Možda ne toliko kao Ukrajina i neke druge goruće europske vanjskopolitičke i sigurnosne teme, ali Bosna i Hercegovina ovih je dana ponovno u središtu mnogih rasprava diljem Europe, od Oxforda i Bruxellesa do Sarajeva i Mostara
– Događa se ponovno promišljanje pitanja Bosne i Hercegovine – kaže Tonino Picula, SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu. – I u tom ponovnom promišljanju svaki dionik, svaki igrač stavlja svoje žetone na stol. S ciljem da maksimalizira svoj interes, s punom sviješću da će puno toga otpasti, ali i da će se neke stvari na kraju i usvojiti. Zato vjerujem da je deklaracija, usvojena na Hrvatskom narodnom saboru u subotu u Mostaru, dokument koji poziva na razgovor o položaju Hrvata u BiH – kaže Picula. – Oni koji se žele koncentrirati samo na socioekonomske reforme doista će se u jednom trenutku morati susresti s hrvatskim pitanjem. Koje nije nacionalističko niti šovinističko, nego je stvarno. Na kraju krajeva, ne može riječ federalizam biti shvaćena kao psovka u dijelu BiH koji federaciju ima u nazivu – dodaje Picula.
Kakve su to točno rasprave od Oxforda i Bruxellesa do Mostara i Sarajeva?
Na predavanju na sveučilištu Oxford, bivši visoki povjerenik za BiH Paddy Ashdown zapitao se treba li svijet ponovno, po drugi put, učiti “bolnu i krvavu lekciju da ignoriranje nestabilnosti u BiH može imati regionalne, čak i globalne posljedice”. Neki vide BiH, odnosno Republiku Srpsku, kao sljedeće potencijalno žarište u novoj konfrontaciji Rusije s EU i SAD-om. I svi žele izbjeći takav scenarij.
U Bruxellesu, ministri vanjskih poslova EU 16. ožujka trebali bi podržati aktiviranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s BiH, koji je potpisan 2008., ali još nije stupio na snagu. Stupanje SSP-a na snagu prvi je vidljivi znak novog pristupa koji je – po inicijalno hrvatskoj ideji, koju su prigrlile i formalno predložile Njemačka i Velika Britanija – Europska unija osmislila za BiH upravo zbog straha da bi uplitanje Rusije u BiH moglo postati lakše ako BiH ostane bezizgledno zaostala na svom europskom putu.
HNS traži preustroj BiH
U Mostaru, Hrvatski narodni sabor u subotu je usvojio deklaraciju kojom poziva na ustavni preustroj BiH iz dva entiteta u četiri federalne jedinice, čime bi se ostvarila jednakopravnost Hrvata s ostala dva konstitutivna naroda. Iako se zahtjev za ustavnim promjenama čini u suprotnosti s trenutnom službenom politikom EU (točnije Vijeća EU, odnosno svih zemalja članica) koja u ovom trenutku ne vidi ustavne promjene kao prioritet, Picula pokazuje da je moguć i drukčiji pogled – da je upravo dobro da deklaracija HNS-a ističe nužnost rješavanja zahtjeva bh. Hrvata.
U Sarajevu, neki bošnjački lideri dočekali su tu deklaraciju optužbom da je to poziv na novu podjelu BiH, dok je nova hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović tijekom službenog posjeta Sarajevu bila diplomatski umjerena. Sam sadržaj deklaracije HNS-a nije komentirala, već je ustvrdila da je “način uređivanja BiH unutrašnja stvar ove zemlje o čemu odlučuju institucije BiH”. Neki hrvatski komentatori u BiH protumačili su to kao distanciranje od bh. Hrvata i zamjerili joj što nije izgovorila riječ “federalizacija”, koja je glavni pojam u mostarskoj deklaraciji.
No, političari iz Europe razumiju zašto to nije učinila.
– Kolinda će igrati umjerenu ulogu. Ona je predsjednica zemlje, nije stranački vođa, nije HDZ-ova glasnogovornica, nego je iznad svega toga. Dovoljno je mudra da ne intervenira u unutarnje stvari BiH. Ako Hrvati nešto govore, to su bosanski Hrvati i tako treba biti – kaže Doris Pack, njemačka demokršćanka i bivša europarlamentarka koja je desetljećima vrlo dobro upoznata s političkom scenom u Hrvatskoj i BiH.
