Dominiku Livakoviću tek su 24 godine, a već je blizu 200 odigranih seniorskih utakmica, trenutačno je na 176; za Zagreb nastupio je 95 puta, a za Dinamo 81 put.
Gledajući njega i ostalu trojicu vratara plavih na ovim pripremama, treba im se diviti, golmanski su treninzi izuzetno naporni, a onda im još dođu raspucani igrači i kao da su na streljani, iza njih su, samo na ovim pripremama, tisuće bacanja.
>> Pogledajte i video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov stadion
U petak su Bjeličini igrači bili točno na polovici priprema. I za tu polovicu dobili su kao “nagradu” izuzetno jaki trening. Prije njega Bjelica je pitao ima li na stadionu razglas, da im pušta Diamovu himnu.
Nije ga bilo, ali ako to još poželi, klub će mu i tu želju pokušati ispuniti. Bilo bi dečkima sigurno zabavnije i razbilo bi monotoniju.
Sad dolaze utakmice
Livakovića smo pitali je li mu već dosta priprema nakon osam teških dana.
– Ma nije, to se mora napraviti, moramo se pripremati, dobro smo odradili ovu polovicu, sad dolaze opet utakmice – kaže vratar Dinama.
Tada bi i intenzitet treninga mogao biti nešto manji?
– Bit će malo lakši ritam, ali to ne znači da će biti baš puno slabiji, no šef nam je najavio da će malo smanjiti gas.
U 176 utakmica dobili ste samo dva žuta i jedan crveni karton.
– Dobio sam te kartone dok sam bio u Zagrebu, a u utakmici s Interom u Zaprešiću taj jedan izravni crveni. Baš mi ne trebaju kartoni, zar ne!
Bili ste i kapetan Dinama, niste puno prigovarali i svađali se sa sucima.
- Ademi je naš kapetan, a kad sam bio ja, valjda su imali malo više poštovanja prema meni.
Kad god je netko u Dinamu, počnu nagađanja o prodaji. Doduše, još ste mladi za vratara, ali gledate li prema inozemstvu?
– Da, za golmana sam mlad, mogu braniti još 15 godina, a što će biti – vidjet ćemo. Sad nam je u Dinamu odlično, ne vjerujem da netko odavde želi otići, pa ni ja. Dolazi dugoočekivano europsko proljeće, pa ćemo vidjeti što će biti, no nema pritiska.
Možete i ostati, kao Dražen Ladić, i napasti njegovu brojku od 802 nastupa.
– Ne bih imao ništa protiv.
Tko vam je vratarski uzor?
– Bio je Casillas jedno vrijeme, a sad mi je najbolji De Gea.
Kojeg napadača u HNL-u ne volite?
– Uh, ne volim ove naše napadače na treninzima, oni su sigurno najbolji, a od ostalih dobar je Čolak iz Rijeke, Boban iz Osijeka je nezgodan, s njim sam igrao u Zagrebu, puca s obje noge, fizički je jak, Interov igrač Komnen Andrić odličan je strijelac...
Kakvi su mladi Dinamovi vratari Horkaš i Josipović?
– Odlični, Horki je dosta napredovao, već je dugo s nama, puno su mu koristile te dvije godine branjenja u Drugoj ligi, to je ozbiljan nogomet. Josipović je još jako mlad i perspektivan, bit će dobar.
Nisam želio na paintball
Puno igrača na pripremama slobodne trenutke koristi za igranje PlayStationa, što vi radite?
– Uglavnom smo svi na PlayStationu, između treninga odmaramo se u sobi, spavamo i liječimo se.
Neki se odmaraju i od paintballa.
– Moguće, ali ja ne, nisam želio ići. Imao sam teškoća s mišićem, bojao sam se da ne napravim kakav krivi potez i ozlijedim se.
Znamo da u Zagrebu imate psa, tko ga sad čuva?
– Moja djevojka. Ne znam pati li pas za mnom, vidjet ćemo kad se vratim, ali kažu da je puno mirniji kad sam ja doma. Zna lajati kad me nema, a kad sam doma potpuno je miran, valjda sam mu autoritet.
Kakav je Zadraninu život u Zagrebu?
– Ma ja sam vam kao domaći, već sam osam godina u Zagrebu, navikao sam se i ne treba mi GPS. Život u Zagrebu je idealan. I stranci kažu da im je u Zagrebu lijepo i rijetko će im gdje i biti bolje – zaključio je Livaković.
