebale su biti potvrda tog statusa trećeg gospodarstva svijeta koje je inovativno i kompetitivno.
Kako će se riješiti problem novih stanova u četvrti koja je ovo ljeto trebala postati Olimpijsko selo? A ti su se kupci planirali useliti ove jeseni.
Japan ima dvije zone objekata za OI. Jedna je “heritage zone” u kojoj će se koristiti isti objekti od Igara 1964., obnovljeni ili novi. Drugi dio su novi objekti u Tokio Bayu. Znatan dio tih objekata neće ostati u istom obliku i funkciji nakon Igara jer su preveliki i preskupi za održavanje. Japanci su vrlo precizno izračunali na koji način sve te objekte mogu privesti javnoj ili gospodarskoj svrsi, da nakon Igara ništa državi odnosno gradu Tokiju ne bude na teret.
Olimpijsko selo na obali tokijskog zaljeva nova je stambena četvrt u kojoj su stanovi i poslovni prostori predviđeni za prodaju i najam, možda su već pripremljeni i ugovori za tu svrhu. To će za investitore predstavljati određeni gubitak koji će netko morati podnijeti.
Da je došlo do potpunog otkazivanja Igara, a ne odgode, japanski BDP smanjio bi se za 1,4 indeksna boda što bi značilo umanjenje od 60-ak milijardi eura.
I sama odgoda za sljedeću godinu donijet će prilično velike gospodarske gubitke.
Što sve to znači za Hrvatsku kuću koja se, tijekom Igara, trebala nalaziti u dijelu zgrade Veleposlanstva RH?
Projekt se odgađa i sada imamo više vremena za pripremu Hrvatske kuće. A pri tome ostaje pitanje koliko će biti sredstava za tu svrhu, uzimajući u obzir vrlo izazovnu situaciju u Hrvatskoj i cijelom svijetu.
Koji su sve scenariji odgode bili u igri?
Kako nije moguće predvidjeti kako će se globalno razvijati zaraza koronavirusom, teško se moglo ući u rizik održavanja u drugom dijelu ove godine jer kada bi se Igre dvaput odgađale gubici bi se multiplicirali. A i da bi svi bili u ravnopravnom položaju, epidemija mora biti globalno sanirana i rizik za sportaše i gledatelje u vrijeme održavanja Igara mora biti nula posto.
Najveći su izgledi da će se Igre održati u istom ili vrlo sličnom terminu 2021.
Japanci su vrlo racionalni ljudi i oni ne bi željeli da se Igre održe u terminu koji bi predstavljao poremećaj njihova životnog ritma. Oni su se jako veselili i jako dobro pripremili za Igre 2020. i njima je najlakše da se Igre održe u istim terminima, samo s godinu dana odmaka. Jer već su razvili mehanizme smanjivanja gužve u gradu u tom razdoblju u godini.
Oni kažu da će se Igre održati unutar predviđenog termina, dakle u srpnju i kolovozu ili ranije. Proljeće je najljepši dio godine jer nema vlage, a već s početkom lipnja počinje kišna sezona koja traje do polovice srpnja. Onda pak slijedi sezona tajfuna koja traje od srpnja do listopada, s naglaskom na kolovoz i rujan.
Baš prošlog listopada Japan je pogodio drugi najrazorniji tajfun u povijesti te zemlje, orkanska neman koja je poharala istočnu obalu zemlje i nanijela štetu od 15 milijardi USD.
Zbog njega su čak otkazane i tri utakmice Svjetskog prvenstva u ragbiju koje se u to vrijeme održavalo u Japanu.
Budući da takvih orkana kod nas nema, teško nam je poistovjetiti se s Japancima, pa čak i kad je riječ o potresu. Jer, u odnosu na ove krajeve, neusporedivo je to koliko se često Japan trese.
I u Japanu je potres magnitude 5,5 po Richteru jak potres, no stvar je u tome da je sva japanska arhitektura i prometna infrastruktura prilagođena jakim potresima. Potresi snage kakav je nedavno pogodio Zagreb u Japanu su životna realnost. Japan je zemlja koju pogađaju stotine potresa, vrlo su redoviti pa se svaki Japanac od rođenja priprema za potres. Nitko ovdje ne razmišlja da se potres možda neće dogoditi za njegova životnog vijeka jer potresa ima tijekom cijele godine i Japan tu jako dobro funkcionira. Unatoč stalnim potresima, Japanci vrlo brzo život vrate u normalu.
Japanska su realnost i tajfuni, vulkanske erupcije, tsunamiji...
