Novinari, budite ljubazni i prestanite ljude bombardirati idiotarijama. To stalno zastrašivanje ljudi plus negativni članci kojima obilujete na čovjeka djeluju daleko toksičnije od bilo čega što može pojesti. Dajte malo smijeha, dajte malo pozitivne priče o obitelji, dajte malo pozitivnih priča općenito, pozitivnih primjera, potičite zajedništvo i skromnost, i učinit ćete time za zdravlje ljudi više od svih lijekova zajedno.

Ovaj članak je bla - bla - bla, ser - ser, trla baba lan da joj prođe dan...... Trabunjanje bez granica, nabadanje nečega što se čulo u prolazu...... Užas. Ne znam poznajete li nekog nutricionista, gotovo svi su bijeli kao kreč u licu, prozirni, žuti, mršavi i izgledaju kao da će ih malo jači vjetar srušiti..... To mi definitivno nije skupina ljudi od koje ću učiti kako se pripravlja hrana, bez obzira na njihovu specijalnost. Pretjerivanje je odlika njihovih poruka, nisu u stanju uravnotežiti poruku, nego je pretvaraju u radikalno izlijevanje, čak do razine besmisla. Nemoj ovo, nemoj ono..... A kako da moderan čovjek živi, što da bira i može li financijski uopće birati?! Jasno je kao dan da su različiti gotovi umaci, preljevi i sirupi nakupina štetnih tvari i aditiva koji dugoročno čovjeku mogu izazvati probleme, ali zaboravlja se na osnovnu stvar: ti dodaci hrani u vrlo ukusni i zbog primjene određenih tvari izazivaju kod čovjeka gotovo ovisnost i ponovnu želju. Ja recimo obožavam McCountry od MCDonald`s - a, s vremena na vrijeme moram stući dva, ako ne i tri sendviča. To je negdje cca jednom mjesečno i posve sam zadovoljan tom dinamikom. Nemojte stalno nešto anatemizirati; čovjek da i najzdravije živi i hrani se, uglavnom je ono što geni naprave od njega. Dužina života je manje - više programirana i čovjek s lošijom genetičkom slikom će se svakako razboljeti oko 50 - te, a oko 60 - te možda i ode zauvijek. Pušio i jeo tzv. "nezdravu hranu" ili ne. Nema jamstava, osim što oni koji prečesto izazivaju sudbinu obično ipak skončaju malo ranije. Živite i priuštite si zadovoljstva, pa makar to bila i loša, ali ukusna hrana. Takav čovjek ostari ispunjen, za razliku od onoga koji se cijeli život od nečega ustezao, pa se odjednom našao u istom položaju kao i onaj prvi, ali s neizbježnim pitanjem na usnama; zašto sam sam sebi činio takve gluposti? Što imam od toga? Čuvajte se toga, ljudi.

Zanimljivo oko gaziranih pića sa sladilima da mi nikad nisu uzrokovali glad niti potaknuli apetit, možda jer sam vitke građe i nikad se ne prežderavam, onaj tko se prežderava i ima višak kg-a prežderavati će se i bez cole zeroo i s njom, ali očigledno uvijek takve za istraživanja uzimaju, što ne uzmu normalne ljude?