SUB. 30.8.
Teška depresija
Slavenke Drakulić
Da su se diktatori i ini dobročinitelji čovječanstva suočili sa sobom,
u svijetu bi bilo manje zla. To suočenje izbjegava i spisateljica
Slavenka Drakulić, koja je u biografskoj bilješci u svojoj prvoj knjizi
napisala: “Kad god razmišljam o sebi, padnem u duboku depresiju. (Zato
gledam da to bude što rjeđe).” Ta umišljena veličina, koja “duboku
depresiju” liječi tako što svoj mrak zaobilazi a strasno optužuje
“mrakove” drugih, objavila je u britanskom “Guardianu” pamflet protiv
“fašističke” Hrvatske. I taj se pamflet, kojim se ulizuje javnosti
države što kao agresor u Iraku vodi jedan od najkrvavijih ratova u
povijesti, dade objasniti iz citiranog životopisa, u kojem optužuje
vlastitog roditelja: “Otac mi je bio strog oficir JNA koji nije pravio
veliku razliku između vojnika i svoje obitelji”. Kći takva oca ne pravi
razliku između Hrvatske i svojih izmišljotina o njoj. Priznajući da joj
je život niz nesreća (depresije, militantni otac, muževi koji su je
ostavljali...) Drakulićka jako voli propisivati sreće cijelim narodima!
Da su joj dometi veći, mogla bi ući u leksikon “veličina” koje su
provalije svojih životnih promašaja punili masovnim žrtvama svojih
ambicija.
NED. 31.8.
Da je Titu
ponuđen Hebrang...
“Tu ima ljudi koji 20 godina mukotrpno rade i ne bi bilo u redu da se
netko učlani i odmah postane našim kandidatom.” To je jedan od
argumenata Andrije Hebranga kojima objašnjava zašto čelništvo HDZ-a ne
želi prihvatiti Miroslava Tuđmana za predsjedničkog kandidata. Slabašan
argument! Jadranka se Kosor nije mogla pohvaliti ni s upola manje
“mukotrpnog” staža u HDZ-u pa je bila predsjednički kandidat, a
Primorac je bio HDZ-ov ministar i dok nije bio član stranke. Hebrang je
Ivanu Aralici koji mu je “ponudio” Tuđmana trebao reći ono što mu nikad
ne bi rekao. To jest, HDZ je lijeva stranka, a Hebrangov je zadatak da
dokazuje obratno. On je jedan od alibija HDZ-u kojima ta stranka u
svojoj očitoj lijevo-liberalnoj praksi, žrtvovanju nacionalnih interesa
radi članstva u EU i NATO-u, progonu heroja Domovinskog rata,
dekristijanizaciji Hrvatske, nebrizi za osiromašeno radništvo i
umirovljenike te u katastrofalnom padu nataliteta nastoji zadržati
desne birače. Ponuditi Miroslava Tuđmana takvom Hebrangu i HDZ-u isto
je kao što bi bilo da je netko Titu i Partiji ponudio Andriju Hebranga
starijeg za najviše mjesto u državi.
PON 1.9.
Slobodno
izumiranje Hrvata
Prvi je dan škole. Osnovno i srednje školovanje započet će pet tisuća
djece ili 5 posto manje nego lani. A to je – 150 razreda. Danas su svi
dnevni mediji objavili taj podatak te istodobno vijest da je odobren
“uvoz” još nekoliko tisuća stranih radnika. Tako će biti i na početku
rujna iduće godine, i tako iz rujna u rujan, iz godine u godinu. Hrvati
koji se sada rode mogli bi za svoga života doživjeti nestanak trećine a
njihovi unuci nestanak već polovice svojih sunarodnjaka. Kad danas, s
povijesnim patosom ili ironijom, govorimo o Hrvatima “od stoljeća
sedmog”, i ne pomišljamo na to kako je vrijeme od toga nacionalnog
rođenja do danas neusporedivo duže od vremena što će proći od danas do
hrvatske nacionalne smrti. Budućnosti nam je preostalo mnogo manje nego
što smo kao narod imali prošlosti. Događa li se sveopća rasprodaja
Hrvatske iz slutnje skore smrti ili neka sotonska moć tom rasprodajom
tu smrt želi ubrzati? Komunistički internacionalizam nije držao do
nacije, ali ju je na neki način čuvao. Račanov, Mesićev i Sanaderov
liberalizam prepustio ju je – slobodnom izumiranju.
UTO 2.9.
Zar i vi,
sinovi branitelji!?
