Don Quijote imao je Sancha Pansu, Zagor Chica, Alan Ford Boba Rocka, Tom Sayer Huckleberry Fina... Zagreb je, pak, imao Crnog Jacka, a on svog vjernog Kumpića. Duo kvartovskih fakina, idealista s dubokom vjerom da će od sitnih žmuklera jednog dana postati kvartovske face, obilježio je odrastanje brojnih generacija. Mit o Zagrebu kakav je bio nekad nezamisliv je su bez "Smogovaca", kultne dječje serije o životu obitelji Vragec u Naselku, kvartu koji će nešto kasnije postati djelom Republike Peščenice
U utorak se napunilo točno 40 godina otkako je emitirana prva epizoda "Smogovaca". Iako je dio ekipe tek od treće sezone, Božidar Koščak, odnosno Kumpić, usadio se duboko u srca i duše svih onih koji su pogledali barem jednu epizodu kultne zagrebačke serije koja se emitirala i u mnogim zemljama, pa čak i u Kini.
- A čuj, Crni Jack i Kumpić bili su sitni lopovi, naivni, mali gubitnici, a rulja voli luzere i zato su nas i obožavali. Danas toga više nema. Nema takve škvadre, nema naivnosti. Kumpić i Jack bili su simpatični jer su naivni, a oni su zapravo dobri dečki. Takvih više nema, a nema više ni takvih kvartova, sve se promijenilo - s nostalgijom mi govori Božidar Koščak. Družili smo se u ateljeu njegova sina, talentiranog slikara Luke Koščaka. Uloga Kumpića, priznaje, obilježila je njegovu dugogodišnju karijeru.
- Prvo su me po gradu zvali "fukaš, mali fukaš", prema kultnoj sceni iz filma "Akcija stadion" našeg prvog oscarovca Dušana Vukotića, a onda Kumpić. Ne žalim se na to. Tko više pamti što sam sve igrao!? U mojoj Trešnji glumio sam u između sedam i osam tisuća predstava, no Kumpić je ostao vječan. U našem poslu, bolje je da vas nekaj obilježi, nego niš'. Nedavno sam završio u bolnici, na opsežnim pretragama. Sestre su bile pažljive prema Kumpiću, a dolazile su mi poruke podrške iz čitave bivše Juge - priča Koščak. Ulogu Kumpića dobio je jer bio u angažmanu Kazališta Trešnja, kojemu je scenarist i pisac serije Hrvoje Hitrec bio dugogodišnji ravnatelj. Omiljeno kazalište za djecu danas vodi Višnja Babić, Dunja iz Smogovaca i supruga scenarista Hrvoja Hitreca.
- Hitri mi je nakon jedne predstave rekel: "Čuj, Crni Jack bi trebal imati svog kompanjona koji krivo govori, Jack mu je idol, a ti ćeš ga igrati." Kumpića je napisao za mene i tako je sve počelo - prisjeća se Koščak. Kada su snimali prvu scenu s Emilom Gladom, odnosno Ujakom Flekom, prisjeća se, na setu su se svi valjali od smijeha.
- Kada su se kamere upalile, Glad se počeo smijati kada me ugledao: "Jooj, Đekica, pa gde si ga našel ovak' smešnog." Tog uopće nije bilo u scenariju, ali redatelj Milivoj Puhlovski je pustio da scena ide dalje. Slavko Brankov Cigo, koji je igrao Crnog Jacka, i ja stalno smo nešto smišljali na setu, improvizirali, ali smo Puhlovskom rekli da nas ne gnjavi previše jer imamo koncentracije ponavljati jednu scenu četiri puta, ne više od toga - opisuje nam atmosferu sa snimanja kultne serije. Kada su po gradu snimali vanjske scene, to je izazivalo pravu pomutnju. Ljudi bi se skupljali, gledali, smijali se...
