Subota 3. kolovoza
Nenadmašan Milanovićev biser o Kolindi i Škori
Od mnoštva dosadašnjih bisera Zorana Milanovića teško bi se ijedan mogao mjeriti s najnovijim na Facebooku. Dakle, razgnjevio se na svoje protukandidate Kolindu i Škoru jer ništa ne bi postigli “da nije bilo HDZ-a” bez kojeg “karijerno ne postoje” i koji “zemljom drma već 25 godina”, a i sada su “to kandidati jedne stranke koji se pokušavaju predstaviti kao neovisni ljudi”. Prvo, za to što HDZ “zemljom drma već 25 godina” zaslužni su birači, a nije kriv HDZ. I drugo, Zoran Milanović ne bi bio predsjednik Vlade da nije bio član SDP-a, a i kandidira se za predsjednika države kao član te stranke. Osim toga, upravo je Milanović bio poznat po stranačkom diktatu kojim je vodio kadrovsku politiku, kao i Račan. Njih dvojica su “zemljom drmali” ukupno samo osam godina, a da je i to previše, opet su pokazali – birači. I u tih osam godina postavili su svoje Kolinde i Škore koji “drmaju” Hrvatskom i u medijima, i u diplomaciji, i u policiji i drugdje, pa tako, na primjer, gotovo pola članstva Ustavnog suda čine bivši SDP-ovi političari, među njima i oni koji su bili ruglo u Saboru i javnosti. Kad je na vlasti, nitko tako kao SDP ne čini Hrvatsku ovisnom o “neovisnom” Milanoviću i drugovima.
Nedjelja 4. kolovoza
Čak je i Jadranka Kosor na skupovima bila zapaljivija
Tomislav Karamarko na obljetnicu Oluje u Kninu navijestio je da bi se mogao natjecati za predsjednika HDZ-a. Tu su vijest na istaknutim mjestima objavili svi mediji, što bi moglo značiti da mu se pridaje i te kakvo značenje i da sa Stierom i Kovačem sve više narušava Plenkovićevu nepovredivost na čelu HDZ-a u koju je uvjeren sadašnji vrh stranke. Plenković se skretanjem ulijevo zamjerio velikom broju članova na koje može računati desni Karamarko, ali to mu ne bi bilo dovoljno da uspije. Jednoličnost i mlitavost u njegovu govoru i nedostatak strasti koju trebaju imati vođe (za razliku od njega, čak je i Jadranka Kosor zapaljivim riječima znala dići na noge mase na skupovima) njegova je najveća mana, i nije jedina. Vjerojatno je najviše od ugleda izgubio kad je, iz očitog vlastohleplja koje se zadovoljava kakvom-takvom foteljom, dopustio da nakon izbora premijer ne bude iz HDZ-a koji je pobijedio. Prema tome, kao ideja, kao protuteža Plenkoviću Karamarko bi bio prihvatljiv većini u HDZ-u, ali kao osobnost baš i ne. Budući da su mu Stier i Kovač po bljedoći u javnim nastupima vrlo slični, nužan je netko četvrti, snažna ličnost koja će imati što i oni, ali i uvjerljivost vođe. Ima li je?
Ponedjeljak 5. kolovoza
Baš se predsjednica sjeća protukandidata od 6%!
Hoće li uskoro otići i ministar zdravstva? Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zauzela se za smjenu Milana Kujundžića, u intervjuu na Hrvatskom radiju je izjavila: “Stanje u zdravstvu je neću reći katastrofalno, ali je doista vrlo loše i u posljednje tri godine nije se učinilo gotovo ništa. Žao mi je da tijekom ove zadnje rekonstrukcije Vlade nije zahvaćeno i zdravstvo.” Šteta je što se predsjednica ograničila samo na zdravstvo jer u kojem to području stanje nije vrlo loše? Kao što na Kujundžićevo ministarstvo sliče manje-više sva ona u kojima čelnici nisu smijenjeni, na ministarstva koja je obuhvatila rekonstrukcija sliči Kujundžićevo. Jer, pri dnu smo ili na samom dnu europskih ljestvica u svim djelatnostima, pa se rekonstrukcijom Vlade samo stvarao privid da se nešto radi. No iz Vlade su predsjednicu otpilili ne baš uljudnom diskvalifikacijom – u kritici Kujundžića bila je previše osobna jer “su oni ipak bili protukandidati na predsjedničkim izborima”. Bit će da se predsjednica i ne sjeća da joj je Kujundžić bio protukandidat, osvojio je 6 posto glasova. No to mu je bilo dovoljno da postane ministar, bit će zato što je Plenkoviću u uravnoteživanju bio potreban kao “desničar”.
