Sol, za mnoge tek rutinska namirnica, zapravo je mineral života, a oni koju su je kroz povijest znali pronaći, imali su blago i moć i mijenjali gospodarsku i političku kartu Starog kontinenta. “Prašino morska, u tebi jezik prima cjelov oceanske moći” (Pablo Neruda). Sasvim malo zrno soli, čak i ono najmanje, savršeno je geometrijsko tijelo, a kroz povijest je upravo to bijelo blago vrijedilo barem koliko zlato. Bez nje se nije mogla konzervirati hrana, zbog nje su se vodili ratovi, na soli su se čak temeljile civilizacije i kulture...
Tako je bilo i u današnjoj Gornjoj Austriji, točnije u saveznoj državi Salzburg, udaljenoj samo pet sati vožnje automobilom od Zagreba. Na Halštatskom jezeru (Hallstätter See) u regiji Salzkammergut, na putu koji vodi od Graza prema Salzburgu smjestio se gradić Hallstatt, koji godišnje posjeti nekoliko stotina tisuća turista, i to upravo zbog soli. Nekad “na kraju svijeta”, uz obale ledenjačkog jezera, Hallstatt je bio selo u kojem su živjeli rudari iz najstarijeg rudnika soli, koja se se ondje počela vaditi 5500 godina prije Krista i samim time je jedno od najstarijih naselja u Europi.
Sol se tada vadila kamenim sjekirama, a kasnije, kada su vlasnici radnika postali salzburški nadbiskupi, površinski kop postao je pravi rudnik koji je danas turistička atrakcija. Zbog njega u planine i na jezero dolaze turisti iz cijelog svijeta, a Kinezima je to gotovo kultno mjesto pa su gradić identičan Hallstattu sagradili u Kini. Zbog rudnika soli ovaj je kraj, iako zabačen, i kroz povijest bio bogat, a u prilog tome govori željezni mač pronađen u grobu br. 573 koji je imao ručku izrezbarenu od afričke bjelokosti ukrašenu jantarom s Baltika. Zanimljvo je da su halštatski grobovi označeni brojevima, a ne imenima, jer ih ima jednako već stoljećima. Naime, u nekadašnjem trgovištu, danas turističkoj meki , nema ni pedlja slobodnog prostora za širenje mjesta, pa tako ni groblja.
Tako se i dandanas pokojnici pokapaju u one grobnice u kojima ima mjesta, a nakon deset godina ih ekshumiraju. Lubanje se slažu u zajedničku kosturnicu te označavaju imenom, prezimenom i generalijama, a slažu prema obiteljskim skupinama. Do početka 20. stoljeća do Hallstatta se moglo samo čamcima preko jezera ili kozjom stazom preko brda. Danas do mjesta vode cesta i tunel. Osim Hallstatta na jezeru vrijedi posjetiti i St. Gilgen, rodno mjesto Mozartove majke, i St. Wolfgang, do kojeg vrijedi doploviti parobrodom “Kaiser Franz Josef I” koji je porinut 1873. godine i sa svoja 33 metra bio je u ono doba čudo tehnike. Planirate li posjet Salzkammergutu, odvojite vrijeme za posjet rudniku (barem tri sata), plovidbu jezerom (barem sat) i uživanje u malim slikovitim mjestima uz obalu ledenjačkog jezera u kojem hrabri mogu i zaplivati. Za miran razgled jezera i okolice, pješačenje i odmor potrebno je dva do tri dana.
Što kupiti, vidjeti, kušati ...
samo je jedan original... Kineski turisti posljednjih desetak godina hrle u središte Hallstatta, a razlog je to što žele vidjeti original. Naime, u Kini je napravljena kopija Hallstatta upravo zbog toga što su Kinezi njime oduševljeni.
domaća juha od krumpira... Počastite se lokalnim specijalitetima, pastrvama ili odličnom gustom juhom od krumpira ili gljiva koje poslužuju u lokalnim gostionicama.
ne vraćajte se bez soli... Kada ste već u svijetu soli, ne proupustite kupiti neki suvenir na tu temu, od aromatizirane soli za gurmane do kozmetičkih preparata i lampi
