Predzadnjeg dana ovogodišnjih Dana satire publika se u Kerempuhu doslovno smijala do suza. Gledali smo “Realiste”, pravi pravcati kabaret (rijetku zvjerku današnjeg kazališnog vremena) Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica. Tekst Jure Karasa bavi se nama i našim životima: sinovima koji do kasnih tridesetih ostaju kod mamica, ljepoticama na kojima je sve “prirodno”, pa i botoks u neograničenim količinama, ekologijom i recikliranjem, traženjem posla, internetom i gljivama, brakovima, ljubavima, susjedima... Lako se bilo prepoznati u toj slovenskoj, a zapravo tako istinitoj – i našoj priči.
Redateljica Tijana Zinajić ovaj je tekst pretvorila u punokrvni kabaret, slijedeći sve zakonitosti žanra pa su tako one najtragičnije (i najživotnije) rečenice zazvučale najsmješnije. A baš zbog toga najdulje će se pamtiti. Koncept joj je zapravo jednostavan: od prve scene, u kojoj glumac dolazi s razgovora za posao kirurga, za koji nije školovan, ali kakve to veze ima, sve je u rukama razigrane glumačke ekipe i pijanista koji ih prati.
Svi su glumci: Peter Harl, Jure Kopušar, Matija Rupel, Urška Taufer i Žiga Udir odlični, čvrsti u likovima, ali i u međusobnoj igri. Najviše simpatija zagrebačke publike, koja je ovacijama ispratila ovu slovensku predstavu, pokupio je mladi Žiga Udir, a najurnebesnije je u Zagrebu koji se godinama bezuspješno bori sa zdravorazumskim pristupom zbrinjavanju otpada odjeknula priča o recikliranju. Očito ta tema žulja i susjede, a ovdje je ekološki lobi ljutih “ratnika” koji zagovaraju odvajanje otpada počašćen obradom slavne pjesme “Budućnost pripada meni” iz još slavnijeg filma “Cabaret”. Odlična i višeznačna simbioza, kao i mnogo toga u ovoj veseloj, ali duboko i mudro promišljenoj predstavi.
