– Moja fotografija “Pičkin dim” iskorištena je, na žalost, za neku vrstu političkog aktivizma. Koji su to politički motivi, osim smjene ravnateljice, društvo koje je krenulo sa svojevrsnim medijskim linčem još nije reklo – započinje osječka umjetnica Ana Petrović.
Njezina fotografija “Pičkin dim” izložena je u prosincu u Muzeju likovnih umjetnosti, na izložbi u povodu deset godina fotografije na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Upravo se taj rad spominje i kao jedan od razloga zahtjeva za smjenu ravnateljice muzeja Jasminke Mesarić. Muzejskom je vijeću, navodno, sporno i što je ta izložba bila postavljena u predbožićno doba.
– Bilo mi je pomalo smiješno napraviti fotografiju koja je nastala iz javnoga govora, termina koji ljudi vrlo često govore, koji bi se mogao nazvati ‘kafanskim’, ali on to uistinu nije. S pozicije mlade umjetnice, tada sam još uvijek bila studentica, i umjetnice koja je žena i živi u državi i gradu u kojem živi, meni je taj izraz bio duhovit, ali i vrlo problematičan. Htjela sam, u stvari, pokazati kako izgleda ono o čemu svakodnevno pričamo. Ona je apsolutna stilizacija tog izraza – objašnjava 32-godišnja autorica, inače asistentica na osječkoj Umjetničkoj akademiji. Bura zbog njezina rada stoga joj je, ističe, “vrlo čudna”.
– Ja tu reakciju, pogotovo 2010., kada je fotografija nastala, nisam mogla ni pretpostaviti. Ona je dio serije koja se zove “Jezični oksimoron”, a ta serija nikada nije ugledala svjetlo dana jer sam se u međuvremenu počela baviti drugim stvarima. Ta je fotografija jedina koja bi mogla stajati sama za sebe, i zato je izabrana za izložbu. Da je izložena kada je nastala, nisam sigurna bi li potaknula ovakvu reakciju. Vremena su se, očito, počela mijenjati – kaže nam Ana Petrović, čiji je stil minimalistički i konceptualan.
– To je isto neka strana revolta. Pogledate li osječku suvremenu scenu, vidite da su radovi izrazito drugačiji nego što je trend u Hrvatskoj, i nemaju veze, primjerice, s novim hrvatskim realizmom. Nema drugog objašnjenja za to, osim situacije u kojoj mi živimo, u odnosu na ostatak zemlje. Tradicija čamaca i pejsaža u Osijeku dugo je trajala, a suvremeni umjetnici su se, prije osnivanja akademije, mogli nabrojiti na prste jedne ruke. Publika se ovdje još navikava na suvremenu umjetnost – kaže Ana Petrović. Rođena je u Bjelovaru, odrastala je u Velikom Grđevcu, a srednju školu i akademiju završila je u Osijeku. Učila je i kod uglednog profesora Vladimira Freliha, koji je i autor “sporne” izložbe.
– Fotografija i ilustracija kod nas se još uvijek tretiraju kao mediji čija je uloga zadovoljenje potreba tržišta. Nama na akademiji takva fotografija nije bitna, koristimo prednosti ili mane tog medija da bismo napravili problemsku sliku kojom se bavimo određenim temama. Nije mi u interesu producirati fotoreportere, zanima me sadržaj, a njime se rijetki bave – kaže Frelih ističući kako studenti imaju apsolutnu slobodu u radu. Uvijek je nešto novo, dodaje, jedna vrsta provokacije – i najnoviji model automobila na cesti čista je provokacija. Fotografija Ane Petrović izazvala je nepotrebnu buku, bilo je tamo i “žešćih” radova – navodi Frelih, koji je na ovom projektu surađivao i s kustosicom Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu Leilom Topić.
– Zanimljivo je promatrati kako u 21. stoljeću patrijarhalni dijelovi društva strahuju od vagina; obrijanih, dlakavih, tetoviranih, onih koje krvare… odnosno od svih vagina koje se ne uklapaju u muške kodove ženstvenosti i ženskosti. Prosvjed ili zgražanje pred nagim ženskim tijelom odraz je mržnje i straha patrijarhata pred oslobođenim ženama. Međutim, bez oslobođenja žena nema slobodnog društva – kaže Leila Topić, dodajući da bi bilo zabavno, da nije zabrinjavajuće, opravdavati ženski akt 2018. godine.
– Primjera ženske pobune je mnogo, no spomenimo jedan iz 1970-ih. Tada se australska feministica Germaine Greer zalagala za oslobođenje ženske seksualnosti pišući manifest oslobođenja žena naslovljen „Cuntpower“ (Moć pičke) u kojem je, među ostalim, napisala „Vagina je znanje“. Mlada umjetnica Ana Petrović iskoristila je to „znanje“ kako bi dosjetkom u nazivu akta utkala vlastiti pogled na svijet. Istodobno reakcije na njezinu fotografiju vrlo dobro zrcale odnos društva prema vagini – kaže,podsjećajući da Ustav RH jamči slobodu umjetničkog izražavanja.
Ravnateljica Muzeja Likovnih umjetnosti Jasminka Mesarić, koja je godinama vodila i osječko Dječje kazalište Branka Mihaljevića, nije nam htjela komentirati zahtjev za svoju smjenu. Dio stručnjaka i krugovi bliski njoj, pak, upiru prstom prema HDZ-ovu županu Ivanu Anušiću i Muzejskom vijeću, na čijem je čelu Matej Balaž. Član je toga vijeća i Mile Keselj, donedavni direktor đakovačke komunalne tvrtke Univerzal, zadužene, među ostalim, i za odvoz otpada te održavanje groblja.
– Nije istina da se ravnateljicu smjenjuje zbog izložbe. Županija je zatražila financijsku reviziju u muzeju, koja upravo traje. Naime, nekoliko ranijih revizija nije moglo dati pozitivno mišljenje, zbog financijskog poslovanja – tvrdi Kaselj. Njemu osobno, ističe, fotografija “Pičkin dim” ne smeta.
– Ništa mi na njoj nije provokativno niti sporno. U crkvama budu slike golih grudi – kaže dodajući da mu smeta što se ističe kako u Muzejskom vijeću sjedi bivši čelnik komunalne tvrtke.
– Uvijek pomažem umjetnicima, ako trebaju prostor, ja sam im prevozio slike. Odjednom, ako si direktor komunalnog, ti si seljačina koja razvrstava otpad – ogorčen je. Navodi i kako je Jasminki Mesarić ponuđeno mjesto direktorice marketinga u Muzeju te da neće dobiti otkaz.
Da se ravnateljicu ne smjenjuje ni zbog politike, a ni zbog izložbe, tvrdi i župan Ivan Anušić.
– Revizija je već sada pokazala kako su veliki iznosi novca nenamjenski trošeni. Njezin odlazak nije politički motiviran, za razliku od njezina dolaska, koji jest bio politički. Pokaže li revizija da je svjesno raspolagala novcem poreznih obveznika, ništa joj se neće dogoditi – tvrdi župan. Jasminka Mesarić je, inače, bila član HDSSB-a, izabrana i u Glavni odbor te stranke.
Osim što je ekstremne i nezadojene feminjare, mnogopštovane gospođe Topić i Petrović su još i abnormalno bezobrazne i neodgojene. Pa tko to tovi na državnu proračunu, i na račun hrvatske sirotinje??? Koliko li je takvih "kulturnjaka", a u stvari običnih i netalentiranih prostaka i protuha spojenih na državne jasle?