- Nikad neću zaboraviti snimanje scene gdje Crni Jack i ja krademo novac iz Manduševca. Ljudi su prije bacali novac u Manduševac za sreću pa je bio "pun love". Stajao sam na onoj kocki što je prije bila u sredini fontane i slao novčanice u smjeru Jacka koji ih je trpao u torbu. Htio sam smisliti još neki štos pa kad je Jack viknuo: "Kumpić, briši, ide policija!" namjerno sam se popiknul' i skočio u vodu. Cijeli Trg je, na kojem je bilo nekoliko stotina ljudi koji su gledali snimanje, urlao od smijeha - priča mi štoseve sa snimanja Kumpić. A njih nije manjkalo.
- I s Hitrim (Hitrecom) je bilo kojekakvih zafrkancija. Jedno ljeto, sjećam se, baš sam se bio vratio s mora i u izlozima svih knjižara ugledao svoju sliku. Upravo je izašla knjiga "Smogovci i strašni Bongo". Na naslovnici smo bili ja i Bongo koji me gađa strelicama. Rekao sam Hitrom da mi nitko nije dal' nikakav honorar za tu sliku i da bum nekog tužio. A on mi je odgovorio, onak polaganim glasom kak' on govori: "Dobro, sam ti tuži, ali ti nekaj moram reći. Pišem novi blok Smogovaca i ak tužiš, znaš kak' budu krenuli, kaj je prvi kadar." Pitam ga kaj, a on će: "Prvi kadar, križanje Ilice i Frankopanske, skupili se ljudi, policija, hitna, tramvaj ne vozi, zastoj, na asfaltu su nosila, leži čovjek pokriven bijelom plahtom, a nad njim Crni Jack viče 'Kumpić moj, Kumpić moj, kaj bum ja bez tebe!'" Normalno da nisam nikog tužil, Hitri me prešel - smije se Koščak. Hrvoje Hitrec, kaže mi, napisao je i nastavak "Smogovaca".
- Bilo je to 90-ih u vrijeme pretvorbe i privatizacije, a u tim bi nastavcima Kumpić postao tajkun, a Crni Jack njegov šofer. Ne znam kak bi to izveli jer Cigo nije znao voziti auto, jedva je bicikl gural'. Zbog toga u svim nastavcima "Smogovaca" sam ja vozač - otkriva mi Koščak. Ima i ideje za nove epizode.
- Danas su nas sve promijenile godine, a neki su i umrli kao moj Crni Jack pa bi mogli snimati jedino "Smogovce u staračkom domu", "Smogovce na Krematoriju", ili "Smogovce i unuke" pa predlažem Hitrecu da o tome razmisli! - šali se Kumpić. S njegovim "Guzdom" iz serije, Crnim Jackom, odnosno pokojnim glumcem Slavkom Brankovom, uz partnerstvo na malim ekranima veže ga i dugogodišnje prijateljstvo.
- Nismo bili samo kolege nego i veliki prijatelji. Jedan smo drugog nadopunjavali, smijali se skupa, smišljali štosove... Bio je divan, dobar, drag i pošten čovjek kojeg sam volio. Beskrajno mi nedostaje - sa sjetom će Koščak. Slavku Brankovu, prisjeća se, dijagnosticiran je karcinom pluća početkom dvijetisućitih, u isto vrijeme kada i pokojnom Žarku Potočnjaku. Njegov rak pluća, međutim, nije bilo moguće operirati.
- Često sam ga vozio u bolnicu, čekao s njim liječnike. Borio se, želio je ozdraviti - prisjeća se. Glumačko prijateljstvo veže ga i uz također pokojnog Božidara Alića s kojim je snimio brojne filmove.
- S Božom se znam od "Akcije stadion", tamo je igrao glavnog ustašu. Kasnije smo snimali skupa i nastavak filma "Topovi s Navarone". Sjećam se, snimali smo u Crnoj Gori, mislim na Žabljaku. Kako sam znao nešto njemačkog, igrao sam zapovjednika nacističkog tenka. Alić je pak sjajno govorio engleski. Sjedili smo jednom tako na Žabljaku nakon snimanja i došao nam je jedan naš iz filmske ekipe, pokazao jednog tipa i rekao: "Jel vidite ovog? To vam je nova zvijezda američkog filma!" Božo ga je pogledao, zavalio se u fotelju i o kroz smijeh odgovorio: "To je zvijezda? Ak je to zvijezda, pa kaj sam onda ja?" Znate tko je to bil'? Harrison Ford! - smije se Kumpić zgodama s Alićem. I on mu, dodaje, veoma nedostaje.
