Profesor s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Bojan Jerbić jedan je od onih ljudi koje možete slušati danima dok priča o robotici i svemu što će donijeti u budućnosti. On je i čovjek koji s dr. sc. Darkom Chudyjem iz Kliničke bolnice Dubrava deset godina stvara Ronnu, robot koji godinama, na svakodnevnoj bazi, pomaže u operacijama našim uglednim neurokirurzima u KB Dubrava.
Samo u utorak, kada smo intervju i radili, obavila je to jutro dvije operacije mozga. A za mjesec dana obavit će i prvu invazivnu operaciju u kojoj će sudjelovati i druga ruka robota dok se pak iduće godine očekuje da Ronna jednostavne operacije, poput biopsije, izvodi potpuno samostalno, bez liječnika.
Do sada je Ronna operirala isključivo mozak, što je iduće?
Uskoro kreću i operacije kralježnice što je za Ronnu jednostavnije od kranijalnih zahvata. Treba nam još nešto vremena za pretklinička ispitivanja, vjerojatno krajem iduće godine. Prema planu i u dogovoru s Ministarstvom zdravstva pripremamo jednu Ronnu i za Rebro i to će za primjenu robotske kirurgije biti iznimno važno. Zahvaljujući fantastičnim istraživačkim ekipama Kliničke bolnice Dubrava pod vodstvom docenta dr. sc. Darka Chudyja i mladim znanstvenicima Fakulteta strojarstva i brodogradnje samo mašta je granica. Nadam se da nećemo propustiti priliku da Hrvatska postane tehnološki brend u medicinskoj robotici.
Može li Ronna postati naš izvozni proizvod?
Kada dobije CE markicu, a što je idući korak, projekt postaje proizvod, a za koji već sad postoji ogroman interes u inozemstvu, prvenstveno u Aziji i Kini. Imamo korespondenciju s najvećim kineskim proizvođačima medicinske tehnike i distributerima medicinske opreme koji kontinuirano traže način kako organizirati proizvodnju Ronne u Kini. Tu se na nas rade veliki pritisci jer naš sustav ne omogućava samo unapređenje kirurškog postupka nego i njegovo skraćenje. Kada znate da Kina ima 27 tisuća bolnica i 1,4 milijardu ljudi, a da tipičan neurokirurški operativni postupak Ronna skraćuje na pola tada je jasno koliki su samo ekonomski učinci.
U Ronnu je uloženo oko 2 milijuna eura. Zvuči puno, ali da sutra krenete prodavati Ronnu koliko bi zapravo zaradili?
To su milijunski iznosi. Medicinska oprema je jako skupa i uloženo se vrati brzo. Osim toga, tih 15 milijuna kuna za Ronnu donijelo je ukupno više od 120 milijuna kuna za razvoj robotike i umjetne inteligencije na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Od tog iznosa 37 milijuna kuna otpada za razvoj Regionalnog centra izvrsnosti za robotske tehnologije, radnog naslova CRTA, u kojem će bionika imati posebnu ulogu uz industrijsku robotiku. Bit će to jedinstveno mjesto za istraživanje i obrazovanje u području napredne robotike i umjetne inteligencije. Centar će biti periodično otvoren za javnost kako bi doprinijeli širenju robotske kulture, jer robotika nije tek puka tehnologija već na čaroban način tisućljećima prožima ljudsku kulturu. Mi smo razvijajući Ronnu stvorili novu platformu za budućnost na kojoj će se obrazovati stotine modernih inženjera koji će biti važna poluga razvoj hrvatskog gospodarstva.
U vašem laboratoriju sve su mladi ljudi. Zašto bi svi oni, kada ih naučite nečemu što se u svijetu jako cijeni i dobro plaća, ostali u Hrvatskoj?
Imamo krivu percepciju o mladim ljudima u Hrvatskoj. Nama dolaze istraživači koji su dali otkaze na poslovima dvostruko više plaćenima nego što ih mi možemo platiti. Jer ovdje dolaze u dodir s trenutno najmodernijim tehnologijama i znanjima. I svi su spremni na izniman entuzijazam. Imaju ograničene ugovore, na tri do četiri godine i nakon toga su na cesti. Ali s iznimnim znanjem koje im garantira karijeru. No naglasio bih da entuzijazam ima svoje granice i društvo se ne može razvijati na entuzijazmu pojedinaca. Rješenja moraju postati sustavna, a razvoj ljudskih potencijala je jedan od najvažnijih.
Sudjelujete i u izradi nacionalne platforme za razvoj hrvatskog gospodarstva u okviru 4.0. Što se događa po tom pitanju?
