Ovih su dana dvije udruge koje okupljaju plesne umjetnike, i to Udruga plesnih umjetnika Hrvatske i Udruga profesionalnih plesnih umjetnika Puls, objavile strukovni cjenik za plesnu umjetnost. Riječ je o iznimno detaljnom dokumentu koji je izradila specijalna radna skupina, a glavni je cilj unijeti red i sigurnost u rad i život svih plesnih umjetnika.
– Temeljem ankete koju su naše dvije strukovne udruge provele na plesnoj sceni prošle godine, prosjek honorara za plesača ili plesačicu u plesnom projektu iznosi između dvije i četiri tisuće kuna, za koreografa, tj. koreografkinju između dvije i pet tisuća kuna, dok jedan projekt u prosjeku traje dva do tri mjeseca – rekla nam je Ana Jelušić iz radne skupine za izradu cjenika.
– Zato smo i napravili strukovni cjenik, koji je zamišljen kao savjetodavni dokument kojim plesni umjetnici mogu tražiti poštenu naknadu za svoj rad, koja u ovom trenutku u Republici Hrvatskoj plesnim umjetnicima nije zajamčena. U tom smislu cjenik je i strategijsko sredstvo kojim plesne umjetnice i umjetnici u Hrvatskoj žele ostvariti dijalog s nadležnim institucijama o kvalitetnijim uvjetima rada i poštenoj naknadi za svoj kulturni rad – ističe Ana Jelušić.
– Cjenik se bavi i naknadama za angažmane plesača i plesačica i koreografa u televizijskim emisijama kao i u kazališnim predstavama, na filmu, nastupima plesača u videospotovima, reklamama, ali i raznoraznim eventima. Također predlaže izračun naknada za pedagoški rad u polju suvremenog plesa te ostalih poslova za koje plesni umjetnici mogu biti angažirani, kao što su to, primjerice, žiriranja te selekcija na festivalima i dodjelama nagrada, ali i pisanje stručnih tekstova i održavanje stručnih predavanja – istaknula je Ana Jelušić.
U plesnim strukovnim udrugama ističu da je situacija na plesnoj sceni teška jer su uvjeti rada izuzetno zahtjevni i obilježeni nedostatnim resursima u prostornim i financijskim aspektima. Sve su to dodatno pogoršale posljednje dvije godine, koje su i plesači proveli radeći pod restrikcijama pandemije koronavirusa i u uvjetima u kojima su epidemiološke mjere smanjivale (katkad i drastično) broj gledatelja na plesnim predstavama. Plesni umjetnici najčešće su potplaćeni i nezaštićeni, a otvaranjem odsjeka plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, tj. naglim povećanjem broja profesionalnih umjetnika, povećava se i broj prijava na natječaje javnih potreba u kulturi.
Tako u cjeniku stoji da je cijena koreografije od šesnaest do trideset tisuća kuna neto. Koreografija za dramsku predstavu bila bi od deset do trideset tisuća kuna. Po izvedbi jedne plesne predstave izvođač bi trebao dobiti od tisuću do dvije i pol tisuće kuna. Za proces rada na plesnoj predstavi honorar bi bio od dvanaest do dvadeset i četiri tisuće kuna. Za plesačice ili plesače u filmu cijena bi bila dvije tisuće kuna po danu snimanja plus petsto kuna po probi. Za glavnu ulogu u reklami honorar bi bio sedam tisuća kuna, a za nastup u videospotu dvije tisuće kuna po danu snimanja. Koreografija za film naplaćivala bi se od petnaest do trideset tisuća kuna, za jedan dan snimanja za reklamu sedam tisuća kuna, za videospot bila bi od pet do sedam tisuća kuna, za event tri tisuće kuna. Za plesni nastup u TV emisiji honorar bi bio tisuću kuna po glazbenom broju te tisuću i četiristo kuna za koreografiji po glazbenom broju.
