Punih trinaest godina na domaćim televizijskim kanalima emitirala se kultna humoristična emisija "Večernja škola" autora Željka Pervana i njegovih učenika. Od tada do danas prošlo je petnaest godina, a isječci iz čak 520 emisija, koliko ih je snimljeno i emitirano, i dalje se rado gledaju na internetu, što potvrđuje i nekoliko desetaka tisuća pregleda na YouTubeu. Na oduševljenje mnogobrojnih obožavatelja ekipa Večernje škole ponovno se okupila i spremna je za povratak pred publiku. Željko Pervan kao profesor Maksimilijan Jure Kučina, Zlatan Zuhrić Zuhra kao Aljoša Kapulica, Mladen Horvat kao Denis Krokanić, Damir Folnegović kao Blaženko "Blaž" Sitz i Ahmed El Rahim kao Antimon "Ante" Čulo zajedno kreću na turneju nazvanu "Posljednja večernja" tijekom koje će obići 16 gradova diljem Hrvatske, a upiti za gostovanja stižu i iz susjednih zemalja.
Ususret početku turneje koja počinje za nešto više od mjesec dana razgovarali smo sa Željkom Pervanom koji nam je otkrio kako će izgledati njihov show, koliko su realne šanse da ih jednog dana u istom sastavu ponovno gledamo na nekoj od televizija, a otkrio nam je i da radi na kazališnoj predstavi za koju kaže da će biti njegova najveća ostavština kada on više ne bude na ovom svijetu.
Sve ljubitelje legendarne "Večernje škole" ovih je dana oduševila vijest o ponovnom okupljanju ekipe emisije i povratku vas kao profesora Maksimilijana Jure Kučine i vaših učenika pred publiku. Što se to točno sprema?
Kada su me ljudi pitali kada će ponovo "Večernja škola", mislio sam da me to pitaju u nedostatku nekih drugih tema o kojima bi razgovarali, nisam bio svjestan novih generacija i onih starijih koji dobro pamte. Spremamo, kao i uvijek, osvrte na današnjicu, naravno, svatko iz svoga kuta i svoga lika. Puno je promjena u društvu koje dotiču naše likove. Uči se dok si živ, a pogotovo s novim izazovima koji se događaju pred već okoštalim, formiranim ljudima.
Zapravo se zove "Posljednja večernja", bez "turneja". Proživjeli smo desetljeća u zdravlju i zadovoljstvu, ali što bi rekao Arsen, "došlo doba da se ide groba". Kada vam ne daju dugoročne kredite, kada zaboravljate da ste već jeli, žene vas više ne zanimaju osim kao frendice, po vašem tijelu počinju rasti lišajevi, gljive, neke čudne izrasline, kada više živite prema unutra nego prema van, karakter vam je razmaženog djeteta, kupujete na akcijama, kako onda nazvati predstavu? Odluka je pala pri slučajnom susretu u Novoj bolnici prilikom naručivanja na magnet. Kada me pitaju što pijem, ne znam misle li na piće ili tablete.
Gotovo 15 godina prošlo je od emitiranja zadnje emisije na televiziji. Je li energija među ekipom ostala ista nakon svih ovih godina?
Upoznao sam zaista puno ljudi, ali među njima ne nađoh slične Mladenu, Zuhri, Ahmedu, Damiru. Jednostavno su velebitske degenije po mome mišljenju. Naučeni tekstovi koji se kazuju ne idu iz duha, već iz usta, a to se osjeti na somatskoj ravni, do crvenila na licu. Ne može se postati duhovit niti se može prestati biti duhovit, a to je pokora mnogima koji zabljesnu u kafiću ili na slavama. Naravno, dolazi do zasićenja formom, pa čak i karakterom, ali energija se pojavi kod svakog susreta.
Krećete iz Slavonskog broda 11. veljače, potom imate zakazane nastupe u Čakovcu i Vukovaru. Koliko ćete gradova obići na turneji i sprema li se nastup i u našoj metropoli?
Krećemo zapravo 17. 2. jer se nešto zakompliciralo, ali sve je pod kontrolom gđe Melite koja nosi težak teret organizacije jer do sada je potvrđeno 16 gradova, a javljaju se i drugi, Sarajevo, Mostar, Ljubljana... Sprema se i u Zagrebu, ako ste mislili na glavni grad Hrvatske, ali gdje i kada, zaista ne znam.
Poznato je da 'Večernja škola' nikada nije rađena prema scenariju. Hoće li i ovog puta biti tako? Koje su teme kojima ćete se najviše baviti?
Uvijek je postojao razgovor o temi i smjernice. Iako nije nikad pisan scenarij, znalo se kako stvari trebaju ići. Važno je da se nikada ne izlazi iz lika jer publika ima očekivanja koja valja zadovoljiti. Teme će biti mreže s malim okicama da pokupe što više, da se što više ljudi prepozna i uživi u tijek predstave. Ljudske slabosti, krive odluke, uglavnom procesi propadanja i moguća i nemoguća rješenja.
Mnogi priželjkuju i povratak "Večernje škole" na televiziju. Koliko su realne šanse da se to dogodi?
Mnogi koji priželjkuju nešto takvo prostodušni su i medijski naivni. Mislim da su šanse prilično ništavne. Iz iskustva znam kakva bića obitavaju na mjestima koja odlučuju o TV sudbama ljudi. Pitao sam jedno v.d. biće odgovorno za zabavu što misli o tome da rasprodam pet dvorana Lisinski sa svojim stand-up om, a nema me na nacionalnoj televiziji, rekao je da dođem i radim što hoću, onako usput. To je duh Salierija, uništavajuća prosječnost.
Proteklih godina posvetili ste se samostalnim nastupima s kojima obilazite gradove diljem Hrvatske, a gledatelji vas mogu gledati i na Z1 televiziji u emisiji "Pervanov dnevnik". Kakvi su vam planovi za godinu u koju smo tek zakoračili? Prošle godine najavili ste i autorsku kazališnu predstavu. Možete li nam otkriti nešto više o samoj predstavi? Hoće li ona uskoro ugledati svjetlo dana?
Radim puno, moram iako mi je teško, npr. Petrinja, Topusko, Imotski u tri dana?! Ali publika me ozdravlja, daje mi snagu, uvjerenje da se nisam rodio uzalud, slučajno, tek tako. Predstava je o zadnjem sudu kada se čovjek suoči s djelićima života na platnu, u trenucima kada je mogao birati dobro ili loše. Ne može ništa reći da bi se opravdao, prepušten je dobrom i zlom odvjetniku koji brane i napadaju njegov život. Složeno je, ali mislim da ću uspjeti. Bit će to nešto najveće što će ostati nakon preseljenja na ahiret.
Ako se ne varam, kćeri su vam podarile tri unučice i jednog unuka. Kako najradije provodite vrijeme s njima? Čime se još rado bavite u slobodno vrijeme?
Pratim njihovo odrastanje, napredak. Nosim ih okolo i ljubim preko svake mjere, a oni se smiju i trpe. U slobodno vrijeme spavam, privikavam se na položaj, čitam Večernji na kompu.
VIDEO Fotografije naših glumaca kako kleče postale su hit na Internetu, a zna se i zašto su na koljenima
Omiljena Tv emisija moje mladosti.