Hrvatska rukometna reprezentacija doživjela je prvi poraz na Europskom prvenstvu koje se igra kod nas. Treba biti pošten i iskren te reći da je Švedska bila bolja i da je zasluženo došla do slavlja.
Od početka do kraja kontrolirali su susret, a rezultatski to na kraju izgleda i pristojno jer smo izgubili sa "samo" četiri razlike, iako je u nekim trenucima bilo i devet golova viška za Skandinavce.
Isto tako, treba reći da danas nismo dobro izgledali. Igrači su se trudili, borili su se kao lavovi i dali sve od sebe, to im nitko ne može osporiti, ali odigrali smo loše i niti u jednom trenutku nismo bili u utakmici.
No, ne treba sada žestoko udarati po kaubojima, takav dan dogodi se svima. Istina je da smo si zakomplicirali situaciju, ali ništa nije izgubljeno. I dalje ovisimo o sebi i svi zajedno vjerujemo u naše igrače.
Pa nisu li nam upravo rukometaši donijeli najviše veselja od samostalnosti? Nisu li nam već sto puta dokazali da su uvijek najbolji u najtežim trenucima?
Vjerujemo da će Lino Červar nešto 'iskemijati', a da će njegovi igrači iz ovoga poraza izvući pouke. Sada im, više nego ikad, treba podrška publike. I zato se nadamo da će im u Zagrebu biti jednako lijepo kao u Splitu, da će tribine isto biti pune, a navijački huk davati vjetar u leđa i nositi ih do novih pobjeda.
I zato poručujemo: "Dečki, glavu gore! Idemo se boriti i probati dobiti sve do kraja."
Samo naprijed dečki!