Novinarka i voditeljica Edita Misirić Vrkljan ponovno je na RTL-u. Ova simpatična Zagrepčanka u novinarski žrvanj vratila se nakon što se ostvarila u najljepšoj životnoj ulozi, onoj majčinskoj. Sina Vanju otpratila je u jaslice i vratila se na staro-novo radno mjesto, u redakciju Exkluziva u kojoj je dobila vlastitu rubriku “Mama bez filtera”.
Kako majčinstvo izgleda iz njezine perspektive, s kojim se izazovima suočava, kako je podnijela razdvojenost od sina te tko joj je pružao najveću podršku, Edita je otkrila za Večernji list. Prisjetila se i vremena provedenog u našoj sportskoj redakciji u kojoj je počela kovati svoj novinarski zanat, ali i svojih prvih priča koje su nerijetko završavale na naslovnicama.
Nakon više od godinu dana vratili ste se na posao. Kako je protekao prvi radni tjedan?
Bolje od očekivanog! Moram priznati da sam se bojala da će mi povratak u televizijski žrvanj biti mnogo stresniji jer mi je više od godinu dana gotovo svaki dan izgledao isto. Ništa manje stresno, ali potpuno drukčije od života koji sam do tada živjela! I povratak na staro zvučao je kao znanstvena fantastika.
Kakav je bio povratak? Jesu li vam kolege s RTL-a pripremili poseban doček?
Svi su me lijepo dočekali. I dobar dio tjedna provela sam pozdravljajući se s ljudima. Ja sam uvijek govorila da RTL, a osobito RTL-ov magazin, čine ljudi s velikim LJ. I to je jedan od razloga zbog kojeg mi sada teče već 15. godina na RTL-u.
Je li vam nedostajao taj užurbani novinarski način života?
Nedostajali su mi razgovori s odraslim ljudima koji nisu vezani uz kašice, dojenje, pelene i ostale majčinske radosti. Ali da, nedostajao mi je i posao kao takav. Novinarstvo je u krvi.
Vratili ste se u redakciju Exkluziva, no ovog puta u novoj ulozi. Dobili ste i vlastitu rubriku? O čemu je točno riječ?
Budući da sam se vratila u, novinarski gledajući, dosta nezgodno vrijeme – u ljeto kada u programskom smislu nije uobičajeno započinjati nešto novo, sve novitete vezane za Exkluziv ostavit ćemo za jesen pa tako i moju rubriku Mama bez filtera koja će povremeno biti i Tata bez filtera. Razgovarat ću s poznatim mamama i tatama o roditeljstvu kakvo ono doista jest, bez uljepšavanja.
Kakva atmosfera vlada u redakciji Exkluziva? Redakciju čine samo žene. Živahnosti zasigurno ne nedostaje?
Ženske redakcije prati glas nesložne klike, ali kod nas to nije slučaj. Prilično smo homogene. I tako je zapravo bilo oduvijek. Nema sitnih podbadanja, zabijanja noža u leđa, pakosti i sličnog. Hektika se zbog prirode posla događa na dnevnoj bazi, a činjenica jest da živahnosti ne nedostaje. To možda ponekad bude previše drugim ljudima s kojima dijelimo radni prostor, ali nama ne.
Kako ste se pripremali za povratak? Je li bilo uopće kakvih posebnih priprema?
Pripreme su bile psihičke prirode i tu mi je razgovorom puno pomogao moj suprug. Vanja je prije nekoliko tjedna krenuo u jaslice. Bojala sam se kako će proći ta prilagodba, bilo me strah kako će on prihvatiti tu razdvojenost, a i ja. Na kraju je sve ispalo stvarno iznad očekivanja. Vanja se krasno priviknuo, voli tete u vrtiću, voli se igrati, sad više ne plače ni kada ga ostavimo nego se veseli čim vidi tetu.
Je li bilo plača zbog odvajanja od Vanje? Tko je gore podnio rastanak, vi ili on?