- Božo je prema meni uvijek imao respekt. Puno smo putovali skupa, poznavao sam i njegovu majku, bila je to divna žena. Alić je bio veliki talent. Sada kad smo ga spomenuli i pričam o njemu, baš me love emocije... Bio je obrazovan, duhovit... Mnogi ni ne znaju tko je zapravo bio on. Malo je ljudi koje sam u ovom poslu istinski zavolio. Jedan od njih bio je Alić, a drugi Cigo, no volio sam i druge kolege s kojima sam radio - iskren je Koščak. Veoma je cijenio, dodaje, i Dušana Vukotića.
- Pokojni Vukotić i mene je jako volio, bio je velik čovjek. Volio je i Crnu Goru, bio bi sretan da je živ i da zna da je samostalna - kaže Koščak.
Film "Akcija stadion" Dušana Vukotića proslavio ga je kao mlada glumca. U filmu igra SKOJ-evca Limu koji u ljekarni kupuje prezervative i nosi ih omladincima da bi napravili eksploziv i raznijeli maksimirski stadion 1941., a snimljen je prema istinitom događaju. Kultnu rečenicu po kojoj ga oni stariji danas pamte, izmislio je na setu.
- Palo mi je na pamet da između prodavača i mene mora biti nekog dijaloga pa sam predložio da me pita "fukaš mali", a ja mu odgovaram "fukam, fukam", što je ušlo u legendu, a svidjelo se samom Titu. On je trebao doći na premijeru u Pulu 1977., no vrijeme je bilo ružno pa ga je gledao na Brijunima. Ondje smo trebali ići Božo Alić, Igor Galo i ja, no na kraju nismo jer je uvijek bila gužva oko Tita. Nismo se htjeli gurati, a na kraju nas nitko nije ni zvao - prisjeća se. Ono što se dogodilo dalje, uvijek rado prepričava.
- Idući smo dan u domu JNA imali konferenciju za štampu, tak se to tad zvalo. Došao sam tamo, i vidim svi me grle, pozdravljaju, smješkaju se... Mislio sam da me zafrkavaju, ali onda je došao Vukotić. I on me zagrlio i rekao: "Jučer te Tito pohvalio. Nakon tvoje scene u apoteci, digao je ruku, grohotom se nasmijao, pogledao lijevi i desni i rekao 'ha, ha, mali je dobar!" - prisjeća se Koščak svoje nenadane popularnosti kod jugoslavenskog državnog vrha. Idući dan, veli, dogodila mu se još bizarnija situacija.
- Uvečer smo imali projekciju u Labinu i poslije toga večeru. Vukotić je bio u CK, sve je bilo na nivou. I večeramo mi tako, kada mi priđe jedan čovjek i kaže: "Sutra ideš sa mnom u Bale da izabereš kuću." Rekao sam mu da ne mogu sutra jer sam se bojao da ću morati nešto potpisati, negdje se učlaniti, a od toga sam bježao cijeli život. A on će: "Dobro, onda idemo u Rovinj pa izaberi stan." Danas mi nitko više ne nudio niš'. Zamislite kakva su to bila vremena, koliko je značilo kad Tito podigne ruku i kaže "Mali je dobar" - pripovijeda Koščak. Nikad, dodaje, nije bio član ni jedne političke organizacije iako su ga stalno zvali. Kasnije, 1991. postao je i dragovoljac Domovinskog rata u Satniji hrvatskih umjetnika.
Božidar Koščak i u zbilji je Smogovac. Jedan je od rijetkih sugovornika koji špreha na staropurgerskom dijalektu. A kako i neće kada je u Zagrebu proveo čitav svoj život i radni vijek.