Utorak 6. kolovoza
Josipović je opijen – taštinom i komunizmom
Teško bivši predsjednik Ivo Josipović može nadmašiti sama sebe, ali se trudi. Nezaboravna će ostati njegova izjava u izraelskom Knessetu kako u Hrvatskoj “ustaška zmija ne spava”, zatim optuživanje Hrvatske u Parlamentu u Sarajevu da je “svojom politikom u 90-im godinama prošlog stoljeća... doprinijela stradanjima ljudi i podjelama” u BiH, pa “otkriće” da su poubijani širokobriješki fratri “bili legitiman vojni cilj” partizana jer su “oružjem pomagali Nijemce i ustaše” itd. No nisu mu mete samo hrvatska država i nevine partizanske žrtve. Ako su nezaboravni njegovi spomenuti patriotski biseri, ni on sam nikada neće zaboraviti poraz što ga je doživio od Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima. Ako ga na svakom koraku prate te porazne uspomene, vidjet će svoju suparnicu Kolindu kako “na svakom koraku sramoti državu”, proglasit će je krivotvoriteljem povijesti jer je izjavila da se Hrvati u bivšoj državi nisu mogli nacionalno izjasniti. Itd. Sad pak kaže kako se “mnogi pitaju” je li njezinu jučerašnjem govoru na proslavi u Kninu “prethodila konzumacija alkohola”. I to se može razumjeti od čovjeka koji se cijeli život opijao komunizmom i taštinom i nikad se nije otrijeznio.
Srijeda 7. kolovoza
U Vučiću se probudio demografski optimizam
Poslije proslave obljetnice Oluje u Kninu dala bi se sastaviti antologija “olujnih” izjava, ličnosti i događaja, izabrat ću neke. Andrej Plenković bio je u Kninu, nije bio u Srbiji na obilježavanju Oluje kao zločinačke akcije, ali je tamo bio njegov “izaslanik” Milorad Pupovac pa je svekoliko sjećanje na taj povijesni događaj imalo koalicijski karakter. Zoran Milanović nije bio u Kninu jer, kaže, “ne želi davati prevelik značaj Krajini”. No jedan izvor tvrdi da to nije razlog i da je Milanović kriomice bio u Finskoj na obilježavanju obljetnice finskog građanskog rata. Beogradski mediji s užasom su popratili predstavu Torcide na Poljudu u povodu proslave obljetnice Oluje, a osobito im je jezivo bilo što su u tom spektaklu srpski tenkovi bili u plamenu. Još je, dakle, živo sjećanje na poznatu sliku na kojoj srpske tenkove što su išli u rušilački i ubilački pohod u Hrvatsku Beograđani zasipaju cvijećem. Dan uoči obilježavanja Oluje srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić upitao je hrvatske dužnosnike “kamo je nestalo 400 tisuća Srba i Jugoslavena iz Hrvatske”, a već sutradan je izjavio: “Srbi iz Hrvatske su otišli, ali nisu nestali”. U čovjeku se probudio demografski optimizam.
Četvrtak 8. kolovoza
Obmanjuju kako ‘čine sve’ i kad ne čine ništa
“Ne želimo da nas Vlada, koja nas je prisilila da budemo na ulici, i dalje gazi”, kažu u Jadranskom sindikatu koji se protivi nestanku Uljanika i traži da se pokrene proizvodnja jer za to postoje uvjeti – ima i nedovršenih brodova i novih narudžbi. Ima u tom zahtjevu i apela na savjest članova Vlade, no od svih tih apela jača je bešćutnost i premijera i ministara. Ciljevi njihova vladanja promašuju sudbinu radnika, pa i onih za čije su nevolje krivi. Skrivaju nesposobnost, izbjegavaju odgovornost, obmanjuju kako “čine sve” i kad ne čine ništa. Hvastaju se makroekonomskim pokazateljima koje izražavaju u milijardama, sluganski slave Europsku uniju čiji ih moćnici štipaju za stražnjice, brinu se o svojim visokim plaćama i povlasticama te o zapošljavaju rodbine, kumova, prijatelja i članova stranke itd. Nepojmljivim argumentima ministar Horvat objašnjava propast Uljanika – akcije sindikata su krive što su naručitelji otkazivali dogovorene poslove!!! Krivi su, dakle, predstavnici radnika koji ne primaju plaće, čija djeca gladuju, a cijele obitelji padaju u očaj. A najvažnije je da se glavni parader neprekidno nastoji svidjeti javnosti kao autokrati u najsiromašnijim zemljama svijeta.
Petak 9. kolovoza
Kolinda je Pantovčaku vratila atraktivnost
Predviđa se da bi idući predsjednički izbori mogli srušiti rekord, danas mediji objavljuju kako bi moglo bi biti više od 13 kandidata, koliko ih je bilo 2005. godine. I to nakon 2014., kad su bila samo četiri. Što god tko mislio o Stipi Mesiću, on je u svom prvom mandatu na Pantovčaku “gazdovao” na osebujan način i tako ga učinio privlačnim za velik broj kandidata koje će pobijediti i osvojiti i drugi mandat. Uslijedio je pet godina blijedog Ive Josipovića, “smznute lignje” kako su ga prozvali novinari, a on im je uzvratio dinamičnošću koja odgovara tom nazivu. Djelovao je kao suvišan čovjek na suvišnoj dužnosti, pa će ga htjeti zamijeniti minamalan broj kandidata. Kolinda Grabar-Kitarović Pantovčaku je vratila autoritativnost i obogatila ga šarmom samosvjesne žene bliske s narodom i s onima koje narod najviše obožava – sa sportašima. Kad već predsjednik države ima malo ovlasti, kad ne može utjecati na izvršnu politiku ni na kakvoću života u zemlji, važno je da ima osobnost dostojnu najviše dužnosti u državi, kojoj je izniman pečat dao prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman. Kolinda ima tu osobnost koja je zacijelo potaknula tako velik broj osoba koje bi joj Pantovčak htjele oteti.
A Mrak Terroritaš je bila pred "malim ekranom". Tko se boji naroda......