U posljednjoj godini svoga mandata u EP-u, Doris Pack je lani progurala rezoluciju o BiH koja je spominjala “princip federalizma”, a hrvatski europarlamentarci poput Davora Ive Stiera (HDZ) tada su hvalili tu njezinu rezoluciju kao prvu koja detektira ne samo separatizam bosanskih Srba nego i unitarizam Bošnjaka iz Sarajeva kao opstrukcijske elemente za napredak BiH. I dandanas se u raspravama može čuti da su deklaracija HNS-a u Mostaru i inzistiranje na novom federalnom ustrojstvu BiH zapravo na tragu rezolucije EP-a. No, Doris Pack, s kojom smo razgovarali protekle srijede, sama umanjuje značaj spominjanja te riječi u rezoluciji koja, usput rečeno, ne samo da je prošlogodišnja nego je i neobvezujuća.
– Mnogi u regiji su pogrešno shvatili riječ federalizam. Ja sam opisivala činjenično stanje, nisam pozivala na nešto novo. BiH je već sada federalna država. Što je tu novo – pita se Doris Pack.
Njezino mišljenje o deklaraciji HNS-a koja poziva na stvaranje četiriju federalnih jedinica u BiH nije negativno, no Doris Pack ima određene rezerve.
– Nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv bh. Hrvata i nisam protiv sadržaja onoga što govore. Ali mislim da nije bio najbolji trenutak za takvu deklaraciju jer još nisu formirane ni institucije vlasti Federacije BiH nakon nedavnih izbora – kaže gospođa Pack.
Doris Pack više nije u EP-u, a novi izvjestitelj za BiH Cristian Preda rumunjski je europarlamentarac koji u prvi nacrt ovogodišnje rezolucije nije uvrstio ni posebno spominjanje triju konstitutivnih naroda, niti ikakav princip federalizma. U prvoj raspravi na Odboru za vanjsku politiku EP-a javno je rekao kako “izmjena Daytona nije prioritet” i “ovo nije pravi trenutak da se vode rasprave o ustavnim promjenama”. Moguće je još izmijeniti tekst rezolucije, koja se usvaja tek u svibnju, a SDP-ov Tonino Picula u četvrtak je predao amandman kojim traži da se ubaci poziv da novi bh. lideri trebaju provoditi princip federalizma. U drugom amandmanu Picula želi da se EP složi s time da je “promjena Ustava preduvjet da BiH postane potpuno funkcionalna i uključiva zemlja”. I Jozo Radoš (HNS) ima sličan amandman na Predinu rezoluciju. A HDZ-ovci su također uvjeravali Predu da bi trebao u svoj nacrt rezolucije uvrstiti federalizam koji je lani spominjala Doris Pack. Što će Preda i čitav EP na kraju učiniti još nije sasvim jasno.
– To je vrlo osjetljivo pitanje. Ali ja nemam interes biti zvijezda u hrvatskim ili bosanskim medijima kao što je prije mene bila Doris Pack. Doris je bila divna izvjestiteljica, no ja sam ja. Ne volim biti iskorišten u javnoj debati o BiH prije nego s kolegama zastupnicima diskutiram o konačnoj verziji rezolucije – rekao nam je Preda kad smo ovih dana razgovarali u Bruxellesu.
Sve ono što je izvjestitelj EP-a za BiH rekao u raspravi na Odboru, a što se činilo kao zatvaranje vrata pred zahtjevima hrvatskih zastupnika, nije slučajno i nije samo njegov osobni stav, nego zapravo trenutno dominantan stav svih triju institucija Europske unije (Vijeća, Komisije i Parlamenta, čija je važnost i dalje ipak raspoređena točno tim redoslijedom). Možda je “federalizam” riječ dana u Mostaru i u hrvatskim amandmanima u EP-u, no “socioekonomske reforme” su izraz dana u Vijeću EU, odnosno u državama članicama.