Ta četvrta industrijska revolucija se ne razumije do kraja. Uglavnom se govori o digitalnoj transformaciji, međutim ova tehnološka revolucija je interdisciplinarna, slojevita, kompleksna, a mi kao da smo indiferentni prema tome, a imamo priliku. Kad je revolucija onda vam često povijest nije važna. Vidite slučaj Mate Rimca. BMW-u ili Audiju nije prednost što su zadnjih 50 ili 100 godina proizvodili klasične automobile. Kad imate nove paradigme, sve počinje iz nule i tu Hrvatska ima šansu. Nemamo industrijsku tradiciju, ne znamo proizvoditi automobile, ali sad su automobili ionako nešto drugo. To su mobiteli na kotačima, to više nije auto s pogonom na motor s unutrašnjim izgaranjem.
Ne bi li upravo to što radi Rimac i što radite vi trebao biti signal državi, može li upravo znanje biti hrvatska niša?
Potpuno ste u pravu. Koliko god da znamo kritizirati i hrvatsku znanost i hrvatski obrazovni sustav ja vam garantiram da je on koliko-toliko ostao očuvan. Mi iduće godine slavimo 100 godina Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilište nam je staro 350 godina. To su tradicije koje nismo baš mogli samo tako uništiti. Neću reći da ih postupno ne uništavamo, imamo problema, ali još uvijek imamo te resurse. Ali razina ulaganja u znanstvene potencijale je sramotno niska. Uzmite samo da smo nekada za subvencije u poljoprivredi plaćali 3 milijarde kuna godišnje, a u isto vrijeme proračun za istraživanja Hrvatske zaklade za znanost iznosio je 90 milijuna kuna. O čemu mi govorimo! Da podignemo ulaganja u istraživanja i razvoj deset puta već bi riješili i problem poljoprivrede i brodogradnje. RONNA je primjer kako se sustavnim ulaganjem može i u maloj Hrvatskoj stvarati konkurentna tehnologija na svjetskoj razini.
Potpuna promjena paradigme?
Trebamo radikalne promjene, znanstveno-tehnološki „New Deal“. Imamo fantastične istraživačke grupe diljem Hrvatske, ja to stalno tvrdim, ali mnoge, zbog sustavnih problema, nisu aktivirane u ukupni društveni razvoj, egzistiraju odvojeno. To je ono što nam fali i što bi pokrenulo Hrvatsku rapidno. Kroz 5 do 10 godina imali bi fantastične rezultate. Stvorili bi čitav niz startupova, novih tehnoloških kompanija koje bi utjecale na one velike, stvorili bi se potpuno novi poslovi, nove ekonomske niše koje bi egzistirale i koje bi bile međunarodno konkurentne. No valja se također ozbiljno pozabaviti s politikom financiranja startupova. Oni su svugdje u svijetu iznimno važni pokretači razvoja.
Nadam se da će vas netko poslušati iako mi to djeluje nestvarno. Pa mi se još natežemo oko vjeronauka u školama i kupovine laptopa za učenike dok u Australiji uvode robotiku kao obaveznu u osnovne škole?
Točno. Imao sam na uvid kurikulume iz području tehničke kulture, računarstva i informatike i kao jedan od prigovora koji sam uputio bio je taj da je moderna informatika bez robotike staromodna. Istraživanja Europske unije pokazuju da je tri milijuna radnih mjesta otvoreno na račun jednog milijuna robota koliko ih je trenutno u Europi instalirano. Čitav niz projekata EU je pokrenula za uvođenje robotske i srodne visoke tehnologije u gospodarstvo i na temelju nje očekuju novih pola milijuna radnih mjesta do 2025. godine. Nove tehnologije otvaraju nova radna mjesta. Moramo se osloboditi sveprisutnog konzervativizma koji nas čini neuspješnim društvom u skoro svim kategorijama.
Što nas onda u Hrvatskoj čeka ako se ne prilagodimo. Sada niti imamo ljude koji će to znati raditi niti profesore koji će nam djecu znati obrazovati za ta nova zanimanja?
Paul Romer je ove godine dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju na temelju hipoteze da je tehnologijski razvoj glavna poluga razvoja moderne ekonomije. Mi moramo to shvatiti, biti svjesni koliko je to važno. Ako se tehnološki, kao društvo, ne razvijemo nećemo imati uspješnu ekonomiju. Sve te zastarjele tvornice, ako već nisu zatvorene, propasti će u idućih pet godina. Zato je važna uloga države, da pomogne tehnologijski razvoj jer je investicijski potencijal relativno nizak. Njemačka za svoje automobilske kompanije iz proračuna izdvaja milijune eura da bi održale tehnološku razinu. Država mora biti amortizer između profitnih istraživanja i opće društvene koristi i dugoročnih znanstvenih doprinosa.