- Rodio sam se u Prečecu, malom mjestu blizu Dugog Sela. Često velim da me mama skoro rodila na plotu. Kada je bila u posjetu baki, prolazila je kraj plota kada su joj počeli trudovi. Tamo sam se rodio, 15 dana ranije, a kasnije su me dopelali u Zagreb. Odrastao sam u centru, u školu sam išao na Kaptolu, a poslije sam se preselio u Sopot - priča Koščak. U tom je novozagrebačkom kvartu upoznao i svoju sadašnju suprugu Anicu. Skupa su, kaže, već više od 50 godina.
- Kada smo se upoznali, nije me šišala ni pol posto. Upoznala nas je susjeda. Ubrzo nakon toga sreo sam je u pothodniku na Glavnom kolodvoru. Bilo je ljeto, a ona prava ljepotica, duge kose i još dužih nogu. Rekao sam joj: "Dobar dan" i shvatio da me opće nije zapamtila pa sam joj rekao: "Ja sam onaj dečko kojeg ste jučer upoznali pred zgradom." I tako je krenulo - prisjeća se Koščak. U braku su dobili sina Luku na čije je likovno stvaralaštvo jako ponosan.
- Moj sin ima problema sa sluhom, ali od malena ima smisla za boje. Neću ga hvaliti, ali hvale ga drugi akademski slikari i povjesničari umjetnosti, što je puno važnije. Član je HDLU-a Zagreb, za sada ima tri ciklusa, "Svemir", "Horizonti" i "Geometrija". Po ovom zadnjem, djeca uče kako slikati i izražavati se bojama. Čekamo da pandemija malo stane pa ćemo realizirati izložbu u inozemstvu - ponosno će Koščak koji već 33 godine stanuje na Trešnjevci kako bi bio što bliže kazalištu u kojemu radi već više od četiri desetljeća.
- Čitav život sam ondje iako su moji prvi angažmani bili u starom Jazavcu, u Kavani Medulić. Bio je to restoran u kojem bi iza 10 sati bio cabare. Igrali smo Branka Cvitković i ja, bili smo klinci, tekstove je pisao Fadil Hadžić, a s nama su nastupali Martin Sagner, Mladen Crnobrnja Gumbek, Bane Petrović. Od njih sam učio svoje prve štoseve - prisjeća se. Nakon toga, dobio je angažman i u osječkom HNK.
- Trebali su nekog klinca pa su me uzeli. Igrao sam s Franjom Majetićem u "Umišljenom bolesniku". Koja je to bila glumčina! I danas to pamtim, više nikad nisam gledao boljeg "Umišljenog bolesnika" - kaže Kumpić. U Osijeku, kaže, nije dugo izdržao. Nedostajao mu je Zagreb pa se vratio i zaposlio u Trešnji.
- Nije bilo glumca koji tamo nisu igrali. Fabijan Šovagović, Ivo Serdar... Ma svi! Volio sam igrati dječje uloge, čitav dan smo bili u kazalištu. Tog danas više nema. Mlađi kolege kazalište danas promatraju kao radno mjesto - govori Koščak koji je ulogu dječaka u predstavi "Guliver među lutkama" igrao sa 60 godina. - Igrali smo ga i za vrijeme rata, išli smo skroz do položaja gdje su djeca išla u školu. Po cijeloj Slavoniji, to im je značilo. Nismo imali strah - prisjeća se. Odnedavno je u mirovini, no ponekad još uvijek zaigra u voljenoj Trešnji. Ipak, nekoliko uloga u sapunicama je odbio.
- Nasnimao sam se u životu, nema što nisam snimao. Odbio sam jer mi se nisu svidjela uloge, a ni uvjeti. Baš sam nedavno rekao svojoj dragoj prijateljici i kolegici Višnji Babić da bih mogao snimati jedino ako mi se sviđa uloga, ekipa i honorar. A ona mi je rekla: "To više nikad ne buš dobil", tako da vjerojatno ništa više neću snimati. Osim možda ako Hitri napiše nove "Smogovce".
VIDEO: Ivana Kindl progovorila o svojoj borbi s bolesti, sprema se na operaciju
Dobar članak. Dajte nam još.