Društvo hrvatskih književnika u svojoj je Maloj knjižnici objavilo novu zbirku pjesama ugledne i nagrađivane pjesnikinje Enerike Bijač “Okoliš naš – svagdanji”.
Zbirka od pedesetak pjesama podijeljena je u tri ciklusa: “Maslini u lice”, “O stablo oslonjena” i “Zeleno, zeleno”. Nastala je, kaže pjesnikinja, gotovo u dahu, u vrijeme pandemije koronavirusa. Upravo ju je ta situacija potaknula na razmišljanje, i pisanje, o okolišu, prirodi i našem odnosu prema svijetu oko nas i planetu Zemlji.
Naslovni “okoliš”, istaknula je Bijač, tematski je šire shvaćen, ne samo kao stanje u prirodi, nego i kao društveni i ini odnosi koji uvjetuju današnje stanje svijeta na našem planetu.
– Nova knjiga stihova Enerike Bijač vrlo je jasna u svome zahtjevu, poruci i pouci: u prirodi je tajna svijeta! Motivski dodirujući aktualnu zbilju koju obilježavaju političke drame, pandemija i stvarni, zemaljski potresi, autorica nije uplašena i uplakana nad sudbinom čovječanstva… Priroda nije bijeg, priroda je saveznica u borbi protiv bjesomučne gomile piksela, vijesti, virusa, Merkalija, Richtera, cjepiva… ali ponajviše: protiv prazne ljudske duše koja se zagubila i koja traži svoju ljudskost, da je ponovo osvoji i usvoji, za sebe i ljude oko sebe – istaknuo je u svom osvrtu kritičar Ivica Matičević.
Motiv koji se provlači čitavom zbirkom, a i krasi naslovnicu knjige, motiv je stabla masline koja za autoricu ima posebnu simboličku važnost.
– Maslina je drvo koje ima golemu simboliku, stablo za koje znamo što znači u duhovnom, a i u praktičnom smislu. Ona je za mene simbol mira, dobrote, humanosti, ona nas hrani, ona je, rekla bih, sveto stablo, gotovo vječno. Ne znamo joj početka, a još manje kraja. Ona se obnavlja, živi iz svog čvrstog korijenja i praktički je neuništiva. A lijepo i korespondira s naslovom moje knjige, jer što bolje prezentira potrebu naše brige za okoliš, našeg boljeg odnosa prema okolišu i planetu Zemlji, pa i samih međuljudskih odnosa, od stabla masline? Maslina je doista za mene jedno veličanstveno drvo – kazala je pjesnikinja u povodu predstavljanja zbirke.
Enerika Bijač umjetnica je impresivne biografije i bibliografije. Rođena u mjestu Zavala u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, slavistiku je studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a skrasila se u Koprivnici. Bila je prva spikerica Radija Koprivnica, radila je kao srednjoškolska profesorica, bavila se novinarstvom i bibliotekarstvom. Utemeljila je brojne manifestacije poput Neretvanskih pjesničkih susreta, Dana Ivana viteza Trnskog, Koprivničke Maruliane i književnog festivala Galovićeve jeseni. Redovna je i počasna članica Slavenske akademije književnosti i umjetnosti te ruske Akademije literarne dokumentaristike.
Pjesme su joj prevedene na desetke svjetskih jezika, a autorica je i urednica dvadesetak knjiga, zbirki pjesama, proze, kritika i antologija.
Uz svoj književni i pjesnički rad, Bijač se bavi i likovnom umjetnošću. Slika na svili i platnu, a imala je i više od četrdeset samostalnih izložbi. Njezina su djela izložena u više galerija te u privatnim i javnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.