Unatoč svemu tome, kada bi Japan otvorio svoje granice za ekonomsku imigraciju, milijuni ljudi bi se uselili u Japan. Inače, trenutačno u Tokiju živi više od pola milijuna stranaca (570.000).
A svaki od njih trebao bi proći ono što je prošao i aktualni hrvatski veleposlanik u Japanu.
Svi stranci koji ovdje rade od različitih organizacija dobivaju pozive za “treninge preživljavanja” za vrijeme kojih vas nauče kako se ponašati u vrijeme prirodne nepogode, kako pružiti prvu pomoć, a imate priliku iskusiti i simulator potresa od sedam stupnjeva po Richteru kada zapravo ne možeš stajati osim ako se ne držiš čvrsto. Ja sam to prošao u organizaciji vatrogasaca koji su me učili i kako se otvaraju vrata ako se s druge strane stvori pritisak vode, kako se snaći u dimu, kako da napipam izlaz u potpunom mraku.
Trebaju li i hrvatski sportaši i njihovi navijači biti spremni za takvo što i za vrijeme Olimpijskih igara?
Ljude ne treba plašiti, no treba biti svjestan da se i to može dogoditi. Tada je najvažnije slušati upute lokalnih vlasti. No za vrijeme Igara posjetiteljima će na raspolaganju biti na desetke tisuća ljudi koji će se brinuti da se svi gosti osjećaju najsigurnije na svijetu, a svi objekti građeni su prema najvišim protupotresnim standardima.
I pacifički tajfuni mogu biti vrlo opasni?
Itekako, no za tajfun se zna danima unaprijed. No Japan ipak ima neki sustav upozoravanja na potres, a on se u obliku alarma na mobitelima javlja 20 do 40 sekundi prije same ugroze. A to ti daje neko vrijeme da se makneš od zida, da se skloniš pod stol, ali i da se psihički pripremiš.
Tajfun pak često mijenja trasu kretanja, pa se može dogoditi da je najavljen udar na Tokio, a on skrene nekamo drugdje. I vulkanska erupcija se može u nekim slučajevima predvidjeti, a gotovo svi japanski vulkani su do određene mjere pod nadzorom.
Vi ste za svog mandata koji je započeo u studenom 2015. nekoliko puta doživjeli potres, a čujemo da je ovaj hrvatski “doživio” vaš zagrebački stan.
Dosta je polomljenog namještaja, a ima i nekoliko pukotina iznad štokova. S obzirom na to da u stanu nije bilo nikoga, moj brat koji živi u okolici Varaždina morao je dobiti posebnu dnevnu dozvolu za kretanje da bi mojim zagrebačkim susjedima donio ključ stana kako bi u njega mogli ući statičari, plinari i druge službe. Inače, susjedi su mi i dva arhitekta koji su mi javili da je naša zgrada statički super reagirala.
Kako su pak Japanci reagirali na pandemiju koronavirusa? Podaci od četvrtka govorili su da imaju 2019 zaraženih.
Ako gledamo ukupnu brojku, a Japan ima 125 milijuna stanovnika i izložen je koronavirusu od početka veljače, onda je to zadovoljavajuća situacija (trenutačno je 1500 zaraženih).
Japanci su jako discipliniran narod i ako se nešto od njih traži, onda se toga i pridržavaju pa zato i nije bilo zabrane rada ugostiteljskih objekata, frizera i sličnih uslužnih djelatnosti te kretanja između gradova ili po gradu. Istina, i oni su otkazali sve velike skupove, dakle nema sportskih događaja, koncerata, kongresa ni misa, ali ništa više od toga nisu zabranili.
Izniman je bio vaš angažman na zbrinjavanju hrvatskih građana koje je pandemija koronavirusa zatekla u Japanu.
Od same pojave zaraze 5. veljače angažirani smo oko pomoći hrvatskim građanima koji su se nalazili na kruzeru Diamond Princess. Eto, od pet članova posade te jednog putnika, neki dan je u Hrvatsku stigao posljednji hrvatski član posade tog broda. Svi oni bili su više puta testirani i svi su negativni. Posredovali smo i u evakuaciji i repatrijaciji drugih hrvatskih građana. U Japanu ima još desetak naših državljana kojima će možda trebati naša pomoć u pronalaženju komercijalnih letova kojima bi mogli kući. No uskoro će se možda razgovarati i o posebnim repatrijacijskim letovima.
>>>> Pogledajte kako razgovarati s djecom o koronavirusu
Japan ima 126000000 stanovnika i 1500 zaraženi, mi imamo 4200000 i 630 zaraženih.