Teško je u aktualnim političkim okolnostima, za koje su po mnogima jedino adekvatni i obuhvatni izrazi kaos, agonija ili cirkus, pokušati naći nešto pozitivno, pa još to i uvjerljivo obrazložiti. Prof. dr. sc. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci, za Radio Rijeku u emisiji Tris upravo to je ustvrdila: Iz ove smo situacije naučili puno toga.
I percepcija je važna
Sve je krenulo od afere Karamarko, i to ne zato što je počinio kazneno djelo, prekršaj ili jer je bio u sukobu interesa, a o potonjem će uskoro biti odlučeno, već zbog nelagode koju izaziva što se našao, makar i neizravno, u neprimjerenim odnosima protivnim interesima Hrvatske, što je, po prof. Barić, velik dobitak. Stvarno, ta pitanja političke odgovornosti i morala izgledno mogu povući čak i pad Vlade. Moral za dio politike pa i javnosti još nema takvu cijenu, ali očito je kod kritične većine sazrelo razmišljanje da za takvu stvar čak i ako si na vlasti vrijedi poginuti. Koliko god Most mnoge živcirao, u tomu je pokazao dosljednost, čvrstinu i jedinstvo, čak i kad su pitanja koja su sami postavili, nakon inicijative SDP-a za izglasavanje nepovjerenja Karamarku, uzdrmala njihovu budućnost. Moral nema ideološke, stranačke i ine boje. To je demokratski dobitak.
– Ako sada kažemo ‘popu pop, a bobu bob’, onda ćemo biti otvoreniji i spremniji istraživati sutra – sažela je značenje te političke lekcije prof. Barić. Pokazala se važnost ustavnopravne kulture naroda da postavlja pitanja, odnosno koristi (izvan)institucionalne mehanizme kontrole kroz građansku budnost, medije, partnere na vlasti, opoziciju, mehanizme u Saboru, a sve to kako bi se ostavilo što manje neosvijetljenog prostora oko političara. Dobitak je, ističe Barić, i to što smo naučili da demokracija zahtijeva stabilnu većinu i premijera koji ima izravan politički legitimitet, po mogućnosti čelnika najveće stranke ili koalicije, jer je teško održavati većinu nekom sa strane. Stoga se pita što osim spašavanja desne opcije donosi državi preslagivanje, osobito ako bismo opet dobili premijera koji nije iz najveće stranke, a čiji predsjednik više ne bi bio ni u Vladi.
– Moramo biti svjesni da će to preseliti odlučivanje iz Vlade na stranačka tijela HDZ-a, a ako bi se premijer suprotstavio stranci, opet bismo imali situaciju koju imamo – tumači Barić. Njezin je stav i da smo s mogućnošću pada Vlade dosegli višu razinu demokracije od naših jugoistočnih susjeda.
Demokratizacija scene
Sanja Barić slaže se da je dobitak i demokratizacija ne samo HDZ-a već i čitave političke scene. HDZ je od “vrhunca demokracije” te od monolitnosti na općem saboru bez “krvavih žrtava” preživio pluralizam mišljenja na temu afere Karamarko. Politička je kriza i ljute protivnike natjerala da se toleriraju i razmišljaju o “nemogućim kombinacijama” tako da sada svi, kako reče Čačić, pregovaraju sa svima. Premda, to baš i nije moralno.
Precizno i jasno rečeno. Narod više ne želi biti objekt nego subjekt odlučivanja i ima pravo tražiti čist obraz i čiste račune. Sintagma da institucije trebaju odraditi svoj posao više neće tako lako prolaziti.