EU od BiH traži male korake
A upravo te “reforme” u sebi sadrže odustajanje, ili barem stavljanje ustavnih promjena u sasvim drugi plan. Godinama je preduvjet za bilo kakav napredak BiH na europskom putu bila implementacija presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, što se može implementirati samo ustavnom promjenama. Dervo Sejdić i Jakob Finci pripadnici su romske i židovske manjine kojima je sud u Strasbourgu priznao da su diskriminirani jer im je, kao građanima BiH koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda, onemogućeno da budu birani u Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Sud je naredio da BiH to promijeni. Promjena ustavnih odredbi zbog Sejdića i Fincija mogla je biti iskorištena za promjenu ustavnih odredbi kojom bi se omogućila jednakopravnost Hrvata, no pokazalo se da je dogovor o tome nemoguće postići čak i dok je čitav taj paket bio preduvjet EU i dok je iz Europske komisije stizao pritisak da se to pitanje riješi. Bivši europski povjerenik Štefan Füle kasnije je, kako neslužbeno doznajemo od upućenih izvora sa zatvorenih sastanaka, u barem jednom navratu izjavio da “možda netko ima dojam da pregovori nisu uspjeli zbog opstrukcije bosanskih Srba, ali nisu uspjeli zbog bosanskih Hrvata”.
Sada, ustavne promjene zbog presude Sejdić-Finci u novom pristupu EU prema BiH više nisu preduvjet. Novi fokus je na socioekonomskim reformama. Umjesto početnog velikog, od BiH se na europskom putu traže male koraci.
– To je jednostavniji, manje zahtjevan pristup. To ne znači da je EU protiv ustavnih promjena, ali znači kako EU smatra da u BiH nisu spremni na to, da je to teži zalogaj – kaže Jozo Radoš, HNS-ov europarlamentarac. – No, na nama je da pokušamo ukazivati i dalje na potrebu ustavnih promjena. Ja smatram da ne može doći do bitnih i dovoljno brzih reformi ako se ne promijeni nezgrapna konstitucija države. Očito se EU nije sada odlučila na taj korak, ali na nama je da to pokušamo prezentirati kao jedino pravo rješenje – dodaje Radoš.
Među briselskim “think-tank” institutima koji se bave političkim analizama može se također naći zanimljivih razmišljanja o Bosni i Hercegovini. Centar za europske političke studije (CEPS) u lipnju je objavio analizu u kojoj poziva EU i SAD da “natjeraju tvrdoglavo vodstvo u BiH da zajedno s civilnim društvom rade na definiranju budućeg ustavnog nacrta zemlje”. CEPS u toj analizi sa simpatijama piše o prošlogodišnjim prosvjedima građana i plenumima.
– Mi razmišljamo na tragu te linije: da narodno nezadovoljstvo može, ako se dobro kanalizira, biti moćan pokretač promjena – kaže Steven Blockmans, jedan od dvojice autora te studije, koji smatra da novi pristup EU (fokusiranje na socioekonomske reforme) predstavlja “samo kupovanje vremena”. – Iako shvaćamo da ustavne promjene neće biti na vrhu prioriteta bilo kome, također ni onima koji su se organizirali u plenume, smatramo da je sada zaista pravo vrijeme da se počne razmišljati o pokretanju procesa nacionalnog dijaloga. Iz njega bi trebale biti isključene dosadašnje korumpirane elite, s kojima je EU opet pokrenuo ovu novu inicijativu iako je jasno da se socioekonomske reforme ne mogu provesti s istim onim elitama koje su dugo vremena sve opstruirale. Ako takav jedan svježi nacionalni dijalog bude uspješan, onda bi se, u drugom koraku, mogle dogoditi ustavne promjene u BiH – dodaje analitičar CEPS-a Steven Blockmans. U jednoj drugoj analizi tog instituta, koja se bavila predviđanjima za 2015., studeni ove godine rezerviran je za ovakvu prognozu: 20 godina nakon Daytonskog sporazuma, postat će svima jasno da su njegove izvršne strukture i kvazikolonijalne ovlasti potrošene te da politika EU nije uspjela unatoč nedavnoj njemačko-britanskoj inicijativi...
Rijec Federacija je psovka za one koji misle da jedio oni imaju exkluzivno pravo na BiH, a Hrvati narod koji nema pravo da izabere svoje predstavnike u parlamentu BiH.