Za normalnoga građanina, koji i ne mora patiti od viška domoljublja,
neshvatljiva je svađa o cijeni dionica Ine koju je ponudio mađarski
MOL. Skočili su branitelji i drugi mali dioničari, jer smatraju da je
ta cijena preniska. I jedva čekaju da se javi drugi kupac, na primjer,
austrijski OMV, ne bi li dionice bile skuplje! A baš nitko ne pita –
zašto Inu uopće prodavati!? Zar su se branitelji borili za Hrvatsku
koja će se krčmiti po Europi i svijetu da bi od tog krčmenja i njima
bile plaćene zasluge za domovinu!? U vrijeme začetaka suvremene
hrvatske države, u Hrvatskom proljeću 1971, bila su ugrožena tri
vitalna hrvatska interesa. Dakle, glavni su zahtjevi toga vremena bili:
imati svoj, hrvatski jezik, raspolagati svojim kapitalom koji se
odlijevao u Beograd i prekinuti političku represiju i politička
suđenja. Danas nam je pak hrvatski jezik ugroženiji od engleskog nego
nekad od srpskog, hrvatski kapital neusporedivo nam više otimaju
stranci nego nekad Beograd, a Gotovina, Glavaš, Thompson i drugi
primjeri dokaz su iste represije i istih političkih suđenja. Znaju li
za to i branitelji, ogorčeni ne zbog toga što se Ina prodaje nego zbog
toga što su im dionice obezvrijeđene!?
SRI 3.9.
Rusi nam
pripremaju Sibir?
Starčević je grmio protiv austrijskih nepravdi prema Hrvatima, ističući
kako smo u savez s Habsburzima ušli “na temelju slobodna izbora”.
Protiv novoga saveza u kraljevskoj Jugoslaviji grmio je Radić.
Katastrofu je Hrvatskoj donio savez Pavelićeve NDH sa silama Osovine,
kao i obnovljeni savez u crvenoj Jugoslaviji koji je završio strašnim
ratom. Koliko će nas koštati novi savezi, s EU i NATO-om, koji nam naši
vajni političari predstavljaju kao spasonosne i prema kojima su veći
vjernici od pape!? Zar su doista ti političari mislili kako će, na
primjer, bez posljedica proći nametljivo uvlačenje u dupe Zapadu nakon
proglašenja kosovske neovisnosti i izrazito negativan stav prema ruskom
priznanju Južne Osetije i Abhazije? Nije trebalo proći dugo i jedne su
novine osvanule s golemim naslovom “Rusi smrzavaju Hrvatsku”. Zapelo je
– i zbog službenog stava Hrvatske prema događajima u Gruziji –
obnavljanje Inina ugovora s ruskim Gazpromom o isporuci plina. A ruski
plin čini 40 posto hrvatskih uvoznih potreba. To je mnogo više nego što
bi direktor Ine, Savkin zet Dragičević, mogao uhvatiti kad hrvatski
politički vrh po nalogu Zapada pusti vjetrove na Rusiju!
ČET 4.9.
Tko su nama
Obama i McCain
Tko su nama Barack Obama i John McCain? Mitovi kao što nam je mit i
Amerika u kojoj se natječu za predsjednika. A svaka planetarna
manifestaciji toga mita govori: osim Amerike ništa drugo i ne postoji.
Samoponižavanje i smoporicanje koje iskazuje cijeli svijet prateći
predizbornu kampanju u Americi posljedica je životinjskog straha od
najgrabežljivijega i najjačega. Kakva demokracija, kakva kultura, kakve
američke vrijednosti! Šape, zubi, fizička moć, bešćutna agresivnost...
to su “argumenti” svjetske velesile. Mogu je obuzdati samo druge
velesile koje se Amerike neće bojati, ili će je se bojati koliko i ona
njih. Zatupljujuće je mjesecima slušati tolike banalnosti o Obami i
McCainu kojima je “smisao” samo to što su američke. U njima je jedina
novost što Amerikanci s Obamom svijetu šalju poruku: ako smo u stanju
za Bijelu kuću kandidirati Afroamerikanca, imamo alibi i pravo
porobljavati svijet svih rasa, vjera i naftonosnih polja. Ulazak Obame
na američku političku scenu olako se naziva povijesnim. Iluzija je da
se povijest s njime mijenja – ona se samo nastavlja.
PET 5.9.
Zašto je manje
od 4 posto članova kluba kupilo dionice “Hajduka”
“Hajduče, volim te manje od četiri posto” – ironični je naslov teksta o
tome kako je samo 2220 čanova “Hajduka”, ili manje od četiri posto,
kupilo dionice toga kluba. Je li tako mizeran postotak znak nedostatka
ljubavi navijača za popularni splitski klub? Nipošto! Nije ništa drugo
nego perverzija očekivati da navijačka sirotinja 500 kuna plaća dionicu
od koje nikad neće imati koristi, te da financira menadžere, trenere i
igrače koji se razmeću milijunima eura nakon što jedva dočekaju priliku
da “voljeni klub” napuste za dobru lovu u inozemstvu! Navijači tim
lopovima nikad ne valjaju! Ne valjaju im kad im ne mogu zdipiti
posljenju kunu iz džepa, odriču ih se kad naprave incidente nakon što
ih svojim izjavama razdraže i na njih nahuškaju, ne valjaju im kad je
zbog loših igara i neuspjeha stadion prazan, jednom riječju, ne valjaju
im što njihovu ništavnost i grabežljivost ne nagrađuju svojim
žrtvovanjem i odricanjem!
TJEDNA INVENTURA