Obično je majkama teže, ali ja si cijelo vrijeme govorim da je njemu u vrtiću super. I mislim da mu je trebala promjena i odmak od naše dnevne rutine. Njemu su mama i tata bili na usluzi od kada se rodio. Poklonila sam mu 14 mjeseci svojeg života, bila sam samo njegova i sve sam podredila samo njemu. I mislim da je ovo razdvajanje dobro došlo i meni i njemu. Njemu da počne upoznavati svijet izvan onog mikrosvijeta koji je do sada dijelio s nama, a meni da polako krenem u svoj život uključivati i ostale ljude, događaje…
Kako je izgledao vaš prvi dan na poslu? Jesu li vam misli bile neprestano s Vanjom?
Već prvi dan počela sam dogovarati neku temu pa sam na trenutak misli skrenula s Vanje. I onda se odjednom sjetim – Vanja. Ajme, kako mu je sada, što radi, je li jeo, kako će spavati…
U rubrici Mama bez filtera poznate majke govorit će o majčinstvu bez uljepšavanja. Kako biste nam vi ukratko upisali svoje iskustvo? Koji su najizazovniji, a koji najljepši trenuci koje ste do sada doživjeli uz svog Vanju?
Najizazovniji – prva dva mjeseca dojenja i upoznavanje s Vanjinim ritualima uoči spavanja, a to je bio plač od ponekad i sat vremena. A najljepše je kad sve napravi prvi put. Kad je prvi put sjeo, bila sam izvan sebe, kad je propuzao, prvi put stao na noge, prvi koraci... Prvi svjesni osmijeh, a zatim i prvi osmijeh u danu, sve!
Kako ste uopće završili u novinarstvu? Kao djevojčica maštali ste o karijeri glazbenice, mislili ste i da ćete postati turistički vodič. Kako je došlo do preokreta?
Svirala sam klavijature u najmlađem rock-bendu u Hrvatskoj, ali raspali smo se taman prije upisa srednje škole. Jezici su mi oduvijek išli pa je jezična gimnazija bila logičan izbor. Tad mi se posao turističkog vodiča činio fora i dinamičan, ali u međuvremenu sam shvatila da svoju ljubav prema sportu mogu pretvoriti u zanimanje. Pri odabiru fakulteta bila sam sigurna da želim biti sportska novinarka što sam ubrzo i postala.
U svijet novinarstva uplovili ste kroz sport. Vaši novinarski počeci bili su upravo kod nas u Večernjem listu. Po čemu pamtite to razdoblje?
Uf, divno, divno vrijeme. Toliko sam puno naučila od giganta hrvatskog novinarstva poput Draženovića, Vukine, Vukelića.... Mi mlađi bili smo sjajna ekipa (a jedan od tih mlađih je i sadašnji urednik sportske redakcije Večernjeg), iz izlazaka smo dolazili direktno na dežurstva i svejedno smo bili oštri i brzi. Tada sam pratila plivanje kada su naši aduti bili Kožulj, Draganja, Strahija i ostali. Često su mi teme završile na naslovnici, što je za jednu 20-godišnjakinju bilo baš „vau“!
Nedostaje li vam sportsko novinarstvo?
Trenutačno takvoj vrsti novinarstva nema mjesta u mojem životu. Sportsko novinarstvo podrazumijeva rad gotovo svakog vikenda, ponekad su snimanja do kasno navečer. S malim djetetom to bi bilo jako teško uskladiti.
Pratite li aktivno sportska zbivanja? Gledate li utakmice sa suprugom? Tko je gorljiviji navijač?
Da! Pratim sve i dalje, a sa suprugom obožavam gledati sva važna sportska zbivanja. Prošlo Svjetsko prvenstvo dugo ćemo pamtiti baš zbog gledanja utakmica u malo je reći drukčijoj atmosferi. Zbog Vanje nismo mogli vikati pa je sve skupa izgledalo kao nijemi film. Skačemo, radimo grimase, veselimo se, ali bez zvuka.