Čekaju li nas zbog robota valovi masovnog otpuštanja u budućnosti?
Kompanija koja se tehnološki resetira ne samo da neće otpuštati, nego će zapošljavati nove ljude. To su naša neposredna iskustva. Zadnji je trenutak da Hrvatska svoj ekonomski razvoj strateški temelji na tehnologijskom razvoju, jer u pogledu primjene robotske tehnologije na začelju Europe smo. Relativno na deset tisuća zaposlenih samo u Sloveniji je 3 puta više robota, a u Italiji i Austriji osam puta više. To je po meni glavni ključ. Sad imamo strukturne fondove, novac iz EU, imamo šansu. Moramo napraviti prave planove koji su dugoročni. Po mojim se saznanjima počelo raditi na tome, ali trebamo biti još radikalniji i hrabriji.
Osim na radnom mjesto možemo li robote u budućnosti očekivati i u domovima?
Razvoj računalnog vida, razumijevanja govora i motoričke inteligencije osnovne su kognitivne sposobnosti koje već danas omogućavaju integraciju robota u složenim poslovima za koje smo donedavno mislili da pripadaju samo ljudima. Ipak, sve se to zasad odvija u laboratorijskim uvjetima. Ono što predstavlja komercijalnu podlogu za eksploziju robotske integracije u svakodnevni ljudski život je cijena. Onog časa kada će kućni robot stajati oko dvije tisuće dolara ili eura, postat će tržišni proizvod. I to se očekuje za otprilike deset godina.
Znači, za desetak godina svi ćemo imati jednog svog robota kod kuće. Što će sve moći raditi?
Tehnologije stvaramo da bi rješavali svoje probleme i tako su nastali roboti. Koristimo ih u poslovima koje ne volimo raditi. A ne volimo raditi u tvornici, pospremati stan. Možemo očekivati da nas robot zamijeni u čitavom nizu rutinskih poslova. Nezahvalno je predviđati budućnost, jer ona je nelinearna i podložna brojnim varijablama. Ipak, vjerujem da će nas robotika i umjetna inteligencija u skoroj budućnosti ugodno iznenaditi, rapidno mijenjajući ljudsku svakodnevicu.
I u vožnji automobila?
To već imamo u Americi, Tesla i Google car potpuno autonomno voze, a znamo da i Rimac razvija autonomno upravljanje. To je sadašnjost, nije budućnost. To je samo pitanje regulative. Uskoro će u Europi voziti potpuno autonomni automobili.
Sve će to otvoriti i čitav niz etičkih pitanja, da li ostaviti dijete robotu, da li ukinuti autoškole?
Inteligentni roboti se počinju razvijati kao vlastite vrste koje se integriraju u ljudsku okolinu i tu se pojavljuje čitav niz etičkih pitanja koja bi mogla dovesti u pitanje vlastitu, humanu etiku, a dovode u pitanje i tu našu antropološku esenciju, a to je da smo se razvili kao vrsta koja je uvijek kreirala vlastito ponašanje, donosila odluke i preuzimala odgovornost za njihovo provođenje, a sada dobar dio te svoje ljudske esencije prepuštamo strojevima. Pa se postavlja pitanje u kojoj mjeri takvi autonomni sustavi mogu ugroziti neke naše etičke kodekse tradicionalnog društva. I zato se postavlja, kao ozbiljno pitanje, razvoj novih etičkih principa budućeg biotehničkog društva u kojeg ulazimo.
Znači, čeka nas SF?
SF je stvarnost. To će doba značajno promijeniti našu civilizaciju, a sklon sam vjerovati i učiniti naš život boljim.
UN već traži da se roboti ubojice zabrane. Postoji li opasnost da ćemo u budućnosti trebati razoružavanje robota kao što danas imamo s nuklearnom energijom?
Kada takva tehnologija djeluje protiv ljudi to izaziva neupitne etičke prijepore. To traži globalnu regulaciju. Moralnost robota nije toliko upitna, mi koji se s njima bavimo možemo ih učiniti moralno prihvatljivima. Veći je problem kako razviti univerzalne etičke principe koji će na razini društva biti dobri, moralno prihvatljivi. Ali budućnost je tu, moramo to prihvatiti. Svi koji se izgube u tom razvoju oni će vjerojatno ostati neke znanstveno tehnološke kolonije i potpuno izgubiti korak s modernim društvom.
>> Pogledajte tko su bili ovi misteriozni ljudi - zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva....
Dr. Jerbić je bolja Hrvatska!