On je zasigurno najpopularniji komičar na prostoru bivše države, no stand-up ili (anti)stand-up nije sve što Branko Đurić radi. Zapažena glumačka ostvarenja i glazbena karijera, koja antidatira i komediju i glumu, čine ga jednim od najsvestranijih umjetnika na ovim prostorima. Ipak, članstvo u žiriju u iznimno popularnom showu "Tvoje lice zvuči poznato" za ovog je Sarajliju s ljubljanskom adresom novo iskustvo, ali ne i nepoznato. Epizode druge sezone TLZP-a Branko Đurić snimao je ljetos u pauzama godišnjeg koji je jednim dijelom provodio s još jednim megapoznatim licem ne samo ovdje, na jadranskim obalama.
– Svake se godine potrudim da na Jadranu provedem što više vremena s obitelji. Imamo malu barku kojom krenemo iz Slovenije i nastojimo otići što dalje, obično "dobacimo" negdje do Korčule. Ove smo se godine susreli s tenisačem Novakom Đokovićem i njegovom obitelji na Kornatima pa smo neko vrijeme proveli zajedno. Inače, Novak je upravo onakav kao što i izgleda, jedan od onih poznatih ljudi koji ni u privatnom životu ne mijenjaju lice – kaže Đuro i nastavlja s odgovorom na pitanje osjeća li se uopće kao celebrity. – Ne dijelim ljude na poznate i nepoznate. To da me ljudi prepoznaju naprosto je u opisu mojeg radnog mjesta. Nisam zbog toga nimalo drugačiji od onih koji nisu poznati. Ne razmišljam o tome na takav način – kaže.
Sarkazam bez zle namjere
Show "Tvoje lice zvuči poznato", čija se druga sezona večeras počinje emitirati na Novoj TV, vrlo vjerojatno će mu donijeti još popularnosti.
– Da su me za sudjelovanje u ovom showu pitali prije dvije godine, rekao bih da nema nikakve šanse. No moja je supruga bila članica žirija i trenerica drame u slovenskoj verziji showa, gdje bi se sa svakog snimanja vraćala puna priča i anegdota, zaista je u tome uživala. Tako sam i ja počeo uživati u tome što ona radi pa sam želio doživjeti isto iskustvo. K tome, karakter je showa humanitarni pa je i to bio jedan vrlo jak razlog da se odlučim prihvatiti ponudu – govori popularni glumac te dodaje kako su i ljudi uključeni u show većinom za njega nova lica.
– Osim Renea Bitorajca i Igora Mešina, nisam poznavao baš nikoga. U showu ne bih mijenjao ništa, jer i ne razmišljam o bilo čemu drugome osim o onome za što sam angažiran i što radim. Ali trebam reći kako je sve bilo zbilja odlično, zbilja vrhunski odrađen show – opisuje Branko iskustvo sudjelovanja u ovom televizijskom formatu. Nekako se čini da je Branko Đurić upravo osoba za takav show zbog svojih različitih umjetničkih talenata. Upitali smo što je ponajviše – glumac, komičar ili pjevač.
– Diplomirani sam glumac i to sam po zanimanju od 1993. Do tada sam se bavio glazbom, svirajući u bendu Bombaj Štampa. Sretan sam da se mogu izraziti na više polja, više načina, ali je točno da ponekad poželim biti samo jedno od toga, recimo gitarist, ali to traži puno vremena odvojenog samo za jednu stvar i sigurno bi mi brzo dosadilo. Svako od zanimanja koja ste spomenuli to traži. Istodobno uživam u tome da svoje fanove mogu zabaviti na različite načine – kaže. Đurologija je u zemljama nekadašnje Jugoslavije postigla veliki uspjeh. Reklo bi se kako je to doista nešto što se može očekivati i što se sasvim uklapa u dosadašnju Đurinu karijeru. Predstava, u kojoj se nekoliko puta u uvodu pojavio i poznati srpski glumac Nikola Đuričko, izuzetno je dobro prihvaćena i u Hrvatskoj gdje je Branko s njom uspješno nastupao u više naših gradova. – Đurologija je standardni show koji sam osmislio za turneje po Australiji. Mislim da tajna njegova uspjeha leži u tome što je napravljen po mjeri publike, primijenio sam sve ono što sam do tada prepoznao kao afinitete ljudi koji prate moj rad – govori o svojem antistand-up showu u kojem se na različite načine zna dotaknuti i nekih poznatih osoba. Tony Cetinski je u Đurologiji tako prekršten u WC-Tinski.
– Normalno da nije bila namjera uvrijediti Tonyja koji je najbolji tenor na ovim prostorima svih vremena, a razumljivo je ako se možda našao uvrijeđenim, odnosno nije shvatio sarkazam. Bez obzira na to je li to točno, svejedno sam se ispričao. Đurologija je naprosto sarkastična komedija u kojoj se pojavljuju takvi trenuci, ali nema tu neke zle namjere – opisao je u našim medijima svojedobno popraćenu situaciju. Nekako se čini da ovdje više nema komičara poput Đurića ni humora koji nas je desetljećima uveseljavao.
– Svakako nedostaje kvalitetnog humora. Ima ljudi koji nešto pokušavaju, no jasno da to ne mogu komentirati. Na ljudima je, koji pokušavaju napraviti nešto humoristično, da ulože više napora jer kvalitetan humor to svakako traži. Publika je ta koja odlučuje, tako je bilo i s Audicijom i Top-listom nadrealista, publika je bila ta koja je presudila da ta predstava i serija uspiju i ostanu uspješnima – objašnjava te se osvrće na pokušaje obnavljanja Top-liste.
Sami superlativi za Bitorajca
– Ne znam samo na koji pokušaj mislite jer svake godine javi se netko tko bi ponovio Top-listu nadrealista. Žalosno mi je vidjeti kad netko reciklira istu stvar, ne volim to vidjeti čak ni kod filmova gdje bude po nekoliko nastavaka. Ne znam, možda im ne daju da rade ništa drugo ili se naprosto ni u čemu drugome ne nalaze. Što se tiče ovog posljednjeg pokušaja s Nelom Karajlićem, nije me zvao vjerojatno zato što unaprijed zna moj odgovor. Ne bih sigurno ponovo pokušao s Nadrealistima – kaže Đuro. Ne samo u razgovoru s Brankom Đurićem nego i s većinom drugih koji su radili s Reneom Bitorajcem dobiva se sličan odgovor. Njega je dao i Đuro kada smo ga upitali s kim najviše voli raditi, odnosno s kim bi suradnju najviše volio ponoviti.
– S Reneom, s njim volim najviše raditi i u tome uvijek uživam. Jednostavno volim raditi s onima od kojih mogu nešto naučiti. Kod Renea se apsolutno mogu primijeniti svi superlativi, sjajan je i kao glumac i kao čovjek – veli Đurić i otkriva nam imaju li njegova djeca, sin Filip i kćeri Zala i Ela, želju baviti se glumom poput njega. – Filipa sam uspio odgovoriti od toga, Zala je prije nekoliko dana otputovala u New York gdje počinje studij glume na HB studiju, a za Elu ćemo još vidjeti...
>> Rene Bitorajac i Branko Đurić ime za kazalište traže na Fejsu
Hrvatska komedija je sama po sebi tragedija......to toliko nije smiješno da postane komično gledati tzv.komičare kako se trude biti smiješni.....jedino Pervan je izuzetak.....