U prvom kolu zanimljive biblioteke Tok naklada Sandorf objavila je četiri djela, i to “Zagreb 1942.” Miroslava Krleže, “Holokaust” Charlesa Reznikoffa, “Gec i Majer” Davida Albaharija i “U rovovima” Roberta Gravesa. Kako se već godinama bavi predstavljanjem djela engleskoj plodnog pjesnika i prozaika Roberta Gravesa (u bibliografiji imao oko 140 djela) hrvatskoj publici, nije čudno da je u prvom kolu biblioteke koja je okrenuta najtežim ratnim iskušenjima čovječanstva uvrstila i autorove poznate autobiografske zabilješke vezane za Prvi svjetski rat.
Izbor zabilješki je iz Gravesove autobiografske knjige “Zbogom svemu tom” odabrao i preveo Ivan Sršen, a knjigu je uredio Darko Milošić. I kao što se to može pročitati na koricama ove knjižice koja je po obliku najsličnija brevijaru ili starinskoj zbirci poezije, Graves je bio među piscima sudionicima krvavog Prvog svjetskog rata od čijeg je kraja prošlo tek stotinjak godina. Tako se uvrstio u plejadu književnika u kojoj su i naš Miroslav Krleža, ali i Jaroslav Hašek, Erich Maria Remarque, John Dos Passos, Ernest Hemingway...
U knjizi prigodna naziva “U rovovima” Sršen je odabrao neke najdirektnije Gravesove uspomene s francuske fronte. Graves je kao dragovoljac, i to s činom kapetana doista proveo tri godine u rovovima sjeveroistočne Francuske u bespoštednoj borbi s njemačkim trupama gdje je i teško ranjen i jedva spašen. Dapače, njegov zapovjednik zbog teških Gravesovih rana i nesvjestice čak je poslao telegram majci u kojem joj izražava najdublju sućut zbog hrabre pogibije sina, što autor pomalo zlurado citira u svojoj autobiografiji.
Gravesove zabilješke o ratu podosta su mehaničke i realistične, bez nekakvih krležijanskih psihologiziranja i uopćavanja te ekspresionističkih adaggia. Graves tako marljivo, bez uljepšavanja, ali i bez pretjeranog filozofiranja, donekle suzdržano i bez ekspresije bilježi strahote rovovskog ratovanja u kojem su ljudi doista pretvoreni u meso za granate, bojne plinove ili noževe te objekti loših i neostvarivih zapovijedi koje su bešćutne prema jedinstvenosti ljudskog bivstvovanja. Rečenice su mu direktne, bez stilskog kićenja i pretjerivanja. Nižu se tu mrtvi i ranjeni, hrabri i strašljivi, nižu se vojni usponi i padovi, mali porazi i velike pobjede, ćoravi napadi i zakašnjela povlačenja.
Graves poput savjesnog kroničara bilježi i onu gadnu, nikako džentlmensku stranu ratovanja o smrtonosnim i nemilosrdnim osvetama nad zarobljenim neprijateljima (i to kako s jedne, tako i s druge strane), snajperskim presurovim egzekucijama, leševima koji danima nepomaknuti trunu pod sunčevom svjetlošću i štakorima koji se neumorno kote jedući ruke na vojnim madracima. No sve to opisuje bez afekta, kantilenski mirno, poštujući tragiku usuda od kojeg se malo tko uspio spasiti, ne remeteći dostojanstvo poginulih u ratu u kojem kao i u svim dosadašnjim ratovima nije bilo trajnog pobjednika, ali je ipak bilo kratkotrajnog, doduše varljivog primirja.
Gravesove ratne bilješke svakako mogu poslužiti i povjesničarima kako bi iz prve ruke saznali kako su se vodile borbe na samom terenu, a mogu biti poučne i svima onima koji, npr., uporno traže dlaku u jajetu u Domovinskom ratu. Zanimljivo, Graves je svoja ratna iskustva iz Prvog svjetskog rata objavio prvo u Americi, da bi mu knjiga u Velikoj Britaniji bila objavljena s pozamašnim vremenskim odmakom, tek 1957. godine. Uostalom, ratu i ratnicima, baš kao i pustinjskoj oluji svakako treba vremena kako bi sve stvari legle na svoje mjesto. Nema koristi od prevelike žurbe jer u žurbi laž lako može postati istina, a kukavice veliki junaci.
No Graves je i prema vlastitoj biografiji poprilično indiferentan i doista djeluje objektivan pa ne bježi ni od činjenice da se podosta razlikovao od svojih ratnih drugova koji su u Francuskoj naveliko uživali u plaćenim seksualnim igricama s domicilnim ženama, dok je Graves to uporno izbjegavao obrazlažući to brigom da ne pokupi neku spolnu bolest. Stoga je zbirka sjećanja Roberta Gravesa “U rovovima” i antiratna, ali i knjiga koja nam otvara put prema samom autoru čiji je dugi život itekako intrigantan.
Pogledajte video: Misteriozni ljudi - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
