Rođen u malom gradu Imotskom, odrastao u komunističkoj Jugoslaviji, započinju priču o Bobanu, te naglašavaju njegov nacionalizam kako se rušila Jugoslavija, a prisjećaju se njegova napada na policiju 13. svibnja 1990. godine.
Govore o tom napadu na policiju kao simbolu ustanka protiv 70-godišnje srpske dominacije u Jugoslaviji. Boban je bio suspendiran na šest mjeseci od jugoslavenskog nogometnog saveza.
Veličanstvena nogometna karijera
Kao 16-godišnjak je debitirao za Dinamo, a sa 19 je postao već kapetan momčadi za koju je zakupio 109 nastupa.
Nakon napada na Maksimiru 1990. odlazi u Milan, koji ga šalje na posudbu u Bari. Nije uspio ostati s momčadi u Serie B, ali pokazao je svoje kvalitete, odlične tehničke vještine, viziju i sposobnost.
Po povratku u Milanello nametnuo se u veznom redu u kojem su tada igrali Ruud Gullit, Roberto Donadoni i Demetrio Albertini. Osvojili su Ligu prvaka 1994. godine, te četiri scudetta, a Bobanu zasluge idu posebno za onaj 1999. godine.
2001. godine u Milano je stigao Rui Costa, što je značilo da nakon 251 utakmice u dresu Rosonera i 30 golova Zvone može potražiti novi klub. Otišao je u Celtu, ali tako se nije snašao i jedna velika karijera je bila završena.
Posvetio se studiju i diplomirao povijest na temu 'Kršćanstvo u Rimskom carstvu, a posebno su izdvojili njegovu rečenicu nakon završetka studija.
- Tek nakon četiri godine studija shvatio sam koliko malo znam- rekao je Boban tada.
U samom zaključku teksta, autori navode kako će Bobanu njegova prva ljubav uvijek biti njegova domovina.
- Hrvatska je razlog zbog kojeg živim. Umro bi za svoju domovinu - Bobanovom rečenicom zaključuju autori tekst.
BOBAN JE LEGENDA