Tko vam je najveći kritičar kada je riječ o poslu i kako se općenito nosite s kritikama?
Najveći mi je kritičar najbolja prijateljica Tonka, a s kritikama se nosim sasvim O. K. Nekad bi me pogađala i najmanja sitnica, a danas mogu saslušati, primiti u obzir, prihvatiti ili odbaciti. I sve to bez uzrujavanja.
Vaš suprug Javor radi kao kondicijski trener. Vježbate li zajedno? Koja je vaša omiljena fizička aktivnost?
Mi vježbamo zajedno u naletima. Teško nam se poklapaju termini za vježbanje. Pogotovo otkada imamo Vanju. Mi volimo sve raditi zajedno.
Tko je stroži roditelj? Vi ili suprug?
Jednako smo strogi, a Vanja je još mali da bismo na njemu trenirali strogoću. Iako, već mu sada postavljamo granice, zna se što se smije, a što ne i tu se držimo zajedno.
Pohvalili ste se i da Javor kuha. Što vam najčešće sprema? Koji mu specijalitet posebno leži?
Najviše volim njegov rižoto, ali paleta Javorovih specijaliteta je široka. U posljednje je vrijeme opsjednut steakovima. Kupuje meso na posebnim mjestima, posebno ga tretira i onda to zaista bude rapsodija okusa. A u stanju je napraviti deliciju od pet stvari koje imamo u hladnjaku.
U skladnom ste braku tri godine. Čime vas je suprug osvojio u početku, a čime vas osvaja i dan-danas?
Svidio mi se na prvu i, što sam ga više poznavala, to mi se više sviđao. Generalno mislim da sam s njim osvojila jackpot. Pouzdan je, voli me, voli našeg sina i trudi se stalno. I dan-danas se trudi i oko mene i našeg braka. Trudi se više nego ja. Jer meni je posljednjih godinu dana Vanja bio centar svijeta i priznajem da sam ga malo zapostavila. Ali, sad se stvari mijenjaju i opet se polako vraćamo na staro.
Nedavno ste proslavili posljednji rođendan u tridesetima. Zamaraju li vas te brojke oko godina? Bojite li se starenja?
Tridesete su mi bile najplodnije godine i na poslovnom i na privatnom planu. Sve je baš onako kako sam htjela. Uspjela sam dosta toga napraviti. Godine nam u glavi, dakle mentalno, mogu samo donijeti dobro, iskustvo, mudrost, a što se izgleda tiče, geni su me pomazili. Zdrav način života, prehrana i tjelovježba mogu me činiti mladolikom i u sljedećem desetljeću. I, da vam najiskrenije kažem, sada si izgledam puno bolje nego prije deset godina. I čega bi se onda trebalo bojati? Budućnost izgleda sjajno!
Kako održavate mladenački izgled? Pazite li na prehranu?
Na to da biste i bez intervencije moderne estetske medicine izgledali mladoliko utječe cijeli niz faktora. Prvo geni, a zatim prehrana, tjelovježba, kozmetika, ali i ono što nosite “unutra”. Ljudi često griješe i misle da će, ako “popeglaju” i zadnju boru, izgledati mladoliko, a i dalje izgledaju pomalo potrošeno. Po meni brisanje bora ne znači mladost.
Kraj lipnja vrijeme je kad su svi u mislima na godišnjem. Kako ćete provesti ljeto? Hoće li Murter i ove godine biti vaša ljetna oaza?
Još važemo između nekoliko lokacija. Ali veselimo se zajedničkom ljetovanju!
Imate li neostvarenih želja? Što si priželjkujete na poslovnom, a što na privatnom planu?
Voljela bih raditi autorsku emisiju, a privatno samo neka ovako ostane. Ništa ne treba ni dodavati ni oduzimati.
Pogledajte i gdje su danas i što rade bivše prve dame TV-a.
Dobraaaa