Popeti se na Vidovu goru, najveći brački, ali i najviši vrh svih hrvatskih otoka s kojeg pogled puca na jednu od najpoznatijih hrvatskih plaža, bolski Zlatni rat, i potom se makadamskim putovima spustiti do te iznimne plaže, poseban je osjećaj. A doživjeti se može samo vozeći brdski bicikl, koji je idealan za razgledavanje svih skrivenih ljepota otoka koje ne možete vidjeti motorizirani, a hodajući ste prespori. Bicikliranje je zbog toga sve popularnije, iako Hrvatska kaska za razvijenim zemljama. Primjerice, 25 posto svih turista u Njemačkoj koristi bicikl na svom odmoru, a 6 posto ukupnog ljetnog turizma u Austriji je cikloturizam. Na vožnju otokom možete i sami, ali mnogo je bolje s vodičima koji su odabrali idealnu rutu.
Tako smo se i mi u dvodnevno istraživanje Brača upustili uz vođenje Adria bikea, agencije koja vidi veliki potencijal u biciklističkom turizmu na hrvatskim otocima. Baza nam je bila u središnjem dijelu otoka, mjestašcu Gornji Humac, u agroturističkom naselju “Nono Ban”, koje nudi noćenje u kamenim kućama i autohtonu dalmatinsku hranu. Brač je idealan za bicikliranje jer ima lijepe makadamske staze koje imaju blage uspone. Primjerice, 20-ak km vožnje od Gornjeg Humca do Vidove gore nalazi se na manje od 400 m nadmorske visine pa je to pogodno za rekreativce.
Tijekom bicikliranja kroz polja na kojima pasu samo ovce pogled seže čas do Omiša na kopnu, a čas na drugu stranu prema Hvaru. Završni uspon na Vidovu goru malo je zahtjevniji, ali sva se muka zaboravlja na vrhu s kojeg se vide otoci Hvar, Vis, Lastovo, a za lijepog vremena i talijanska obala.
Do Bola smo se spustili preko uvale Blaca, a bio je to nesumnjivo najljepši dio izleta. Nakon 3 km spuštanja po šumskim puteljcima okruženim gustom borovom šumom stigli smo do prekrasne plaže. Na otprilike pola puta, uklesan u samu klisuru, nalazi se pustinjački samostan Blaca koji su osnovali poljički svećenici glagoljaši u 16. stoljeću kad su bježali od osmanskih osvajača. Zbog toga i naziv pustinja, jer su u njoj živjeli pustinjaci izolirani od vanjskog svijeta.
Svećenici su stoljećima samostan dograđivali, bavili se poljoprivredom, ali i astronomijom te tiskanjem knjiga. Posljednji svećenik u samostanu umro je 1963. godine otkad samostan djeluje kao muzej. Od Blaca do Bola dolazi se umjereno teškom stazom. Zlatni rat početkom listopada dočekao nas je lijepo ispunjen kupačima koji su uživali u babljem ljetu.
Drugi dan je bio fizički manje zahtjevan. Od Gornjeg Humca smo se spustili kroz prekrasne nepregledne maslinike u Pučišća. Svi putovi vode do monumentalne župne crkve sv. Jerolima izgrađene 1566. godine u kojoj se upravo slavila nedjeljna sveta misa. Sam ulazak sa strmih maslinika u mjesto koje stoljećima živi od svjetski poznatog kamena impresivan je. I moguć je jedino biciklom.
