Sićušan i usamljen papa u divovskoj bazilici sv. Petra u Vatikanu te nered i naguravanje ispred splitske crkvice gdje je novinarka snimala ilegalnu misu – dva su pola katoličke nedoumice: služiti mise za narod ili ne? Papa Bergoglio ima otpočetka neprijatelje među vjernicima, pa su jedva dočekali njegovu preporuku da se mise služe bez ljudi, sada posve uvjereni da je heretik i mason. Papa, međutim, nije imao izbora, pogotovo jer živi u Italiji. Najpoznatiji i najčitaniji talijanski roman, “Zaručnici”, koji je 1827. napisao Alessandro Manzoni, govori i o kugi u Milanu u 17. stoljeću.
Tadašnji kaos sličan je današnjem: ljudi su ignorirali prve mrtve, zanemarivali upute liječnika, a stvari umrlih nisu spaljivali nego ih nosili kući; lažirali su osmrtnice, podmićivali vlasti, odbijali karantenu i, što je Manzoni naglasio, okupljali se u procesijama koje su pospješile širenje kuge. Budući da je knjiga u Italiji općepoznata, ondje bi loše odjeknulo da se i jedan jedini čovjek zarazio na misi, pa papa nije želio nove optužbe za nazadnost i mračnjaštvo Crkve – ionako katolici imaju dosta toga da se srame. Ali na jedno mogu biti ponosni, a to je izum karantene.
Karantena je opisana u Bibliji kao oblik borbe protiv gube i unutra sve piše: i kako pregledavati bolesnike, i kako ih izolirati, i kako vodom i pepelom oprati ruke, i kako spaljivati okužene predmete. Ta je metoda efikasna pa je njome guba iskorijenjena, a potom i kuga, da bi nam i danas karantena bila nezamjenjiva. Uostalom, da nema ništa sotonsko u društvenom distanciranju i da virus nije Luciferova izmišljotina, katolici mogu saznati iz svakog intervjua Alemke Markotić koja ne skriva da je praktična vjernica, ali zna čemu služi krunica, a čemu dezinficijens.
Neposluh splitskog svećenika koji u inat biskupu služi javno mise neobičan je jer, ako je išta tipično za katolike, onda je to poslušnost crkvenim vlastima. Ali još je tipičnija misa, a baš nje nema. Ljudima izvan Crkve to se ne čini važno, pa što ako se ljudi ne sastaju u crkvama, mogu misu gledati na televiziji, a svećenici neka se odmore. Ali misa nije sastanak kućnog savjeta koji se može zakazati i za neki drugi dan,nego obred u kojem se mora sudjelovati; nije to telefonska konferencija ni predstava koja se gleda, nego tajna u kojoj se sudjeluje; svećenik nije tvorničar koji proizvodi posvećene hostije, pa može na neko vrijeme zatvoriti pogon, nego se Vječno izlijeva bez prestanka na oltaru, i ne može se uskladištiti za kasnije, kada opasnost mine.
Katolička vjera je najkompliciranija vjera na svijetu, kaže njemački pisac Martin Mosebach, ali ovo je intuitivno jasno svima: bez naroda, svećenik se osjeća suvišnim, a narod bez mise osjeća da više nije katolički. To je zbog toga što je misa izvor reda, a tu sklonost redu vidio je svatko tko je makar i nakratko stupio u katoličku crkvu. Žrtva koja se prinosi na misi za katolike je temelj svijeta i svijet bez nje nema smisla. Iz tog epicentra poretka, uređenost se koncentrično širi na liturgiju, odjeću svećenika i crkve, prepune zamršene simbolike, na tisuće stranica pedantnog kanonskog prava i milijune još pedantnijih teoloških rasprava.
Papa je suspendirao mise za javnost, ali sačuvao je red. Njegov odmjeren hod na obredima Velikog tjedna, propisana biblijska čitanja, drhtave svijeće, drevni sveti napjevi, grob apostola, kipovi crkvenih naučitelja, pa veleban hram koji su gradili Michelangelo, Bernini i Bramante – sve je to govorilo da sveti poredak još postoji i da je svijet još uvijek u Božjoj ruci. Nije pričešćivao, istina, ali nosio je pastirski štap sv. Ivana Pavla II., ljubio je srednjovjekovno raspelo koje su Rimljani štovali za vrijeme kuge 1522. i klečao pred ikonom Bogorodice za koju se vjerovalo da ju je naslikao Luka Evanđelist, a koju je 593. nosio u procesiji papa Grgur Veliki, također moleći protiv zaraze.
Nijedan od tih svetih znakova nije toliko star kao misa, a ni svet, ali bili su poruka pape Franje kako biti katolik u doba epidemije i kako se u njoj ponašati. Nema tu mjesta magijskom mišljenju, kako je to rekao biskup Mate Uzinić, da sveta vodica štiti od virusa, ili da se na misi ljudi ne mogu zaraziti. Pogotovo nema poticaja nasilju, protestima, bengalkama i transparentima, što smo sve vidjeli pred crkvom u Splitu, a u službi nereda. Na papinoj uskrsnoj svijeći mogao se jasno vidjeti lik pelikana u jarkocrvenoj boji, već zaboravljeni simbol Krista – jer su u antici vjerovali da pelikan hrani svoje mlade vlastitim mesom. Kako je ono rekao Mosebach? Katolicizam je kompliciran.
Komemoracija u Jasenovcu može? Sve staje, osim komemoracije u Jasenovcu i obnove Titovog Galeba.