Hrvoje Ćustić, koji je preminuo na današnji dan prije 15 godina, bio je veliki talent te tijekom 2004. i 2005. igrao za hrvatsku U-21 reprezentaciju. Zadarski je nogometaš 3. travnja 2008. godine izgubio bitku za život u bolnici u koju je prevezen nakon nesretnog događaja na utakmici 26. kola Prve HNL između Zadra i Cibalije. Ćustić je tada u jednom duelu s Tomislavom Jurićem pao i glavom udario u betonski zid uz teren.
A suigrač među mladim vatrenima bio mu je i Luka Modrić. Facebook stranica Stickerpedia objavila je fotografiju na kojoj su zagrljeni pozirali Modrić, Ćustić, Mladen Pelaić te Ivica Vrdoljak za vrijeme turneje u Sjedinjenim Američkim Državama 2005. godine.
Veznjak Real Madrida i nesretno preminuli nogometaš bili su sugrađani, obojica rođeni u Zadru, odakle je i Danijel Subašić, koji se na utakmicama nerijetko prisjeća svojeg prijatelja.
Nakon nesreće Ćustić je hitno prevezen u bolnicu, gdje je ustanovljeno da ima hematom između lubanje i ovojnice. Zbog toga je operiran već dan poslije. Prvi dani nakon operacije koje je proveo u induciranoj komi upućivali su na oporavak. No, u srijedu navečer njegovo se stanje naglo pogoršalo i sljedeći je dan u 11.51 sat preminuo.
Svoj nogometni put Ćustić počeo u mlađim kategorijama Zadra, gdje je i rođen 21. listopada 1983. godine. Jedno kratko vrijeme, u kadetskom uzrastu, proveo je i u Hajduku iz kojega se vratio u matični klub.
Iz Zadra je ponovo otišao, ovaj put kao senior, kad je klub 2005. ispao iz Prve HNL, a on je sreću potražio u Zagrebu. Kratku je epizodu imao i u NK Međimurju, a uskoro se opet vratio na Stanove.
- Razmišljam onako sam za sebe, što bi bilo da tu nesretnu loptu nisam ispucao baš prema njemu, nego na drugu stranu, u aut... Možda ne bi nastradao. Zašto je sudbina baš tako htjela - rekao je jednom prilikom Subašić.
- A stalno mi je govorio: ’Brate, ispucaj koju loptu na mene, nemoj stalno na Terku ispucavati’. Što ću, imali smo dogovor u svlačionici da dugim loptama tražim baš Želimira Terkeša koji je bio naš najbolji napadač, ali ponekad sam pokušao pronaći i Hrvoja. I eto, baš taj put sam je ispucao prema njemu. Sudbina, ništa drugo nego nesretna sudbina.
Za ovu tragediju nikada nitko nije odgovorao, HNS je promijenio propise prema kojima zidovi uz teren moraju biti obloženi spužvama i strunjačama, a povećana je i minimalna udaljenost od aut linije.
Gledam zakucavanje Michala Jordana iz 1988. i njegovo natjecanje s Dominique Wilkinsom. Naravno da su košarkaše konstrukcije bile zaštićene spužvom, a Jordan je letio, letio i često se zaustavljao na spužvi košarkaške konstrukcije. Nije mi jasno da je tehnička komisija HNS-a 2008. godine dopuštala takve grube sigurnosne propuste zbog kojih je Hrvoje Čustić izgubio život. I nije mi jasno da nitko nije kazneno odgovarao.